REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3440/2018-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P.-P., Stalna služba u P., protiv tuženika: 1. E. N. B., Kanada, M., Q., OIB: … , koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva T. i p., odvjetnici u Z., 2. Z. I., B., OIB … , 3. D. S., P., OIB … , koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L. i 4. M. B., M., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J., odvjetnici u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-666/17-3 od 24. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-792/17-49 od 28. srpnja 2017., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizije tužiteljice od 6. listopada 2018. u odnosu na pitanja pod a) i b), ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-666/17-3 od 24. srpnja 2018. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu poslovni broj P-792/17-49 od 28. srpnja 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužiteljice od 3. listopada 2016.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje da nije sklopljen kupoprodajni ugovor od 8. ožujka 1999. godine između P. d. d. P. kao prodavatelja te V. B., Z. I., D. S. i M. B. kao kupaca o prodaji k. č. 2660/151 k. o. B.

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev iz t. I. kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje da je bez pravnog učinka kupoprodajni ugovor od 8. ožujka 1999. godine sklopljen između P. d. d. kao prodavatelja te V. B., Z. I., D. S. i M. B. kao kupaca o prodaji k. č. 2660/151 k. o. B.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila utvrđenje da je vlasnica k. č. 2660/151 k. o. B. te da su nevaljane uknjižbe prava vlasništva izvršene na temelju rješenja Općinskog suda u Pazinu posl. br. Z 79/95 od 10. veljače 1995. godine na P. d. d. i na temelju rješenja Općinskog suda u Pazinu posl. br. Z 515/2000 od 16. listopada 2000. godine na V. B., Z. I., D. S. i M. B., pa da su tuženici dužni trpjeti da se u zemljišnoj knjizi izbriše ta uknjižba prava vlasništva i da se tužiteljica na temelju ove presude uknjiži kao vlasnica k. č. 2660/151 k. o. B.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zatražila da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Pazin da nakon pravomoćnosti ove presude izvrši brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva na k. č. 2660/151 k. o. B. u korist tužiteljice.

V. Nalaže se tužiteljici naknaditi I. tuženici E. N. B. troškove postupka isplatom iznosa od 4.687,50 kuna (četiritisućešestoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa) u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu zahtjev I. tuženice E. N. B. za naknadu troškova postupka se odbija.

VII. Nalaže se tužiteljici naknaditi II. tuženiku Z. I. i III. tuženiku D. S. troškove postupka isplatom iznosa od 9.153,75 kuna (devettisućastopedesettri kune i sedamdesetpet lipa) u roku od 15 dana.

VIII. U preostalom dijelu zahtjev II. tuženika Z. I. i III. tuženika D. S. za naknadu troškova postupka se odbija.

IX. Nalaže se tužiteljici naknaditi IV. tuženiku M. B. troškove postupka isplatom iznosa od 6.686,25 kuna (šesttisućašestoosamdesetšest kuna i dvadesetpet lipa) u roku od 15 dana.

X. U preostalom dijelu zahtjev IV. tuženika M. B. za naknadu troškova postupka se odbija.

XI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka."

2. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju u dva podneska od 3. listopada i 6. listopada 2016. prema odredbi čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/2013 i 89/2014, dalje: ZPP) i predložila da ovaj revizijski sud preinači nižestupanjske presude tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Tuženici nisu odgovorili na reviziju tužiteljice.

4. Revizija tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

5. U ovom je predmetu, s obzirom na to da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, da presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda, suprotno navodima iz revizije tužiteljice, nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP s obzirom na to da drugostupanjski sud nije utvrdio niti jednu novu činjenicu u odnosu na prvostupanjsku odluku, dopuštena samo revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedeni u toč. 1., 2. i 3. toga članka. Slijedom navedenog, nije dopuštena (redovna) revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP.

6. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije sklopljen kupoprodajni ugovor te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da je bez pravnog učinka kupoprodajni ugovor o prodaji kč. br. 2660/151, k.o. B., kao i zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica predmetne čestice. Predmet spora je i zahtjev tužiteljice za utvrđenje nevaljane uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika i P. d.d. na navedenoj čestici izvršene na temelju rješenja Općinskog suda u Pazinu, te zahtjev tužiteljice za uknjižbu prava vlasništva na temelju presude.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da je kč. br. 2660/151, k.o. B. (predmet spora) 1959. godine bila upisana u katastarskom operatu u posjedovnom listu br. 66 kao društveno vlasništvo, organ upravljanja Skupština općine,

- da je gore navedena nekretnina površine od 1.422.450 m2, nepravilnog oblika i da u naravi predstavlja pašnjak, putove u selu i šumu te da se dijelom nalazi unutar, a dijelom izvan građevinskog područja,

- da je 1978. godine kao posjednik bilo upisano šumsko hortikulturno poduzeće I. - Š. P., a iste je godine posjed prešao u korist P. K. P.,

- da su kao posjednici 2000. godine upisani pravni prednik prvotuženice E. N. B., drugotuženik Z. I. (dalje: drugotuženik), trećetuženik D. S. (dalje: trećetuženik) i četvrtotuženik M. B. (dalje: četvrtotuženik),

- da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani V. B., trećetuženik i četvrtotuženik, svaki od njih u omjeru 6/20 suvlasničkog dijela, te drugotuženik u omjeru 2/20 suvlasničkog dijela,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. O-607/15-31 od 25. studenog 2016. suvlasnički udio V. B. naslijedila prvotuženica E. N. B. (dalje: prvotuženica),

- da je rješenjem Općinskog suda u Pazinu posl. br. Z-79/95 od 22. veljače 1995., na temelju rješenja Agencije za restrukturiranje i razvoj od 21. kolovoza 1992. i rješenja Okružnog privrednog suda u Rijeci posl. br. Fi 8163/92 od 19. studenog 1992., dopuštena uknjižba prava vlasništva na k. č. 2660/151, zk. ul.br. 803., k. o. B. s društvenog vlasništva i korisnika P. k.-t. i. P. na ime P. k.-t. i. d. d.,

- da predmetna nekretnina nije procijenjena u postupku pretvorbe društvenog poduzeća P. k. – t. i. d.d.,

- da su se pravni prednik prvotuženice, drugotuženik, trećetuženik i četvrtotuženik uknjižili kao suvlasnici predmetne nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji kojeg su kao kupci sklopili 8. ožujka 1999. s P. d. d. kao prodavateljem.

9. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je u korist tuženika u zemljišnim knjigama provedena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg su tuženici sklopili 8. ožujka 1999. s P. d.d. kao prodavateljem te da je prodavatelj nekretnine P. d.d. upisana kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju rješenja Općinskog suda u Pazinu od 22. veljače 1995. kojim je izvršen prijenos društvenog vlasništva u korist P. d.d., a koje rješenje nije bilo dostavljeno tužiteljici. Također, činjenica da nadzorni odbor P. d.d. nije dao potrebnu suglasnost može prema shvaćanju prvostupanjskog suda imati pravne učinke samo unutar toga društva, a ne i prema trećim osobama, kao što su kupci nekretnine, pa zbog toga navedeni kupoprodajni proizvodi pravne učinke između stranaka te se ne može smatrati da nije sklopljen. Zaključno, s obzirom na to da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 24. prosinca 2008., protekao je trogodišnji prekluzivni rok u kojem je ona mogla u odnosu na treće poštene stjecatelje ostvariti zaštitu prava vlasništva zbog nevaljanog upisa u korist P. d. d., pa je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio u cijelosti.

10. Drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, dodajući pri tome da tužiteljica nije niti bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, pa da samim time nisu ni postojale pretpostavke za podnošenje brisovne tužbe, tj. da se ne može ni smatrati da je uknjižbom prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist tuženika povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice.

