REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 934/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. D. iz S., ..., OIB: ..., II. tužitelja M. D. iz Đ., ... OIB: ... i III. tužitelja S. F. iz V., ..., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici Ž. K. T., odvjetnici u V., ..., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo, Z., ..., OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1305/2019-2 od 11. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5413/2018-9 od 10. srpnja 2019., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi I-tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 69.150,38 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, II-tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 46.390,94 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i III-tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 68.805,42 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije su, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), podnijeli tužitelji zbog pitanja za koja drže da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu noćnog rada, rada subotom i nedjeljom te blagdanom izvršenog u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 31. prosinca 2017.
6. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da su:
- I., II. i III. tužitelj u utuženom razdoblju radili u turnusima i to na način da su radili dnevnu smjenu od 8 do 20 sati, nakon toga imali 24 sata odmora, zatim noćnu smjenu 12 sati, te nakon toga 48 sati odmora,
- tužiteljima plaćeni svi odrađeni sati, ali da im nisu plaćeni dodaci za sate rada po osnovi rada noću, te rada subotom, nedjeljom i blagdanima.
- Odlukama o rasporedu Ministarstva obrane, Oružane snage RH, Zapovjedništvo HRZ i PZO tužiteljima određene i sastavnice za plaću za osobni čin i ustrojbeni čin i to dodatak A (A07) od 10% te B (B81) 5% uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog staža.
7. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen primjenom odredbe čl. 155. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16, dalje: ZSOS) kojom je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. tog Zakona.
8. Tužitelji u prijedlogu postavljaju sljedeća pitanja:
"1. Da li tužitelji imaju pravo na povećano plaćanje rada i to za prekovremeni rad, rad noću, za rad subotom i nedjeljom i blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi?
2. Da li Odluka ministra od 28. svibnja 2014. godine (NN 66/14) može biti suprotna kogentnim zakonskim normama?"
Navode da postoje različite odluke županijskih sudova o prvom postavljenom pitanju (Županijski sud u Splitu, br. Gž R-889/2018-2 od 04. veljače 2019., Županijski sud u Splitu, br. Gž R-790/18-2 od 30. ožujka 2020. i Županijski sud u Splitu, br. Gž R- 791/19-2 od 11. prosinca 2019., Županijski sud u Velikoj Gorici, br. Gž-1055/13-4 od 17. rujna 2014.).
9. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, (čl. 385.a st. 1. t. 2. ZPP)
10. Drugo pitanje polazi od pogrešne postavke da je Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14) suprotna kogentnim zakonskim normama, imajući u vidu ranije (pod točkom 7.) citiranu odredbu čl. 155. ZSOS i činjenicu da ta Odluka sadrži odredbu identičnog sadržaja.
11. U odnosu na prvo pitanje revidenti su se pozvali na odluke županijskih sudova koje se odnose na ranije razdoblje od ovdje utuženog odnosno na razdoblje prije 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14). Naime, ZSOS je stupio na snagu 26. lipnja 2013., Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14) koji je donesen na temelju čl. 139. st. 6. ZSOS, stupio je na snagu 1. travnja 2014., a Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14) koja je donesena na temelju čl. 153. st. 3. ZSOS, 1. lipnja 2014., pa se u konkretnom slučaju ne može primijeniti pravo koje je bilo mjerodavno prije utuženog razdoblja – Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 118/09), a kako to proizlazi i iz presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 790/2018-2 od 30. ožujka 2020. na koju se revidenti pozivaju u ovom prijedlogu. Stoga to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Kako drugih pitanja u prijedlogu nije bilo valjalo je, na temelju čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
