REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 938/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića član vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S., OIB … , iz T., protiv tuženika I. R., OIB … , iz T., zastupan po punomoćnici I. N., odvjetnici u T., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1009/2021-2 od 15. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6515/2015-43 od 19. siječnja 2021., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
“I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iz osnova naknade neimovinske štete ukupan iznos od 18.000,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 22. Studenog 2007.g. do 31.12.2007. prema stopi utvrđenoj Uredbom Vlade RH o visini stope zatezne kamate., od 1.01.2008. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
dok se za više traženo od dosuđenog , do iznosa od 26.000,00 kn, odnosno za iznos od 8.000,00 kn, zahtjev tužiteljice iz osnova naknade neimovinske štete, odbija kao neosnovan.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iz osnova naknade imovinske štete i to na ime tuđe njege i pomoći, troškova liječenja, troškova izgubljene zarade ukupan iznos od 4.250,96 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 22. Studenog 2007.g. do 31.12.2007. prema stopi utvrđenoj Uredbom Vlade RH o visini stope zatezne kamate., od 1.01.2008. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više traženo od dosuđenog, do iznosa od 7.850,96 kn, odnosno za iznos od 3.600,00 kn, kao i za više traženo na ime kamata zahtjev tužiteljice iz osnova naknade imovinske štete, odbija kao neosnovan.
II Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 8.671,50 kuna.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje pobijana presuda u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 18.000,00 kn sa dosuđenim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2021. do isplate, u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke te u dijelu odluke o troškovima postupka kojim tuženiku nije dosuđen više traženi parnični trošak.
II. Preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 18.000,00 kn za razdoblje od 22. studenog 2007. do 19. siječnja 2021. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd- 695/2022 od 5. travnja 2022. podnosi tuženik zbog pitanja:
„Je li moguće primijeniti privilegirani rok zastare iz članka 377. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) ako nastali vid štete nije bitno obilježje kaznenog djela za koje je štetnik osuđen?“.
4.Tuženik predlaže da se revizija usvoji.
5. Na reviziju je odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. U ovom postupku nije sporno da se odštetni zahtjev tužiteljice odnosi na potraživanje više vidova nematerijalne štete zbog pretrpljenih uvreda i zadobivenih tjelesnih povreda koje tužiteljica trpi.
8. Nije niti sporno da je tuženik pravomoćnom presudom od 14. lipnja 2004. proglašen krivim u kaznenom postupku koji je vođen pred sudom prvog stupnja pod oznakom K-48/01 da je tuženik kao okrivljenik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Trogiru poslovni broj K-48/01 od 14. lipnja 2004. proglašen krivim i osuđen za počinjenje kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, prijetnje, djela označenog po članku 129. stavku 3. u svezi s stavkom 2. Kaznenog zakona, koji je u to vrijeme bio na snazi, time da je u činjeničnom opisu kaznenog djela navedeno da je tuženik "….nezadovoljan rezultatima nadzora, iznenada prišao do M. S. u nakani da je zastraši počeo vikati: "gubo stara, ja ću te sredit", nakon čega ju je uhvatio za vrat i počeo je gušiti, udarivši je nogom u koljeno i snažno je gurnuvši, pri čemu je M. S. zadobila nagnječenje patele lijevog koljena sa ogrebotinom te nagnječenje u predjelu vrata, što je sve kod ove izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti".
9. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
Stoga, predmet ispitivanja u ovoj fazi postupka nije postojanje elemenata za postojanje odštetne odgovornosti tuženika, već samo koji se rok zastare u ovom postupku primjenjuje.
10. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim.
11. Tuženik je pravomoćno oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina , prijetnjom iz čl. 129. st. 3. u svezi s čl. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97 - dalje: KZ) na način kako je to opisano u izreci presude kaznenog suda (vidi točku 8. obrazloženja ove odluke).
12. Kada se citiranom odredbom čl. 12. ZPP-a propisuje vezanost parničnog suda pravomoćnom presudom kaznenog suda za postojanje kaznenog djela to znači da parnični sud ne može i ne smije utvrđivati da je radnja ili skup radnji koje čine biće kaznenog djela za koje je štetnik pravomoćno osuđen izvršena drukčije nego što je to utvrđeno u izreci kaznene presude ili da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i označeno u izreci kaznene presude.
12.1. Dakle, parnični je sud vezan izrekom pravomoćne kaznene presude. Ta se vezanost odnosi na činjenični opis, pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Drugim riječima, parnični sud ne može utvrđivati da je kazneno djelo počinjeno na drukčiji način od onoga koji je opisan u činjeničnom opisu izreke kaznene presude niti da je riječ o nekom drugom kaznenom djelu koje nije pravno opisano i pravno označeno (kvalificirano) u izreci pravomoćne kaznene presude. Vezanost parničnog suda odnosi se dakle na utvrđenje da je kazneno djelo počinjeno, da je štetnik kazneno odgovoran i da je odgovoran za djelovanje onako kako je to utvrđeno kaznenom presudom pa time i da je takvo postupanje koje je kaznenom presudom utvrđeno kao kažnjivo predstavlja i štetnu radnju.
13. Odredbom čl. 377. ZOO/91 koji se u ovom postupku primjenjuje, jer je štetna radnja počinjena za vrijeme važenja tog zakona, a time je nastao i izvanugovorni odnos među strankama (čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) propisano je da kada je šteta uzrokovana kaznenim djelom, a za kazneno gonjenje je previđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja (st. 1.), a prekid zastarijevanja kaznenog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja za naknadu štete (st. 2.).
14. Imajući u vidu rečeno u točki 12. i 12.1. ovog obrazloženja i glede značenja pojma kaznenog djela iz čl. 377. ZOO/91 ima se koristiti isto načelo, to jest da nije odlučna zakonska oznaka kaznenog djela već je odlučno kako je kazneno djelo počinjeno što je sadržano u izreci pravomoćne presude kojom je štetnik označen krivim.
Time je ovaj sud odgovorio na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena i izrazio glede tog pitanja pravno shvaćanje.
15. Kako u ovoj fazi postupka nije sporno da je tužba podnesena unutar roka za zastaru to je valjalo reviziju tuženika odbiti i odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