11. Tužiteljica u reviziji od 3. listopada 2016. postavlja sljedeća pravna pitanja: „a) Da li načelo „nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego li ima on sam“ ima prednost pred načelom „zaštite povjerenja u zemljišne knjige“ u slučaju kad osoba koja nije vlasnik nekretnine (nevlasnik) raspolaže nekretninom u korist treće osobe, a koja nekretnina je bila upisana kao društveno vlasništvo prije 1. siječnja 1997. godine?

b) Da li je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 123. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u odnosu na tuženike – kupce nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog 8. ožujka 1999. godine, odnosno da li je sud pogrešno utvrdio da tuženike štiti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige prije 1. siječnja 1997. godine?“

12. Tužiteljica u reviziji od 6. listopada postavlja sljedeća pravna pitanja:

„a) Da li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je o tužbenom zahtjevu odlučio kao da je tužbeni zahtjev postavljen s osnova odredbi članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama, iako je tužbeni zahtjev postavljen s osnova odredbi članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,odnosno odredbama članka 187. Zakona o parničnom postupku?

b) Čini li sud bitnu povredu odredbi Zakona o parničnom postupku, ukoliko u obrazloženju svoje odluke nije naveo-obrazložio valjane-odlučne razloge, odnosno naveo odlučne činjenice, kao i pozvao se na materijalnopravne odredbe (učiniti svoju odluku razumljivom), a s osnova kojih je donio svoju odluku (članak 354. st. 2. točka 11. ZPP-a)?“

13. Kao razloge važnosti u odnosu na gore citirana pitanja tužiteljica se pozvala na odluke ovog suda poslovni broj Rev 1051/2002-2 od 11. siječnja 2005., Rev 290/05 od 11. siječnja 2006., Grl 74/08 od 18. veljače 2008., Rev 1964/1999 od 26. ožujka 2003., Gzz 39/1996 od 29. rujna 1997., Revt 210/11 od 19. ožujka 2013., Rev 1156/04 od 13. rujna 2005., Rev 2832/1999 od 26. veljače 2003., Rev 3787/1993 od 3. studenog 1994., Rev 93/1993 od 26. siječnja 1994. i Rev 2778/1994 od 6. studenog 1994.

14. Odluka u ovom sporu ne ovisi od rješenja pitanja postavljenih u reviziji tužiteljice od 3. listopada 2016. s obzirom na to da tužiteljica kroz predmetna pitanja izražava pravno shvaćanje po kojem bi od utjecaja na rješenje ovoga spora bila činjenica što je predmetna nekretnina u nekom razdoblju prije 1. siječnja 1997. bila upisana kao društveno vlasništvo. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a u skladu s odredbom čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, dalje: ZVDSP), zaštita povjerenja u zemljišne knjige bila je odgođena samo u odnosu na one nekretnine koje su na dan stupanja na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) bile upisane kao društveno vlasništvo (tako i ovaj sud u odluci Revx 555/2016-2 od 16. srpnja 2019.). S obzirom na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno kako je društveno vlasništvo na predmetnoj nekretnini izbrisano rješenjem Općinskog suda u Pazinu posl. br. Z-79/95 od 22. veljače 1995., tj. prije stupanja na snagu ZVDSP, odluka u ovom sporu ne ovisi od rješenja citiranih pitanja. Također, revizija od 3. listopada 2016. nije dopuštena niti u dijelu u kojem je sastavljena kao (redovna) revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP. Stoga je reviziju u navedenom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP te je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

15. Međutim, revizija je dopuštena u odnosu na pitanja postavljena u podnesku od 6. listopada 2016. s obzirom na to da i pobijana drugostupanjska i prvostupanjska presuda imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati, tj. ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Naime, iz obrazloženja nižestupanjskih presuda nije jasno kako su, unatoč suprotnoj tvrdnji tužiteljice, nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužiteljica u predmetnoj pravnoj stvari podnijela brisovnu tužbu u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, dalje: ZZK), a ne pravu vlasničku tužbu u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, dalje: ZVDSP). Tužiteljica je tijekom postupka, pa tako i u žalbi, navodila da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla ex lege s obzirom na to da pravna prednica tuženika P. d.d. predmetnu nekretninu nije unijela u temeljni kapital prilikom pretvorbe te da je pretvorba u odnosu na navedenu nekretninu provedena ranije. S obzirom na navedeno, ostvarena je bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, između ostaloga, i ako ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama (na sličan način i ovaj sud u odluci Rev 290/05-2 od 11. siječnja 2006. godine koju tužiteljica navodi kao razlog važnosti).

16. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, vodeći računa o tome što je među strankama sporno, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu, a u odluci će dati jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. III izreke rješenja.

Zagreb, 14. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.