REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 922/2017-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice TB iz [adresa], koju je zastupa punomoćnik Igor Borovina, odvjetnik u Dubrovniku, drugotužitelja TBK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužiteljice RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik RBK i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matić, Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri u Zagrebu, protiv prvotuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel Dubrovnik i drugotuženika ĆB, [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o reviziji drugotužitelja i trećetužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-154/14 od 7. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 283/11 od 13. veljače 2013., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija drugotužitelja i trećetužiteljice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-154/14 od 7. prosinca 2016. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-283/11 od 13. veljače 2013. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr. 457/09 od 16. srpnja 2009. kojom je dozvoljena uknjižba založnog prava u korist prvotuženice Republike Hrvatske, na nekretnini koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u naravi predstavlja apartman 31J, te suvlasnički dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu je ujedno odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja radi naknade parničnih troškova. Tužiteljima je naloženo naknaditi prvotuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 15 dana.
2. Drugostupanjskom presudom je žalba drugotužitelja i trećetužiteljice odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli drugotužitelj i trećetužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu sukladno revizijskim navodima, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr. 457/09 od 16. srpnja 2009., kojom je dozvoljena uknjižba založnog prava u korist prvotuženice Republike Hrvatske, na nekretnini koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u naravi predstavlja apartman 31J, te suvlasnički dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je na temelju kupoprodajnog ugovora ovjerenog kod javnog bilježnika Nikše Viđena pod poslovnim brojem OV-736/05 dana 21. siječnja 2005. drugotuženik SB prodao, a drugotužitelj DB i trećetužiteljica RB kupili suvlasnički dio nekretnine i to čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezan s pravom vlasništva posebnog dijela nekretnine i to vile/bungalova koji je u etažnom eleboratu označen kao B-1-9, a sastoji se od prizemlja i prvog kata ukupne neto površine 106,06 m2,
- da je u dopisu Ministarstva pravosuđa upućenom Veleposlanstvu RH u Irskoj od 11. listopada 2010., sačinjenom po predstavci drugotužitelja i trećetužiteljice, navedeno da je to Ministarstvo 13. svibnja 2008. donijelo rješenje kojim je istima dana suglasnost za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, koje je postalo pravomoćno 27. rujna 2008., čime da su oni postali izvanknjižni vlasnici dijela nekretnine pravomoćnošću tog rješenja,
- da u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje u zemljišnim knjigama nije bilo upisano pravo vlasništva drugotužitelja i trećetužiteljice.
10. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom kao neosnovan uz obrazloženje da u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje u predmetu Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr. 457/09 nije bilo zapreka zatraženom upisu založnog prava budući da nije bilo upisano pravo vlasništva drugotužitelja i trećetužiteljice. Pritom sudovi smatraju da nije odlučno što je Republika Hrvatska već 13. svibnja 2008. znala da upis u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom stanju jer su tužitelji postali izvanknjižni vlasnici sporne nekretnine, obzirom da se u smislu odredbe čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe tek zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.
11. Osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja, drugotužitelj i trećetužiteljica su u reviziji naznačili pravno pitanje:
„Može li se osoba koja nije u dobroj vjeri pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige i odredbe prema kojima se vlasništvo stječe tek upisom u zemljišnu knjigu?“
12. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
12.1. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
13. Shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
14. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 22. veljače 2018. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:
"Predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo."
15. Prema navedenom, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno je pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te su s obzirom na pogrešno pravno shvaćanje sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
16. No, zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno te nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješiti kao u izreci i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
