REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2100/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice D. H. iz Z., OIB: ... i 2. tužiteljice N. R. iz Š., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. i p. j.t.d. u Š., protiv 1. tuženika M. J. iz Š., OIB: ... i 2. tuženice G. J. iz Z., OIB: ... (kao pravnih slijednika iza pok. D. J.) koje zastupa punomoćnik D. A. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ć., Ć., J. & B. u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž- 662/2021-2 od 16. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1143/2016-48 od 4. veljače 2021., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prijedlog za dopuštenje revizije su podnijeli tuženici protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-662/2021-2 od 16. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1143/2016-48 od 4. veljače 2021.

2. Tuženici u prijedlogu postavljaju sljedeća pitanja:

„1. Da li je sudu dopušteno usvojiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje (su)vlasništvo nekretnine tužitelja kada je isti neodređen u smislu da se može različito tumačiti, odnosno jer isti može predstavljati npr. i 2% i 3% suvlasničkog dijela nekretnine na koju se presuda odnosi, drugim riječima da li je sudu dopušteno usvojiti tužbeni zahtjev suprotan određenju suvlasništva nekretnine u smislu čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 i dr.) te koji ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu ovršnih propisa?

2. Da li današnji pravni slijednici mogu (p)ostati suvlasnici nekretnine koja je nacionalizirana (oduzeta) njihovim prednicima temeljem propisa o nacionalizaciji (čl. 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/1996 i dr.; dalje: Zakon o naknadi; čl. 359.-365. ZVDSP) te potom deposedirana, dakle nekretnine nad kojom su sva vlasnička prava prednika i slijednika prestala prije više desetljeća i u odnosu na koju nekretninu od nacionalizacije i deposedacije do današnjeg dana nema nikakvog vlasničkog kontinuiteta tužitelja), iako isti nisu bili navedeni u zemljišnim knjigama kao vlasnici (ili nositelji prava korištenja ili nositelji sličnog prava) u trenutku stupanja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 i dr.), niti su ikada zatražili povrat navedene imovine u vlasništvo po bilo kojem propisu ili u bilo kojem postupku, iz čega bi slijedilo da se osporavanom presudom njihovo vlasništvo ponovno uspostavlja „iz ničega“ mimo činjenice nacionalizacije, te mimo pravnog okvira za denacionalizaciju imovine oduzete tijekom jugokomunističke vladavine ili drugog primjenjivog propisa?“

3. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja pozivaju se na odluku ovoga suda broj Rev-262/2011-2 od 21. siječnja 2015.

4. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.

5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje, nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer naznačenim pitanjima tuženici polaze od vlastitih tvrdnji koje su suprotne činjeničnim utvrđenjima u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga.

6. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluka broj Rev-262/2011-2 od 21. siječnja 2015. na koju se tuženici pozivaju u smislu razloga važnosti, (u kojoj se radilo o zahtjevu za isplatu koristi koje ostvaruje tuženik uporabom tužiteljeve stvari (...)), nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda u predmetnom sporu.

7. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavak 3. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.