Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-170/2021-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. Ž. i optuženog A. F., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 20. travnja 2021., broj K-4/2020., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnice M. B. i J. P., u zamjeni za odvjetnika M. M.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženici S. Ž. i A. F. su, na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), oslobođeni od optužbe zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi s člankom 145.stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog povrede kaznenog zakona (članak 469. točka 1. ZKP/08.) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Optuženi A. F. osobno i po braniteljima odvjetnicima M. B. i M. M. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojemu je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. U istom je zamoljeno da se optuženika i branitelje pozove na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika i njegovih branitelja M. B. i M. M., a u skladu s odredbom članka 475. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku "Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19), a u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o sjednici uredno obaviješten.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. U argumentaciji žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud …"propustio odgovoriti na bit optužbe…" čime sugerira izostanak razloga o odlučnim činjenicama te navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna razlozima navedenim u obrazloženju te da su iznijeti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni jer da je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu na temelju članka 453. ZKP/08., dok iz načina na koji prvostupanjski sud obrazlaže prvostupanjsku presudu, prema mišljenju žalitelja, proizlazi zapravo zakonska osnova iz članka 453. točke 1. ZKP/08. osporavajući ispravnost zaključka da činjenični opis inkriminacije ne sadrži obilježja kaznenog djela, državni odvjetnik upire i na povredu kaznenog zakona iz članka 469.stavak 1. ZKP/08. (ispravno bi bilo članka 469. točka 1.).

7.1. Suprotno tome, ovaj drugostupanjski sud smatra da navedena povreda nije ostvarena. Okolnost da je u izreci pobijane presude izostalo navođenje jedne od tri točke članka 453. ZKP/08., kao zakonske osnove za donošenje oslobađajuće presude, ne čini izreku pobijane presude nerazumljivom, niti je ista u proturječju s razlozima, kako to pogrešno smatra žalitelj, jer navođenje točne zakonske osnove oslobađanja (odnosno identificiranje neke od točaka članka 453. ZKP/08.) nije propisano odredbom članka 454. ZKP/08., dok je iz sadržaja obrazloženja pobijane presude, u skladu s člankom 459. stavkom 9. ZKP/08., razvidno da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na odredbi članka 453. točke 3. ZKP/08., jer iz cjelokupnog sadržaja obrazloženja proizlazi da prvostupanjski sud zapravo smatra da radnjama optuženika nije dokazano počinjenje kaznenog djela iz članka 246.stavak 1. i 2. KZ/11. te da iz izvedenih dokaza (koje detaljno navodi i analizira prvostupanjski sud) ne proizlazi zaključak o protupravnosti poduzetih radnji i kaznenoj odgovornosti žalitelja.

8. Pobijana presuda ispitana je i sukladno članku 476. ZKP/08. o onom dijelu u kojem se pobija žalbom državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, no pri tome nije utvrđeno da bi bila počinjena istaknuta povreda niti neka druga povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nasuprot tome, u pravu je državni odvjetnik kada pobija ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda o izostanku dokaza koji potvrđuju bitna obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. Naime, optuženici S. Ž. i A. F. oslobođeni su od optužbe da su u razdoblju od 17. siječnja 2013. do 1. srpnja 2017., kao članovi uprave TD G. I. n. (dalje u tekstu-G.) protivno dužnosti zaštite imovinskih interesa tog trgovačkog društva, ne postupajući sa pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, što je suprotno odredbama članka 430. u vezi članka 252. stavak 1. ZTD 111/93. te protivno odredbama članka 24. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 6/11., 82/12. i 73/13., dalje ZOR) i članka 479. do 482. ZTD-a zaključili ugovor o upravljanju TD G. angažiranjem ljudskih resursa TD I. uz ugovaranje fakturiranja naknade za upravljanje temeljem angažiranja optuženog A. F. te je na temelju takvog ugovora u inkriminiranom razdoblju na račun TD I. plaćena naknada u iznosu od 1.060.035 kuna.

