REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 350/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Češo- Žanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Krsnik & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TIM Topusko d.d., Topusko, Školska 35, OIB: 24370218091, kojeg zastupa punomoćnik Nikica Ferić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika i dopuni revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-672/2018-2 od 20. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Pr-310/2016-15 od 29. svibnja 2018., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 672/2018-2 od 20. rujna 2018. u odnosu na odluku o glavnoj stvari, odbija se.
r i j e š i o j e :
I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 672/2018-2 od 20. rujna 2018. u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, odbacuje se.
II. Dopuna revizije tuženika od 2. listopada 2019. se odbacuje kao nepravovremena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem od 22. studenoga 2016. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, te je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na poslove PKV radnika 2 (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kuna (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju tuženika i preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari je neosnovana, dok je u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka nedopuštena.
5.1. Dopuna revizije tuženika (podnesak od 2. listopada 2019.) nije pravovremena.
6. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno navodima tuženika drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji kontradiktornost između razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude i samih navoda. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, u cijelosti prihvaćajući činjenična utvrđenja te pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP na koju revident ukazuje u reviziji.
8. Revizijskim navodima kojima tuženik dovodi u pitanje ocjenu nižestupanjskih sudova o tome je li tužitelj počinio povredu radne obveze koja mu se Odlukom o otkazu stavlja na teret, tuženik u biti prigovara utvrđenim činjenicama i iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (u smislu odredbe članka 385. ZPP) te navode ovaj sud ne može razmatrati.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da otkaz Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja od 22. studenog 2016. nije dopušten i vraćanje tužitelja na rad.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je Odlukom tuženika od 22. studenog 2016. tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2013. za radno mjesto PKV radnik 2, zbog skrivljenog ponašanja - povrede obveze iz radnog odnosa (dalje: Odluka),
- da iz obrazloženja Odluke proizlazi da je tuženik bio u poslovnom odnosu s tvrtkom Signal sistem d.o.o. iz Pule koja tvrtka je od tuženika naručila posao izrade i ugradnje panel ograde; da je tužitelj zajedno s još 23 druga radnika tuženika bez opravdanog razloga odbio raditi dana 1. i 2. rujna 2016. iako je bio prisutan na radnom mjestu, što je negativno utjecalo na poslovanje tuženika, da tuženik zbog neizvršenja radnih zadataka od strane radnika nije izvršio ugovoreni posao prema tvrtki Signal sistem d.o.o. zbog čega je tvrtka Signal sistem d.o.o. 2. rujna 2016. stornirala narudžbu tuženiku, da je odbijanjem izvršenja radova radnik prouzročio poslodavcu štetu u visini od 321.132,50 kuna, a da je došlo i do povrede njegova poslovnog ugleda; zatim da je odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o radu propisano da je temeljna obveza radnika da osobno obavlja rad, a koju obvezu je tužitelj prekršio odbijanjem izvršavanja radnih zadataka 1. i 2. rujna 2016.,
- da tužitelj nije pisano upozoren na povrede obveze iz radnog odnosa, niti mu je omogućeno iznošenje obrane,
- da tužitelj nije bio radnik koji je radio na poslovima izrade elemenata po prethodno spomenutoj narudžbenici,
- da nije dokazano da bi prekid rada 1. i 2. rujna 2016. bio opravdani razlog za storniranje narudžbenice,
- da nisu postojale takve okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati od tuženika da upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza odnosno da mu omogući iznošenje obrane prije otkazivanja.
11. Zbog navedenog, sudovi nižeg stupnja su zaključili da je predmetni otkaz Ugovora o radu nedopušten, slijedom čega su pozivom na odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 - dalje: ZR) u vezi s člankom 119. stavak 1. i 2., članak 135. stavak 3. ZR prihvatili tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu i vraćanje tužitelja na rad.
12. Sporno je i nadalje je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja radnika.
13. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), a prema odredbi članka 135. stavak 3. ZR teret dokazivanja da postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.
14. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili prethodno navedene relevantne činjenice (kojima je ovaj sud vezan) na temelju kojih su izveli zaključak da tuženik nije dokazao niti jedan od razloga za otkaz Ugovora o radu navedenih u Odluci o otkazu.
15. Pravilno su stoga sudovi nižeg stupnja primijenili odredbe materijalnog prava kada su utvrdili nedopuštenom Odluku tuženika o otkazu tužiteljevog Ugovora o radu, pa je tuženik dužan vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije nezakonitog otkaza Ugovora o radu.
16. Pored navedenog, uslijed drugačijeg činjeničnog utvrđenja u ovom predmetu, ne može se govoriti o nepodudarnom pravnom shvaćanju u odnosu na odluke na koje se poziva revident u reviziji (odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-312/2018 od 17. travnja 2018. i Gž R-1056/2018 od 4. rujna 2018., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-135/18 od 3. svibnja 2018., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-632/2018 od 6. rujna 2018. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-364/2018 od 20. rujna 2018.).
17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP odbiti kao neosnovanu reviziju tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari.
18. Revizija u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka je nedopuštena.
19. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 400. stavak 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
21. Dopuna revizije (podnesak tuženika) od 2. listopada 2019. nije pravovremena.
22. Prema odredbi članka 382. stavak 4. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude.
23. Navedene odredbe za podnošenje revizije primjenjuju se i na dopunu revizije.
24. U ovom slučaju drugostupanjska presuda je dostavljena punomoćniku tuženika 5. studenoga 2018., a dopuna revizije je podnesena 2. listopada 2019., dakle izvan zakonskog roka za podnošenje revizije.
25. Stoga je valjalo odbaciti dopunu revizije kao nepravovremenu po članku 392. stavak 1. ZPP (točka II. izreke rješenja).
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
