REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 790/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1699/2021-3 od 26. studenoga 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2460/2021 od 27. travnja 2021., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja UČ.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke određeno je da je tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu 7.947,28 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose pobliže navedene u pod točkom I. izreke prvostupanjske presude teče od dospijeća do isplate, a pod točkom II. izreke određeno je da je tuženik dužan isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 3.281,25 kn. 2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 5.530,37 kn i naknaditi troškove u postupka u iznosu 1.968,75 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, a pod točkom II. izreke djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa 2.416,91 kn te iznosa 1.312,50 kn na ime naknade parničnog troška na način da je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1517/2022-2 od 5. travnja 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kn za razdoblje od 27. siječnja 2017. pa do 31. listopada 2017., sukladno Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.?

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu razlike plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U postupku koji je prethodio reviziji u odnosu na pobijani dio presude u bitnom je utvrđeno:

- da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kn,

- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini 5.211,02 kn,

- da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivao plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini osnovice od 5.211,02 kn,

- da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službene i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine" broj 128/17) kojim su ugovorile visinu osnovice.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, bez posebnog obrazloženja, očito polazeći od produžene primjene odredbi Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvatio kao osnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće (dakle i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017.).

10. Međutim, drugostupanjski sud je za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio predmeti tužbeni zahtjev zaključujući da je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio razliku plaće i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., jer nije imao u vidu odredbu članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojim je ugovoreno da se dodatak sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, kao i odredbu čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 73/13. i 93/14. – dalje: ZR), primjenom kojih nakon (proteka tri mjeseca produžene primjene) 26. siječnja 2017. nema mjesta primjeni Sporazuma kojim je bila ugovorena osnovica.

11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u revizijskom stupnju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

12. Tužitelj u reviziji navodi da je Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. (čl. XI.) ugovorena njihova primjena u trajanju od pet godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, što je utvrđeno prema podacima Državnog zavoda za statistiku, slijedom čega da na temelju odredbe čl. 199. st. 1. ZR, zbog produžene primjene od šest godina uz dodatna tri mjeseca, tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017.

13. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz čl. III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

14. Prema shvaćanju ovoga suda, naprijed navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i Dopuna pa do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora "u dobroj vjeri pristupe produljenju roka". Ni tim ugovorom, a ni nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

15. Slijedom navedenog, a suprotno revizijskim navodima tužitelja, čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana pa se u konkretnom slučaju primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR koja glasi:

"(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru."

16. Zbog svega navedenog, ovaj sud smatra da u razdoblju od 26. siječnja 2017., pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine" broj 128/17) osnovica nije bila ugovorena, pa su posljedično tome bile ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09. – dalje: ZPJS) prema kojima je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine" broj 123/16 od 29. prosinca 2016.), te odredila osnovicu u visini od 5.211,02 kn (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-269/2022-2 od 12. travnja 2022. i Rev-287/2022- 2 od 12. travnja 2022.).

17. Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo kada je za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće ocijenio neosnovanim s obzirom na to da tužitelj nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune, već mu se plaća treba odrediti prema osnovici određenoj ZPJS, prema kojoj osnovici je tužitelju plaća i isplaćena.

18. Zbog navedenog, a s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti, te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud