REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3183/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Agroland d.o.o. Virovitica, Vinkovačka cesta 11, OIB: 91731844997, kojeg zastupa punomoćnica Marina Konrad, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, protiv ovršenice TE, vl. [obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andrea Grugan Šagud, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-541/2020-2 od 8. prosinca 2020., u dijelu kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu broj Ovr-381/2019-2 od 22. studenoga 2019., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog ovršenice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovršenica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-541/2020-2 od 8. prosinca 2020. u dijelu kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Ovr-381/2019-2 od 22. studenoga 2019.
2. Ovrhovoditelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti odbaciti.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, jer pitanje kako ga ovršenica postavlja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. U predmetnoj je pravnoj stvari rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenice doneseno na temelju odredbe članka 5. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ), nakon što je, zbog nedostatka sredstava na računu ovršenice, ostala bezuspješna naplata zatražena na temelju obične zadužnice od 15. svibnja 2009.
5. Polazeći od toga da je, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ 73/17 – dalje: ZIDOZ/17), zadužnica izgubila učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ovršenica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanje mogućnosti suda da nakon stupanja na snagu ZIDOZ/17 donese novo rješenje o ovrsi u smislu odredbe članka 5. stavka 3. OZ na temelju obične zadužnice koja nema svojstvo pravomoćnosti. Pritom se poziva na odluku Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-346/2020 od 21. listopada 2020. u kojoj je izraženo shvaćanje da zadužnica, prema odredbi članka 214. OZ, ima učinak rješenja o ovrsi (ne i pravomoćnog) kojim se zapljenjuje tražbina po računu (stavak 1.), a (samo) svojstvo ovršne isprave kad se traži ovrha na drugim predmetima ovrhe (stavak 7.), pa kako je pretpostavka za donošenje novog rješenja o ovrsi iz članka 5. stavak 3. OZ postojanje pravomoćnog rješenja o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu koje se ne može provesti, odbijen je u tom predmetu prijedlog za donošenje novog rješenja o ovrsi.
6. Prije svega valja reći da je ovaj sud, rješenjem broj Revd-180/21-2 od 19. siječnja 2021., dopustio podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-346/20-2 od 21 listopada 2020. zbog pitanja „…može li sud donijeti rješenje o promjeni predmeta i sredstva ovrhe na temelju obične zadužnice….?“, uz obrazloženje da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda (primjerice odluka Rev-263/2013-2 od 16. ožujka 2016. i Rev-1877/2014-3 od 24. veljače 2015.).
6.1. U odlukama ovog suda broj Rev-263/2013-2 i Rev-1877/2014-3 zauzeto je shvaćanje da u obična zadužnica prema odredbi članka 183. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/08) ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca ovršenika na drugim predmetima ovrhe, zbog čega vjerovnik koji ima takvu zadužnicu može tražiti ovrhu na drugim predmetima ovrhe.
6.2. Imajući na umu da se valjanost zadužnice i njezini učinci procjenjuju prema propisima koji su bili na snazi vrijeme njezina izdavanja, da je predmetna zadužnica izdana u vrijeme važenja OZ/08 , kada je ista imala učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, onda o odgovoru na pitanje mogućnosti donošenja novog rješenja o ovrsi u smislu odredbe članka 5. stavak 3. OZ, nakon stupanja na snagu ZIDZOZ/17 na temelju obične zadužnice koja nema svojstvo pravomoćnosti ne ovisi odluka u sporu, pa pitanje nije važno niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tim više što pobijana odluka o spornom pravnom pitanju ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda prema kojem obična zadužnica u primjeni OZ/08 ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju koje vjerovnik (ovrhovoditelj) može tražiti ovrhu i na drugim predmetima ovrhe, različitim od onih navedenih u zadužnici.
7. Valjalo je, stoga, na temelju odredbe članka 387. stavak 1. i 5. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