9.1. Iz činjeničnog supstrata pobijane presude proizlazi da je okosnica žalbom problematiziranih zaključaka prvostupanjskog suda ocjena o tome je li uopće TD I. d. kao povezani poslodavac sa TD G. bio ovlašten, a s obzirom na važeće odredbe citiranih zakona, zaključiti inkriminirani ugovor o upravljanju TD G. po kojem se ugovarao i naplaćivao rad optuženog A. F. u poslovima upravljanja TD G. Time što su G. i I. d.o.o. zaključili ugovor o upravljanju po kojem će I. d.o.o. P. angažiranjem svojih ljudskih resursa, i svoje ovlaštene osobe direktora osigurati dnevno upravljanje G.-om na način da će A. F. biti član uprave G.-a te će uz druga dva člana u upravi G.-a donositi sve potrebne odluke koje se odnose na poslovnu politiku,dnevnu operativu i financijsko poslovanje de facto su izigrane odredbe članka 24. ZOR-a na što s pravom upire državni odvjetnik, pa za sada nije jasno zašto bi uopće optuženik ovaj posao trebao raditi preko TD I. kada su imenovani članovima uprave i kada sukladno članku 252. stavak 1. članka 430. stavak 1. ZTD-a moraju voditi poslove društva. Dakle, obveza vođenja poslova društva proizlazi iz odredbi ZTD-a pa je za sada ostalo neutvrđeno koji su bili motivi postupanja obojice optuženika za postupanje protivno prethodno navedenim zakonskim odredbama ZOR-a i ZTD-a u pogledu zaključenja inkriminiranog ugovora. Zato opravdano državni odvjetnik dovodi u pitanje osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda o zakonitosti spornog ugovora o upravljanju i posljedično tome, dopuštenosti poduzetih radnji koje su u konačnici rezultirale pribavljanjem znatne imovinske koristi za TD I. d.o.o., a na štetu TD G. Prvostupanjski sud zaključak o pravnoj dopuštenosti zaključivanja spornog ugovora za sada pogrešno izvodi iz činjenice da je optuženi A. F. na dužnost člana uprave TD G. imenovan odlukom osnivača i vlasnika TD G. P. d.d. i kao takav upisan u sudski registar. Nadalje pogrešni su zaključci prvostupanjskog suda o tome da njegove ovlasti za fakturiranje i naplatu obavljanja poslova člana uprave proizlaze iz njegovog istovremenog članstva u upravi I. pa da radnje za koje se tereti ne predstavljaju radnje koje bi predstavljale povredu blanketnih normi ZTD-a i ZOR-a te posljedično tome da nisu dokazana zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

9.3. Naime, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da bi zaključenje ugovora o upravljanju između dvaju povezanih poslodavaca rezultiralo jednakim pravima iz takvog ugovora za oba TD što ovdje nije slučaj. Upravo je citiranim zakonskim odredbama, koje prvostupanjski sud potpuno proizvoljno i nekritično tumači onemogućeno da TD I. fakturira naknadu za upravljanje temeljem angažmana optuženog A. F. kao člana uprave TD G. Naime, takav ugovor optuženik je mogao zaključiti isključivo kao fizička osoba što i jest smisao zakonskih odredbi o ustupanju radnika drugom poslodavcu pa je za sada preuranjeno prvostupanjski sud zaključio da se radi o pravno dopuštenim radnjama jer je evidentno da je takav način zapošljavanja suprotan zakonskim propisima ZOR-a i ZTD-a. S obzirom da je u činjeničnom opisu optuženicima stavljeno na teret postupanje protivno propisima ZOR-a treba reći da se citirane odredbe odnose prvenstveno na nezakonitost ugovora u pogledu ustupanja osobe koja nije zaposlenik tog društva, a tek podredno da se radi o poslovima koji nisu privremenog karaktera te da konačno institut ustupa radnika nije primjenjiv kada je u pitanju član uprave. Ovdje se doista radi o …"uvođenju neke osobe izvana u upravljačku strukturu…", a navedene radnje, pod uvjetom da su u skladu sa odredbama ZTD-a i ZOR-a, predstavljaju suprotno daljnjim pogrešnim zaključcima prvostupanjskog suda, gospodarsko poslovanje u širem smislu, jer poslovi člana uprave odnosno vođenje poslovanja društva pa i ustupanje odnosno "iznajmljivanje" članova uprave podliježe primjeni mjerodavnih zakonskih propisa. Slijedom navedenog za sada nisu prihvatljivi zaključci prvostupanjskog suda da inkriminirane radnje opisane u činjeničnom supstratu (nezakonito uvođenje osobe izvana u upravljačku strukturu) se ne mogu smatrati gospodarskim poslovanjem. Ovdje treba reći da se prvostupanjski sud potpuno neprihvatljivo upušta u ocjenu odredbi Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 6/11., 82/12. i 73/13., dalje ZOR). Naime, nije sporno da se s obzirom na mjerodavne odredbe članka 430. u vezi članka 252. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99.,121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11.,152/12., 68/13. i 110/15. - dalje ZTD) i članka 24 ZOR-a kojima je regulirano ustupanje radnika citirano…"uvođenje neke osobe izvana u upravljačku strukturu"… bilo moguće izvršiti samo putem Agencije za privremeno zapošljavanje i to na temelju sporazuma o ustupanju radnika za obavljanje privremenih poslova (članak 10. stavak 3. ZOR-a po kojem poslodavac kada nema potrebe za radom određenih radnika može svog radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u trajanju od neprekidno najduže 6 mjeseci na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca. Međutim, to ovdje nije slučaj jer optuženi A. F. u inkriminiranom razdoblju nije bio zaposlenik TD I. pa su za sada neprihvatljivi zaključci prvostupanjskog suda kojima arbitrarnim tumačenjem postojanja navodnog sporazuma izvodi pogrešne zaključke o dopuštenosti zaključivanja inkriminiranog ugovora na način opisan u činjeničnom opisu presude, a koji su u suprotnosti sa izvedenim dokazima na što s pravom ukazuje državni odvjetnik. Time što su G. i I. d.o.o. zaključili ugovor o upravljanju po kojem će I. d.o.o. P. angažiranjem svojih ljudskih resursa, i svoje ovlaštene osobe direktora osigurati dnevno upravljanje G.- om na način da će A. F. biti član uprave G.-a te će uz druga dva člana u upravi G.-a donositi sve potrebne odluke koje se odnose na poslovnu politiku, dnevnu operativu i financijsko poslovanjem de facto su izigrane odredbe članka 24. ZOR-a pa za sada nije jasno zašto bi uopće optuženik ovaj posao trebao raditi preko društva I. kada su imenovani članovima uprave i kada sukladno članku 252. stavak 1. članka 430. stavak 1. ZTD-a moraju voditi poslove društva. Dakle, obveza vođenja poslova društva proizlazi iz odredbi ZTD-a pa je za sada ostalo neutvrđeno koji su bili motivi postupanja optuženika za zaključenje inkriminiranog ugovora tim više što optuženik A. F. nije zaključio fizički angažman (radni odnos ili ugovor o djelu). Iako je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje ograničenog dosega (samo radi utvrđenja iznosa izvršenih uplata TD I. za pravilnu ocjenu o zakonitosti inkriminiranog ugovora za sada je izostala analiza financijske situacije TD G. pa s time i objektivne potrebe angažiranja optuženika u upravljačku strukturu što je usko povezano sa vođenjem poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika (gospodarsko poslovanje) te je relevantno za ocjenu o postupanju optuženika u skladu sa odredbom članka 430. u vezi članka 252. stavak 1. ZTD-a, a onda i odluku o tome je li postupanje optuženika opisano u činjeničnom opisu suprotno navedenim blanketnim normama.

