REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2598/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2, OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Ljekarne Šibalić, Vinkovci, Vladimira Gortana 11, OIB: 45461135918, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1558/2016-2 od 29. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-36/15-56 od 16. studenoga 2015., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1558/2016-2 od 29. svibnja 2018. u dijelu pod stavkom II. i V. izreke te u odluci o troškovima žalbenog postupka sadržanoj u stavku VI. izreke i sudi:

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-36/15-56 od 16. studenog 2015. u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla iz Vinkovaca broj Ovrv-367/2010 od 27. travnja 2010. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 22.629,06 kn (3.003,39 Eur) s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 6.560,48 kn teku od 1. svibnja 2007. do isplate, na iznos od 7.372,61 kn od 1. svibnja 2008. do isplate te na iznos od 8.695,97 kn od 1. svibnja 2009., kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.107,42 kn (146,98 Eur) s pripadajućim zateznim kamatama od 27. travnja 2010. do isplate.

2. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-36/15-56 od 16. studenog 2015. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 11.682,13 kn (1.550,49 Eur) s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 6.052,39 kn teku od 1. svibnja 2012. do isplate, na iznos od 2.894,66 kn od 1. svibnja 2013. te na iznos od 2.735,08 kn od 1. svibnja 2014. do isplate.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 991,13 kn (131,55 Eur), u roku 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.481,17 kn (992,92 Eur), u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla iz Vinkovaca broj Ovrv-367/10 od 27. travnja 2010. (stavak I. izreke); naloženo je tuženiku platiti tužitelju 39.432,02 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate te mu nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.410,00 kn (stavak II. izreke); dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu 652,72 kn s kamatama od 1. svibnja 2013. do isplate te sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 794,97 kn (stavak II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla iz Vinkovaca broj Ovrv-367/10 od 27. travnja 2010. održan na snazi za iznos od 10.760,24 kn s kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pobliže određenog izrekom te presude do isplate, te za troškove ovršnog u iznosu od 417,20 kn s kamatama od 27. travnja 2010. do isplate (stavak I. izreke); preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla iz Vinkovaca broj Ovrv-367/10 od 27. travnja 2010. održan na snazi za iznos glavnice od 41.989,78 kn s kamatama te za trošak ovrhe u iznosu od 2.002,83 kn s kamatama na način da je platni nalog iz rješenja o ovrsi Ovrv-367/10 od 27. travnja u tom dijelu ukinut (stavak II. izreke); potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 5.241,27 kn kao i u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.692,39 kn (stavak III. izreke); preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II. izreke u odnosu na stopu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 5.241,27 kn na način da je kamata na iznos od 2.655,66 kn dosuđena od 1. svibnja 2012., na iznos od 1.342,13 kn od 1. svibnja 2013. te na iznos od 1.261,48 kn od 1. svibnja 2014., sve po stopi od 12 % godišnje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 1. siječnja 2016. do 31. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 31. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 % godišnje, od 1. siječnja 2018. pa nadalje po stopi od 7,09 % godišnje, a u slučaju promjene te stope po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Ujedno je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 5.241,27 kn preko stope dobivene uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, odnosno preko stope određene stavkom IV. izreke te presude, odbijen (stavak IV. izreke); preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II. izreke za iznos glavnice od 34.190,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama te za troškove parničnog postupka od 14.717,61 kn na način da je odbijen zahtjev za isplatu 34.190,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pobliže određene izrekom te presude, a odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnične troškove u iznosu od 14.717,61 kn (stavak V. izreke). Zaključno, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.822,79 kn (stavak VI. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na onaj dio naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma koji je tuženiku obračunat u odnosu na prihod ostvaren (i) kroz poslovanje s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Polazeći od toga da poslovanje tuženika s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje predstavlja isključivo ljekarničku djelatnost, pa da je isti obveznik plaćanja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma iz članka 62. stavak 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 140/05, 82/06 i 129/08 – dalje: ZŠ) samo u onom dijelu u kojem ne obavlja ljekarničku djelatnost iz članka 2. Zakona o ljekarništvu („Narodne novine“ broj 121/03, 142/06, 35/08 i 117/08 – dalje: ZLj), drugostupanjski je sud obvezao tuženika na plaćanje predmetne naknade koja je određena prema prihodu od prodaje roba i usluga (trgovačke robe) izvan ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, a ne prema ukupnom prihodu.

