REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 666/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1077/2020-2 od 14. rujna 2021., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1006/2016 od 15. siječnja 2020., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1077/2020-2 od 14. rujna 2021. u dijelu pod stavkom I. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 12.627,78 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude (stavak I. izreke); odbijen je dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznose dosuđene pod stavkom I. izreke (stavak II. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (stavak III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom, uvažavanjem žalbe tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 12.627,78 kn s pripadajućim zateznim kamatama; tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 12.740,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu 11.067,50 kn je odbijen kao neosnovan (stavak I. izreke); djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod stavkom II. izreke (stavak II. izreke), a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu 2.362,50 kn (stavak III. izreke).
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 5289/2021-2 od 23. veljače 2022. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1077/2020-2 od 14. rujna 2021. u dijelu kojim je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1006/2016 od 15. siječnja 2020. zbog pravnog pitanja:
„U situaciji kada se na štetni događaj primjenjuju dva zakona iste pravne snage, i to Zakon o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 94/01, 88/02, 149/02 i 117/03 – dalje: ZZO/2001) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2002. i Zakon o osiguranju („Narodne novine“ broj 46/97, 116/99 i 11/02 – dalje: ZO/1997) koji je stupio na snagu 22. travnja 1997. primjenjuje li se načelo lex posterior derogat legi priori?“
4. Tužitelj je po dopuštenju, u roku iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv drugostupanjske presude s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, a da se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbije kao neosnovan. Podredno, predložio je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Polazeći od toga da Zakon o osiguranju u odnosu na Zakon o zdravstvenom osiguranju ima značaj posebnog propisa jer, za razliku od Zakona o zdravstvenom osiguranju, sadrži određene i precizne odredbe koje jasno uređuju pitanje prava na naknadu štete iz imovine tuženika te krug ovlaštenika kojima to pravo pripada, drugostupanjski je sud o pravu tužitelja na naknadu štete koja je njegovom osiguraniku nastala uporabom neosiguranog vozila odlučio primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o osiguranju na način da je, na temelju odredbe članka 91. stavak 3. tog Zakona, zaključio da tuženik nije pasivno legitimiran u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala plaćanjem troškova liječenja njegova osiguranika zdravstvenim ustanovama.
8. U pravu je revident kada navodi da shvaćanje koje je sud izrazio u pobijanoj odluci odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno od shvaćanja koje je ovaj sud u odnosu na to pitanje već izrazio u više svojih odluka (primjerice odluke Rev-113/07 od 14. veljače 2008, Rev-1318/09-2 od 20. siječnja 2011. i dr.).
9. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala plaćanjem troškova liječenja njegove osiguranice, a povodom štetnog događaja od 9. kolovoza 2002. koju je uzrokovala osoba upravljajući neosiguranim vozilom (mopedom).
10. Osim što pasivna legitimacija tuženika u parnici za naknadu štete koju pokreće Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje protiv Hrvatskog ureda za osiguranje proizlazi iz pravnog shvaćanja koje je zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 25. veljače 2008., prema kojem shvaćanju ZZO/2001 daje pravo Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje, takvo je shvaćanje potvrđeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1318/09-2 od 20. siječnja 2011., kada je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji zaključeno da je tužitelju odredbom članka 115. stavak 2. ZZO/2001 omogućeno ostvarivanje naknade štete, osim općenito prema osobi odgovornoj za štetu, i neposredno od Hrvatskog ureda za osiguranje kao osobe čija je pasivna legitimacija izričito propisana tim Zakonom. Dakle, u situaciji kada se na štetni događaj primjenjuju dva zakona iste pravne snage (jer ZO/1997 nije poseban zakon u odnosu na ZZO/2001) onda prednost u primjeni ima noviji zakon, slijedom čega se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZZO/2001 koji je odredbom članka 115. stavak 2. derogirao odredbu članka 91. stavak 3. ZO/1997 i na taj način dao pravo zavodu za zdravstveno osiguranje zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje.
11. Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud propustio ocijeniti ostale odlučne žalbene navode, nema uvjeta za preinaku pobijane odluke u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena, slijedom čega je drugostupanjsku presudu valjalo u tom dijelu, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, ukinuti i predmet vratiti na suđenje istom drugostupanjskom sudu.
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
Broj zapisa: eb311-e8925
Kontrolni broj: 046ca-79665-de622
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