9.4. Iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomsko-financijske struke (list 2393-2420) utvrđen je ukupni iznos isplaćenih naknada za upravljanje angažiranjem optuženog A. F. koji je TD G. isplatio TD I. temeljem inkriminiranog ugovora pripadajućih anexa (točka 7.15. presude stranica 11, osmi odlomak). Prema računima u poslovnim knjigama TD I. d.o.o. P. isplaćen je ukupni iznos 1.182.630,40 kuna. Državni odvjetnik smatra da se radi protupravno pribavljenoj imovinskoj koristi pribavljenoj TD I. a s druge strane šteti za prouzročenoj TD G. u obrani navodi da nije zaključio fizički angažman (što bi bilo u skladu sa odredbama ZOR-a, radni odnos ili ugovor o djelu) jer da bi tada TD G. moralo odmah plaćati doprinose čime u stvari svoje postupanje opravdava ekonomskim razlozima što je za sada s obzirom na žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika potpuno neprihvatljivo. Naime, financijsko vještačenje je ograničeno samo na utvrđenje iznosa isplaćene naknade no time nije obuhvaćeno ispitivanje financijske pozicije TD G. pa su za sada preuranjeni zaključci prvostupanjskog suda da temeljem izvršenih uplata u novcu, asignacija, cesije i prijeboja u utvrđenom novčanom iznosu od 1.182.639,40 kuna nije nastupila šteta za TD G. odnosno znatna protupravna imovinska korist za TD I. kao jednog od zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

9.5. U skladu sa naprijed navedenim i dostupnim dokazima u spisu predmeta, za sada je prvostupanjski sud propustio adekvatno ocijeniti provedene dokaze i u skladu s time kritički ocijeniti obrane optuženika, a posebno i mjerodavne odredbe ZTD-a i ZOR-a te u tom kontekstu ocijeniti radnje optuženika kako su opisane u činjeničnom supstratu. Zato za sada s pravom državni odvjetnik dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da se radi o prihvatljivom i zakonitom gospodarskom poslovanju pa u skladu s time i radnjama iz bića kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, a po potrebi provesti dopunsko financijsko knjigovodstveno vještačenje radi ocjene utjecaja angažiranih sredstava –računa i isplata TD I. za vođenje TD G. na financijski položaj i likvidnost TD G. u obzir ukupno obračunati, te potom ukupno isplaćeni iznos TD I. za vođenje TD G. utvrditi iznose mjesečnog plaćanja koje je bilo moguće isplatiti optuženicima za njihov angažman vođenja G. u nepovoljnijoj varijanti (zasnivanje radnog odnosa i isplata plaće) te u varijanti drugog dohotka, a sve u cilju ocjene prihvatljivosti obrane optuženog A. F. koju za sada prvostupanjski sud nije adekvatno ocijenio. Nakon provedenog postupka i pažljive ocjene izvedenih dokaza, vodeći računa i o argumentaciji ove drugostupanjske odluke prvostupanjski sud donijeti će novu, na zakonu zasnovanu presudu, koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe članka 459. ZKP/08.

10.1. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka. 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.