REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 759/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-1131/2021-2 od 6. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-956/2021- 10 od 12. listopada 2021., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice ĆV.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke određeno je da je tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu 4.822,11 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose pobliže navedene pod točkom I. izreke prvostupanjske presude teče od dospijeća do isplate, a pod točkom II. izreke određeno je da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu 2.187,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2021. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I.a izreke djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos 3.470,38 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose (pobliže navedene pod točkom I.a izreke drugostupanjske presude) teku od dospijeća do isplate, pod točkom I.b izreke djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici naknadu razlike bruto plaće za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. listopada 2017. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu razlike plaće u iznosu 1.351,73 kn za navedeno razdoblje sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose pobliže navedene pod točkom I.b izreke drugostupanjske presude tekuće od dospijeća do isplate, a pod točkom I.c izreke preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 564,43 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2021. do isplate, a u preostalom dijelu je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka kao neosnovan. Pod točkom II. izreke određeno je da se tužiteljici ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 1188/2022-2 od 23. ožujka 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kn za razdoblje od 27. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., sukladno Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.?
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu razlike plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tužiteljice nije osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. pogrešno primijenio materijalno pravo.
8. U postupku koji je prethodio reviziji u odnosu na pobijani dio presude u bitnom je utvrđeno:
- da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kn,
- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini 5.211,02 kn,
- da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivao plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini osnovice od 5.211,02 kn.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je, bez posebnog obrazloženja, očito polazeći od produžene primjene odredbi Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvatio kao osnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće (dakle i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017.).
10. Međutim, drugostupanjski sud je za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio predmeti tužbeni zahtjev zaključujući da je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio razliku plaće i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., jer nije imao u vidu odredbu članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojim je ugovoreno da se dodatak sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina, kao i odredbu čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 73/13. i 93/14. – dalje: ZR), primjenom kojih nakon (proteka tri mjeseca produžene primjene) 26. siječnja 2017. nema mjesta primjeni Sporazuma kojim je bila ugovorena osnovica.
11. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u revizijskom stupnju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.
12. Tužiteljica, u podnesenoj reviziji smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.
13. Ovaj sud je o naznačenom pitanju već izrazio shvaćanje u odlukama broj Rev- 269/2022-2 od 12. travnja 2022. i Rev-287/2022-2 od 12. travnja 2022., a s kojim shvaćanjem je sukladno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci.
14. Prema odredbi čl. 396. ZPP-a, kad sud odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije ili reviziji, može se pozvati i na razloge neke svoje prethodne odluke.
15. Stoga, zbog nepotrebnog ponavljanja ovaj sud se poziva na razloge iznesene u navedenim odlukama.
16. Slijedom navedenog, a s obzirom da ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a na koji razlog se odnosi naznačeno pitanje, valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
