Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-282/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv osuđujućeg dijela presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-31/2021. od 12. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Lj. P. V.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog J. D. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi J. D. da je počinio kazneno djelo protiv život i tijela, ubojstvo u pokušaju, iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. činjenično i pravno opisano u izreci presude, pa je optuženik na temelju članka 110. KZ/11. u vezi članaka 34., 48. stavak 1. i 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godina u koju kaznu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. veljače do 28. veljače 2019.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.– dalje u tekstu: ZKP/08.), oštećeni K. R. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08., optuženom J. D. je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 44.772,00 kuna koji uključuje trošak paušalne svote u iznosu od 5.000,00 kuna, trošak svjedoka u iznosu od 2.244,00, trošak biometrijskog vještačenja u iznosu od 27.772, 00 kuna, trošak sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 6.820,00 kuna i trošak vještaka radiologa u iznosu od 2.936,00 kuna, koje troškove je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Nasuprot tome, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., optuženi J. D. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. i 2. KZ/11. opisano u oslobađajućem dijelu izreke te presude.

1.4. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika, u odnosu na oslobađajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. 2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu u odnosu na kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. preinači na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženik, po branitelju Lj. P. V., odvjetniku u Z., žali se u odnosu na kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak te je u žalbi zatražena obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

3. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO-949/2022. od 1. kolovoza 2022.

4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika Lj. P. V., odvjetnika u Z., dok na sjednicu nisu postupili uredno pozvani državni odvjetnik i optuženik pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavka 3. ZKP/08.).

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

6. Optuženik u žalbi uvodno naznačuje da prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, sadržajno obrazlaže samo žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući ne navodi koju je to okolnost sud prvog stupnja tijekom dokaznog postupka propustio utvrditi odnosno koji dokaz izvesti.

6.1. Optuženik, pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je optuženik počinio ubojstvo u pokušaju s izravnom namjerom jer ne postoje dokazi koji isključuju obranu optuženika da ga je oštećenik napao s leđa držeći nož u ruci koji mu je u hrvanju s optuženikom pao da bi ga optuženik uzeo i u daljnjem hrvanju ubo oštećenika. Kako sukob nije vidljiv na snimkama nadzornih kamera, niti postoje očevici događaja, to smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice i ''propustio utvrditi da je optuženik postupao braneći se na način koji je prijeko potreban da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad''. Smatra da njegov iskaz potvrđuju i dijelovi nalaza vještakinje dr. P. i to da se ne može sa sigurnošću isključiti da je ozljeda noge optuženika nastala 1. veljače 2019. kao i da je ubodna snaga kojom je zadana oštećeniku ozljeda vrata bila slabog intenziteta.

6.2. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da se odluka o njegovoj odgovornosti, za kazneno djelo ubojstva u pokušaju, temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

6.3. Naime, prvostupanjski sud je temeljito proveo sve dokaze, te logično i kritički ocijenio obranu optuženika kao verziju događaja ispravno zaključujući da ona nije objektivno prihvatljiva, a niti je posredno ili neposredno potvrđena provedenim dokazima.

6.4. Dakle, optuženik u žalbi ustraje da se događaj odvio na način da je sreo oštećenika koji je bio pijan, izvadio je nožić, fizički ga je napao, a uslijed napada je optuženik pao i povrijedio nogu, ali nije shvatio da ima ozljedu dok tijekom boravka u pritvoru nije pregledan u bolnici kada mu je utvrđena ozljeda noge zbog koje je tri mjeseca nosio gips. U odnosu na ozljeđivanje oštećenika ponavlja da se u tom sukobu branio od oštećenika, hrvali su se i u hrvanju je oštećeniku oteo nož i ubo ga, nakon čega je pobjegao i putem bacio nož.

6.5. Međutim, ozljeda noge koja, prema tvrdnji optuženika, dokazuje da je upravo oštećenik bio napadač, a on da je postupao u nužnoj obrani, jer se branio od izravno predstojećeg napada oštećenika, evidentirana je u medicinskoj dokumentaciji kada je optuženik, nakon uhićenja, zatražio liječničku pomoć 16. veljače 2019. jer je prije desetak dana zadobio udarac metalnom šipkom o lijevi nožni zglob i od tada osjeća bol i ne može se osloniti punom težinom na lijevu nogu. Istog dana, RTG snimanjem, utvrđeno je da se radi o višeivernom prijelomu udaljenog dijela lijeve potkoljenice koja je nastala 5-10 dana prije radiološke obrade 16. veljače 2019. U odnosu na ovu ozljedu iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja po dr. V. P. i dr. K. P., proizlazi da je ozljeda nastala djelovanjem jakih mehaničkih sila u području nožnog zgloba, te je izražena trenutna, jaka bolnost i praktički je onemogućeno kretanje kad nastane ovakav opsežni prijelom. Slijedom navedenog, iako je vještakinja dr. V. P. navela da sa sigurnošću ne može isključiti da je povreda nastala 1. veljače 2019. ali po svom izgledu frakturnih ulomaka imponira da je nastala kasnije, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je iz snimki videonadzora razvidno kako optuženik nema nikakvih poteškoća u kretanju te se brzim hodom udaljava od mjesta događaja, okreće se iza sebe i briše predmet koji drži u ruci o prednju i stražnju stranu hlača. Nadalje, dio iskaza optuženika da je ozljedu oštećeniku zadao dok su se hrvali nakon pada, prvostupanjski sud je detaljno ocijenio u vezi s drugim dokazima, te ispravno zaključio da su ozljede zatiljnog dijela glave i područja baze vrata i ramena mogle nastati na način da su oštećenik i optuženik bili međusobno sučelice, da se oštećenik u pokušaju da izbjegne zadobivanje ozljeda prignuo prema naprijed i na taj način izložio ozljeđivanju zatiljnog dijela glave i baze vrata, ali da nije moguće isključiti da bi ozljede zatiljnog dijela glave lijevo i ozljeda u području baze vrata i ramena mogle nastati i na način da je oštećenik bio okrenut optuženiku leđima, a da je ozljeda desne šake nastala kad su oštećenik i optuženik međusobno bili sučelice i da je oštećenik, u cilju da spriječi ozljeđivanje, pokušao uhvatiti desnom rukom sredstvo ozljeđivanja, nož, pri čemu se radi o aktivnoj obrambenoj ozljedi. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da do ozljeđivanja nije došlo na podu u hrvanju, već kada su obojica stajali.