7. Tužitelj u reviziji postavlja slijedeća materijalnopravna pitanja:

„1. Što čini osnovicu za obračun naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za pravni subjekt – ljekarna?

2. Obavlja li ljekarna gospodarsku djelatnost sukladno Zakonu o trgovačkim društvima?“

8. Obrazlažući razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident se poziva na nejedinstvenost prakse Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o spornim pravnim pitanjima (primjerice Pž-1037/11, Pž-8289/13, Pž-87/11, Pž-7194/13, Pž-4620/12, Pž-5631/11, Pž-4386/11 i Pž-145/14).

9. Razmatrajući pitanje dopustivosti predmetne revizije ovaj sud je ocijenio kako ona ispunjava pretpostavkama iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP, jer odluka u sporu ovisi o rješenju postavljenih pitanja, a riječ je o pitanjima o kojima je ovaj sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

10. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za isplatu naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2006., 2007., 2008., 2011., 2012. i 2013. godinu.

11. Drugostupanjski sud smatra da onaj prihod koji tuženik ostvaruje kroz poslovanje s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje ne predstavlja gospodarsku, već isključivo ljekarničku djelatnost, zbog čega tuženik u odnosu na tako ostvareni prihod nije obvezan platiti tužitelju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma u smislu odredbe članka 62. ZŠ.

12. Odredbom članka 62. stavak 1. ZŠ propisano je da pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Ta se naknada, prema odredbi stavka 2. istog članka, plaća u visini 0,07% od ukupnog prihoda i uplaćuje se na poseban račun Trgovačkog društva za namjene iz članka 28. tog Zakona, tromjesečno i po završenom računu.

13. O pitanju obavlja li ljekarna gospodarsku djelatnost ili ne, pa s tim u vezi je li ona obveznik plaćanja naknade iz članka 62. stavak 1. ZŠ, ovaj se sud već izjasnio u nekoliko svojih odluka (primjerice Revt-320/17 od 24. rujna 2019., Revt-218/2016-2 od 10. veljače 2021.), na način da ljekarna, kao pravna osoba koja aktivno djeluje na tržištu razmjene dobara s ciljem ostvarivanja dobiti, obavlja i gospodarsku djelatnost, bez obzira na okolnost što obavljajući svoju djelatnost obavlja poslove koji se smatraju općekorisnom zdravstvenom djelatnošću, pa kako obavlja gospodarsku djelatnost, što je pretpostavka plaćanja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma sukladno odredbi članka 62. stavak 1. ZŠ, dužna je plaćati naknadu.

14. Utoliko, shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka – prema kojem je tuženik obveznik plaćanja naknade iz članka 62. stavak 1. ZŠ u onom dijelu u kojem ne obavlja ljekarničku djelatnost – ne odstupa od shvaćanja ovog (revizijskog) suda.

15. Međutim, imajući na umu da ovaj sud, izražavajući shvaćanje o tome je li ljekarna obveznik plaćanja naknade iz članka 62. stavak 1. ZŠ, nije napravio distinkciju između poslova koje ljekarne obavljaju kroz općekorisnu zdravstvenu djelatnost od onih koje obavljaju kroz svoju gospodarsku djelatnost, pobijana odluka je shvaćanjem kako tuženik ne bi bio obveznik plaćanja naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma u dijelu u kojem obavlja ljekarničku djelatnost iz članka 2.

Lj odstupila od shvaćanja ovog suda.

16. Čak i ako se može prihvatiti shvaćanje tuženika da o ovom pitanju nema različite praske drugostupanjskih sudova (jer u drugim predmetima ljekarne, kao tužene osobe, nisu isticale prigovor da bi u slučaju utvrđivanja osnovice za obračun trebalo razgraničiti prihode ostvarene od gospodarske djelatnosti u odnosu na one ostvarene od ljekarničke djelatnosti), pa da time niti revizijski sud o tom pitanju nije zauzimao shvaćanje, opet bi, prema ocjeni ovog suda, bila riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

17. Naime, bez obzira na to obavlja li tuženik, uz gospodarsku, i neku drugu djelatnost, isti je, prema ocjeni ovog suda, već zbog činjenice obavljanja gospodarske djelatnosti, obveznik plaćanja naknade iz članka 62. stavak 1. ZŠ.

