REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3246/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Ž. P., OIB … iz K., koju zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u Z. protiv tuženika Hrvatske odvjetničke komore, OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnica N. I., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2454/2020-2 od 8. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4021/15-131 od 2. rujna 2020. u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2454/2020-2 od 8. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 4021/15-131 od 2. rujna 2020.
2. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. U prvom pitanju predlagateljica problematizira primjenu odredaba članaka 8. i 338. ZPP-a, odnosno propituje jesu li bitne činjenice pravilno utvrđene na temelju isprava i izvedenih dokaza (budući je drugostupanjski sud kod donošenja odluke primijenio odredbu članka 373.a ZPP-a). Odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Drugo pitanje se odnosi na ispitivanje kriterija iz članka 106. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98) koje kriterije je drugostupanjski sud uzeo u obzir uvažavajući okolnosti konkretnog predmeta te ih je ocijenio i naveo u obrazloženju, pa postavljenim pitanjem predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki, dok trećim pitanjem problematizira primjenu načela ekonomičnosti u konkretnom postupku obzirom na istaknuti prigovor zastare. U trećem pitanju predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda o tome da nije nastupila zastara u konkretnom predmetu. Slijedom toga, navedeno pitanje se odnosi na postupanje prvostupanjskog suda, a ne drugostupanjskog suda koji je o osnovanosti zahtjeva odlučio na temelju ocjene o tome je li tužiteljici zakonito otkazan ugovor o radu, pa u skladu s time je li joj zbog toga nastala šteta. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
