REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2606/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz K. S., OIB ... , zastupane po punomoćnici J. K.-G., dipl. pravnici u N. h. s., protiv tuženika H. C. d.o.o. Z., OIB ... , zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. i p. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-498/2016-2 od 16. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-592/14 od 26. veljače 2016., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
I Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
II Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da Odluka tuženika broj 2187-3 od 18. kolovoza 2014. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br. 1302/109 od 2. listopada 2007., nije dopuštena i da radni odnos tužiteljici nije prestao kao i da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na odgovarajuće poslove u Regionalno područje Jug te zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće od dana prestanka radnog odnosa do povratka na posao sa zateznim kamatama.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio istu odbiti kao neosnovanu, potražujući trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju tužiteljica ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.
7.1. Suprotno navodima iz revizije sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sud drugog stupnja prihvativši takvu ocjenu, također je postupio u skladu s navedenim odredbama, te se u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju upućuje revident u svojoj reviziji.
7.2. U odnosu na ostale navode iznesene u reviziji kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.
8. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 2. listopada 2007., kao i zahtjev za vraćanjem na rad kod tuženika te isplatu.
10. Na temelju utvrđenja:
- da je tužiteljica kod tuženika radila temeljem Ugovora o radu od 2. listopada 2007. na radnom mjestu robni blagajnik-komercijalist Solin,
- da je tuženik donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji H. C. d.o.o. koji je se počeo primjenjivati od 1. ožujka 2014. i kojim je ukinuto radno mjesto tužiteljice, te je zajedno s ukinutim radnim mjestima carinski otpremnik, robni blagajnik, kolodvorsko-robni blagajnik i prometno-transportni skladištar, objedinjeno u radno mjesto transportni komercijalist,
- da je u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu bio na snazi Kolektivni ugovor tuženika (Službeni vjesnik 5/14 - dalje: KU) koji je u čl.73 određivao kriterije za utvrđivanje viška radnika,
-da je tuženik donio Program zbrinjavanja viška radnika 10. lipnja 2014. koji je dostavljen Glavnom radničkom vijeću i Sindikatu strojovođa Hrvatske u funkciji radničkog vijeća,
- da je tužiteljica stekla SSS hortikulturno pejzažni radnik, s time da je 23. prosinca 1982. godine položila stručni ispit za samostalno obavljanje poslova i zadataka na radnom mjestu transportni komercijalist,
- da je tuženik dana 21. kolovoza 2014. donio odluku o poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici jer je u odnosu na istu utvrđeno da ne ispunjava uvjete radnog mjesta iz nove sistematizacije tj. da nema srednju stručnu spremu tehničkog smjera za razliku od usporednih radnika J. B., S. U., D. R. i D. R., koji nisu proglašeni tehnološkim viškom, a koji kriterij je određen čl. 73. st. 3. KU,
- da tuženik nije bio u mogućnosti tužiteljicu rasporediti na drugo radno mjesto u smislu odredbe čl. 74. KU,
ocjena je sudova u postupku da su postojali opravdani razlozi iz odredbe čl. 115 st.1 toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine broj 93/14 - dalje: ZR) za donošenje odluke o poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.
11. Pravilna je ocjena sudova u postupku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
11.1. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja, a kraj utvrđenja da je tuženik odabrao kriterij stručne spreme, tj. ispunjavanje propisanih uvjeta iz sistematizacije (čl. 73. st. 3. KU) te da tužiteljica ne ispunjava uvjete radnog mjesta iz nove sistematizacije tj. da nema srednju stručnu spremu tehničkog smjera (tužiteljica ima SSS poljoprivrednog smjera i položen stručni ispit za samostalno obavljanje poslova i zadataka na radnom mjestu transportni komercijalist) za razliku od usporednih radnika J. B., S. U., D. R. i D. R., koji imaju SSS tehničkog smjera, pravilno su sudovi u postupku ocijenili da tužiteljica u konkurenciji s usporednim radnicima predstavlja višak te odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju i presuditi kao u izreci presude.
13. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