18. Odredba članka 62. stavak 2. ZŠ, kada propisuje način obračuna naknade, istu određuje u visini 0,07% ukupnog prihoda, baš kao što je to razrađeno odredbom članka 2. Pravilnika o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma („Narodne novine“ broj 22/07 i 84/10 – dalje: Pravilnik), koja kao osnovicu za obračun naknade određuje ukupan prihod ostvaren na domaćem i inozemnom tržištu, umanjen (samo) za prihode od ukidanja dugoročnih rezerviranja i prihode od nenaplaćenih prethodno opisanih potraživanja.

19. Navedeno upućuje na zaključak da osnovicu za obračun naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma ipak čini ukupan prihod koji je tuženik ostvario u utuženom razdoblju, neovisno o tome koji dio tog prihoda se odnosi na zdravstvenu, a koji na gospodarsku djelatnost.

20. Slijedom svega navedenoga, pobijana je odluka, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadu iz članka 62. stavak 1. ZŠ isplati i u odnosu na onaj prihod ostvaren kroz obavljanje ljekarničke djelatnosti, utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa ju je, na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP, u tom dijelu valjalo preinačiti i tužitelju priznati naknadu obračunatu prema ukupno ostvarenom prihodu.

21.1. Zbog djelomične preinake drugostupanjske presude, ovaj je sud, na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, ovom presudom odlučio o troškovima cijelog postupka, uključujući i troškove ovrhe.

21.2. Polazeći od utvrđenih i ukupno priznatih troškova postupka obiju stranaka, a imajući na umu ovom presudom izmijenjen konačan uspjeh stranaka u sporu (tužitelja od 63%, a tuženika od 37%), tužitelju bi pripadao trošak ovrhe u iznosu od 1.524,62 kn, pa kako je za iznos troškova ovrhe od 417,20 kn već pravomoćno održan platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-367/10 od 27. travnja 2010., valjalo je isti, preinačenjem drugostupanjske presude u odluci o troškovima ovrhe, održati na snazi i za daljnji iznos od 1.10742 kn s kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi (27. travnja 2010.) do isplate.

21.3. Imajući na umu ukupno utvrđeni trošak zastupanja tužitelja od 9.972,50 kn, primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP, tužitelju je, razmjerno uspjehu u sporu od 63%, priznat iznos od 6.282,68 kn, što uz uvećanje za troškove financijsko – knjigovodstvenog vještačenja (koji su mu priznati u cijelosti, neovisno o uspjehu u sporu) od 5.250,00 kn ukupno iznosi 11.532,68 kn.

21.4. Tuženiku je, razmjerno uspjehu u sporu od 37%, od ukupno utvrđenih 6.376,00 kn na ime troška zastupanja priznato 2.359,12 kn, pa kad se tako utvrđeni troškovi zastupanja tužitelja i tuženika prebiju, preostaje obveza tuženika naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 9.173,56 kn. Imajući na umu da su drugostupanjskom presudom, u njezinom nepobijanom dijelu (pod stavkom III. izreke) tužitelju već priznati troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.692,39 kn, valjalo je ovom presudom obvezati tuženika da tužitelju naknadi (daljnje) parnične troškove u iznosu od 7.481,17 kn.

22. Kako je preinačenjem drugostupanjske presude izmijenjen i uspjeh tuženika u žalbenom postupku, tako da je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 45%, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima žalbenog postupka, tako da je tuženiku od ukupno utvrđenog troška žalbenog postupka (2.202,50 kn) priznato 991,13 kn.

23. Svi dosuđeni iznosi, kako u odnosu na glavnicu tako i u odnosu na sporedna traženja (kamate i troškove postupka), iskazani su dvojno temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narode novine“ broj 57/22 i 88/22), uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

24. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Broj zapisa: eb319-a6462

Kontrolni broj: 0ad68-d00fa-16041

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.