REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 320/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K., iz D. S., , OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. B. T., odvjetnica u Z., protiv tuženice Z. b. d.d., Z., OIB …, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-412/2017-2 od 18. listopada 2017., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-736/15-17 od 1. prosinca 2016., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-412/2017-2 od 18. listopada 2017. i rješava: Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-736/15-17 od 1. prosinca 2016. pod točkom 2. i 3. izreke.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu 1.500,00 kn, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu, pod točkom 2. izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove postupka u iznosu 3.000,00 kn, te je pod točkom 3. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka.
2. Drugostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"Uvažava se žalba tužene Z. b. d.d. kao osnovana i preinačava se rješenje Općinskog suda u Zlataru Stalne službe u Krapini poslovni broj P-736/15-17 od 1. prosinca 2016. pod točkom 2. i 3. izreke i za navedeno rješava:
Nalaže se tužitelju S. K. da tuženoj Z. B. d.d. isplati trošak postupka u iznosu od 3.375,00 kn u roku od 15 dana."
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članak 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'',broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13. i 89/14. - dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da se preinači pobijano rješenje na način da se obveže tuženicu na naknadu parničnog troška tužitelju kako je isti dosuđen prvostupanjskim rješenjem, a podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odluku.
4. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila da se revizija tužitelja odbaci kao nedopuštena, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. U konkretnom slučaju predmet revizijskog postupka je odluka o troškovima parničnog postupka. Iako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje, da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija, imajući na umu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3400/18 i broj U-III-3401/18 od 8. lipnja 2021., revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pitanje važno za odluku o sporu. Naime, u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske je navedeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u identičnom slučaju, dužan odstupiti od pravnog shvaćanja i meritorno odlučiti o reviziji podnositelja, kraj očite činjenice da o spornom pitanju naknade troškova parničnog postupka, u slučaju kada je korisnik kredita povukao tužbu protiv banke nakon izvršene konverzije kredita iz valute CHF u EUR, postoji različita praksa županijskih sudova, zbog čega se ne može stranci uskratiti pravo na pristup Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
7. Obzirom na vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju (iznos od 14.244,14 kuna) dopuštena je jedino revizija iz odredbe članka 382. stavak 2. ZPP. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.1. Temeljem članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.2. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu članka 382. stavak 2. ZPP.
8. U predmetnom postupku nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15), tuženica je sklopila s tužiteljem Dodatak ugovoru o kreditu. Nakon toga je tužitelj povukao tužbu u ovom predmetu. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena sukladno odredbi članka 193. stavak 1. ZPP i naložio je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna sukladno odredbi članka 158. stavak 1. ZPP. Sud drugog stupnja je preinačio rješenje suda prvog stupnja na način na način da je naložio tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu 3.375,00 kuna.
8.1. Pritom sud prvog stupnja navodi da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, bez obzira na nešto drugačiji modus ispunjenja tražbine tužitelja od onog zatraženog tužbenim zahtjevom se ima smatrati ispunjenjem tužbenog zahtjeva, pa s obzirom da se radi o ispunjenju tužbenog zahtjeva zaključuje da je tuženica u skladu s odredbom članak 158. st. 1. u vezi sa članak 155. ZPP dužna naknaditi tužitelju parnični trošak. 8.2. Drugostupanjski sud je ocijenio da okolnost da je tuženica postupila sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i izradila izračun konverzije kredita, koji je tužitelj prihvatio, u širem smislu predstavlja udovoljenje tužbenog zahtjevu, jer je na taj način riješen prijepor između stranaka. Međutim, ocjenjujući da je prvostupanjski sud zanemario da tužitelj nije povukao tužbu odmah nakon sklapanja dodatka ugovora 30. prosinca 2015., već tek 22. veljače 2016., drugostupanjski sud je zaključio da nije ispunjen drugi uvjet za primjenu odredbe članak 158. st. 1. ZPP prema kojoj bi u slučaju povlačenja tužbe tužena strana bila dužna nadoknaditi trošak tužitelju, zbog čega je preinačio prvostupanjsko rješenje i naložio tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka.
9. U reviziji tužitelj u suštini postavlja sljedeće pitanje:
U situaciji kada nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, odnosno nakon što je izvršena konverzija kredita, čime se smatra da je tuženica nakon podnošenja tužbe udovoljila tužbenom zahtjevu, tužitelj u razdoblju nešto dužem od mjesec i pol dana povuče tužbe, ali prije održavanja pripremnog ročišta, može li se u takvoj situaciji smatrati da je tužitelj povukao tužbu odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu, te da mu je tuženica dužna naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u smislu odredbe članak 158. st. 1. ZPP-a?
10. Kao razloge važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova, navodeći pritom rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-157/2016 od 4. veljače 2016., Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-342/16 od 27. lipnja 2016., broj Gž-375/16 od 1. srpnja 2016., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3790/16 od 20. prosinca 2016., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2187/2016 od 10. veljače 2017. i dr.
11. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
12. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je podnesena.
13. Prema odredbi članka 158. stavak 1. ZPP tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.
14. Prema shvaćanju revizijskog suda tuženica je postupajući u skladu s odredbom članka 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju i izrađujući izračun konverzije kredita, koji je tužitelj prihvatio i s tuženicom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu, zapravo ispunila tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnosti obračuna ugovorenih promjenjivih kamata i isplatu više plaćenog iznosa, te se stoga ima smatrati da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu tuženica "udovoljila tužbenom zahtjevu" tužitelja, kako su to sudovi i zaključili.
14.1. Pri tom u odnosu na postavljeno pitanje treba poći od toga bi li tužitelj uspio s tužbenim zahtjev u slučaju da stranke nisu sklopile predmetni Dodatak ugovoru o kreditu. Iz provedenog postupka proizlazi da bi predmetni zahtjev tužitelja bio osnovan (čemu je potvrda i sklapanje predmetnog Dodatka ugovora o kreditu), te bi u tom slučaju tuženica bila obvezna tužitelju u smislu odredbe članak. 154. stavak. 1. ZPP naknaditi parnični trošak. U situaciji kada je dospjelo potraživanje tužitelja prema tuženici ispunjeno time što je tuženica izvršila izračun konverzije kredita, što je tužitelj prihvatio, nakon čega su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, to tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška od tuženice.
15. Stoga okolnost što je tužitelj povukao tužbu nakon nešto više od mjesec i pol dana nakon ispunjenja njegove tražbine sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, nema značaj da on to nije učinio odmah, jer nije riječ o duljem vremenskom razdoblju, a u kojem prema podacima u spisu još nije bilo održano ni pripremno ročište, slijedom čega osnovano u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu troškova parničnog postupka u skladu s odredbom članak 158. stavak 1. ZPP-a.
15.1. Pri tom treba reći i to da sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu, ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (Odluka suda EU C-224/19 i C-259/19, te predmet Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4029/2013 od 19. prosinca 2017.).
16. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja u smislu odredbe članak 395. st. 1. u svezi s odredbom članka 399. ZPP-a.
17. Na temelju odredbe članak 166. st. 2. u svezi s odredbom članka 2. ZPP-a valjalo je obvezati tuženicu na naknadu tužitelju zatraženog troška sastava revizije u iznosu 150 bodova prema Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15.), što uz vrijednost boda od 10,00 kn po Tbr. 50. iznosi 1.500,00 kn (točka II. izreke ovog rješenja).
18. Tuženici nisu priznati troškovi odgovora na reviziju koji u smislu odredbe članak 155. st. 1. ZPP nije bio nužan u ovom postupku (točka III. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
