REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2778/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V., P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. Z., odvjetnik u P., protiv tuženice E. & S. B. d.d., R., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. & P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1581/2021-2 od 17. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 822/2019-36 od 12. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženica je ovome sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1581/2021-2 od 17. veljače 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-822/2019-36 od 12. listopada 2021. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tužitelj nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tuženica u revizija postavlja sljedeća pravna pitanja:
1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?
2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
3. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?
4. Postoji li značajna i znatna neravnoteža iz čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003 dalje u tekstu: ZZP/03) u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljena na jednostranom povećanju kamatne stope u slučaju da je potrošač platio neznatno veći iznos ugovorenih kamata po povišenoj kamatnoj stopi nego što bi platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi ako se uzme u obzir omjer utvrđene razlike preplaćenih kamata i iznosa ugovorenog kredita??
5. Prvo postavljeno pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitivati sudsku praksu. U odnosu na drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje tuženica nije navela odgovarajuće razloge važnosti. Naime, tuženica u odnosu na drugo postavljeno pitanje nije ni navela konkretan razlog važnosti, a u odnosu na treće postavljeno pitanje to ne može biti odluka suda EU poslovni broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. s obzirom na to da nije donesena u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a isto tako u odnosu na četvrto postavljeno pitanje to ne može biti odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1012/2020 od 26. svibnja 2020. s obzirom na to da je navedenom odlukom ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a samo pravomoćne drugostupanjske odluke mogu biti razlog važnosti nekom pitanju. Također, razlog važnosti u odnosu na četvrto postavljeno pitanje ne može biti ni pravno shvaćanje prof. dr. sc. A. M., profesorice Pravnog fakulteta u Z. jer se ne radi o pravnom shvaćanju iznesenom u sudskoj odluci, a to nije ni već navedena odluka suda EU poslovni broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. s obzirom na to da nije donesena u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
7. Nije osnovan niti prijedlog tuženice za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije s obzirom na to da se radi o pitanjima o kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku.
Zagreb, 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