6.6. Slijedom svega gore navedenog, ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz optuženika da je postupao u nužnoj obrani ili u prekoračenju nužne obrane, jer je prvostupanjski sud, povezujući iskaz optuženika s ispravama u spisu, nalazom provedenog sudskomedicinskog vještačenja, nalazom vještaka biometrijske struke i pregledanim snimkama videonadzora, osnovano zaključio da nije prihvatljiva verzija događaja od strane optuženika.

6.7. Nadalje, neosnovano optuženik pobija utvrđenje prvostupanjskog suda da je postupao s izravnom namjerom temeljem utvrđenja da se radilo o ubodu nožem djelovanjem slabog intenziteta, što nikako ne može biti presudno. Naime, razlika između kaznenog djela ubojstva u pokušaju za koje se optuženik tereti i teške tjelesne ozljede je u tome koju posljedicu optuženik pokušava ostvariti, smrt ili tešku tjelesnu ozljedu. Dakle, odgovor na ovo sporno pitanje se nalazi u subjektivnoj sferi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve okolnosti u kojima se ovaj događaj odigrao ali i susret optuženika i oštećenika neposredno prije spornog događaja kada su se verbalno sukobili, pri čemu optuženik iskazuje da je tada oštećenik bio vidno uzrujan i prijetio članovima njegove obitelji, da je oštećenik kritične zgode bio pod utjecajem droge i alkohola i zvao optuženika u više navrata prije spornog događaja, te potom pod točkom 26. pobijane presude iznio razloge za zaključak da je optuženik htio oštećenika ubiti, bez obzira na slabu snagu zamaha, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6.8. Iz naprijed iznesenih razloga nije osnovana žalba optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju, za koje je proglašen krivim pobijanom presudom.

7. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni dok je optuženik u žalbi istaknuo žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je drugostupanjski sud postupio i sukladno članku 478. ZKP/08.

7.1. Državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski pravilno utvrdio i cijenio olakotne okolnosti ali da je nedovoljno otegotnim cijenio okolnost da je optuženik zadao oštećeniku više ozljeda, dok je propustio otegotnim cijeniti postupanje optuženika nakon počinjenja djela i to ''ostavljanje bespomoćne žrtve koja je krvarila iz vitalnih organa'' i izbjegavanje kaznenog progona tijekom dva tjedna slijedom čega mu je kazna prenisko odmjerena.

7.2. Međutim, protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prije svega valja naglasiti da je prvostupanjski je sud pri određivanju vrste i mjere kazne u konkretnom slučaju uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja (članak 47. stavak 1. KZ/11.), te ih potom i pravilno vrednovao. Tako je olakotnim cijenio neosuđivanost optuženika za kaznena djela iz čega proizlazi da je uskladio život sa društvenim i pravnim normama prije i nakon počinjenja ovog djela i njegove obiteljske prilike (oženjen i otac četvoro djece) dok je otegotnim cijenio pobude optuženika zbog kojih je počinio ovo kazneno djelu (verbalna prepirka s oštećenikom) i stupanj povrede zaštićenog dobra jer je optuženik zadao više ozljeda oštećeniku. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno cijenio okolnost da je kazneno djelo ubojstva ostalo u pokušaju u smislu članka 34. stavak 2. KZ/11. te primijenio institut zakonskog ublažavanja kazne iz članka 48. stavak 1. točke 1. KZ/11. i u okviru granica ublažavanja kazne propisanih člankom 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine.

7.3. Neosnovano državni odvjetnik u žalbi ističe ponašanje optuženika nakon počinjenja djela navodeći da je ostavio bespomoćnu žrtvu koja je krvarila iz vitalnih organa jer je oštećenik zadobio reznu ranu desne šake i ozljedu tetiva mišića stezača palca što je teška tjelesna ozljeda, reznu raznu glave i ubodnu ranu djelovanjem vrška noža, silom slabog intenziteta, što su tjelesne ozljede pa je priroda i težina ozljeda našla dovoljno odraza u izrečenoj kazni. Nadalje, iz spisa predmeta ne proizlazi da je optuženik onemogućavao ili odugovlačio vođenje kaznenog postupka, što bi mu se trebalo cijeniti otegotnim prema žalbenim navodima državnog odvjetnika.

7.4. Slijedom navedenog, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kazna zatvora u trajanju dvije godine za kazneno djelo pokušaja ubojstva ne ukazuje se preblagom, a s obzirom da prema odredbama o ublažavanju kazne nije moguće izreći kaznu manju od dvije godine, nema govora ni o prestrogoj kazni. Upravo je kazna zatvora u trajanju dvije godine i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda adekvatna i podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja, pa nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

8. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je primjenom članka 482.

ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 14. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.