Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 12 Gž R-51/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B., OIB: … iz R., …, zastupanog po punomoćnici M. L., odvjetnici iz D., …, protiv tuženice R. H., M. o., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-186/2018-57 od 25. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice R. H., M. o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-186/2018-57 od 25. svibnja 2022. u toč.

II., III. i V. izreke.

II Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. I. izreke i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Z. B. u dijelu kojim je naloženo tuženici R. H., M. o. isplatiti tužitelju Z. B. iznos preko iznosa od 6.025,63 kune do 12.864,46 kuna bruto sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućim:

- na iznos od 1.299,42 kune počam od 15. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 302,51 kuna počam od 15. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 5.236,90 kuna počam od 15.ožujka 2014. do isplate,

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Z. B. za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici R. H. za M. o. da isplati tužitelju Z. B., R., …, OIB:… iznos od 12.864,46 kn bruto sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, tekućim:

- na iznos od 1.521,19 kn počam od 15. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 379,81 kn počam od 15.kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 52,96 kn počam od 15. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 8.604,85 kn počam od 15.ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 794,44 kn počam od 15. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.511,21 kn počam od 15.lipnja 2014. godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici R. H. za M. o. da isplati tužitelju Z. B., R., …, OIB: … iznos od 1.920,04 kn bruto sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, tekućim:

- na iznos od 596,70 kn počam od 15.kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 658,74 kn počam od 15.kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 664,60 kn počam od 15. kolovoza 2015. godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici R. H. za M. o. da isplati tužitelju Z. B., R., …, OIB:… iznos od 22.673,75 kn neto sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, i to:

- na iznos od 46,25 kn počam od 15.travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15.svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15.lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15.srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15. studenog 2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15.ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15.travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15.svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 46,25 kn počam od 15.srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.063,75 kn počam od 15. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 462,50 kn počam od 15. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.942,50 kn počam od 15. listopada 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.017,50 kn počam od 15. studenog 2014. godine do isplate,

- na iznos od 647,50 kn počam od 15. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 2.100,00 kn počam od 15. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kn počam od 15. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn počam od 15.ožujka 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.550,00 kn počam od 15. travnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 750,00 kn počam od 15. svibnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 500,00 kn počam od 15. lipnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 800,00 kn počam od 15. srpnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kn počam od 15. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kn počam od 15. rujna 2015. godine do isplate,

- na iznos od 750,00 kn počam od 15. listopada 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.200,00 kn počam od 15. studenog 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.550,00 kn počam od 15. prosinca 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.300,00 kn počam od 15. siječnja 2016. godine do isplate, sve to u roku 15 dana.

IV. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće odnosno bruto naknade plaće iz točke I. i II. izreke presude.

V. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 13.375,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 25. 5. 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude u odnosu na toč. I. izreke preko iznosa od 6.025,63 kune te toč. II. i III. izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Naime, tijekom postupka tuženica je evidencijama o radu tužitelja tijekom utuženog razdoblja dokazala u koje dane je tužitelj koristio slobodne dane, a platnim listama je dokazala da je za te dane ostvario naknadu plaće kao za osmosatni radni dan. U 2. varijanti nalaza i mišljenja, odnosno u očitovanju i ispravku vještačenja od 21. prosinca 2021. financijsko- knjigovodstveni vještak je na temelju podataka u evidencijama o prekovremenom radu, radu na terenu, radu na straži i dežurstvu, primjenjujući relevantne propise, izvršio obračun slobodnih dana ostvarenih za stražu i za dežurstvo, a onda na osnovi toga i prekovremeni rad na terenu. Iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da je preraspodjelom radnog vremena, tužitelj za ostvarene prekovremene sate rada na terenu ostvario i iskoristio slobodne dane, a što je i u suglasju s dnevnim evidencijama rada, u kojima su točno vidljivi korišteni slobodni dani naznačeni oznakom "SD" i "PRV", a koji predstavljaju preraspodijeljeno radno vrijeme i slobodne dane nakon STR, DEŽ, DEŽ-A ili prekovremenog rada te što je i navedeno na samim evidencijama u pojmovniku pod "razlozi odsutnosti s mjesta rada". U konkretnom predmetu, sud nije iznio ocjenu materijalnih dokaza u spisu u cjelovitosti, već je iznio paušalni zaključak da tuženica u spis, a niti vještaku nije dostavila točan podatak o korištenju slobodnih sati s osnove prekovremenog rada na terenu. Međutim, to ne znači da u dokumentaciji o radu tužitelja nema podataka o radu i vrsti rada, prekovremenom radu, slobodnim danima, plaćenom dopustu, bolovanju, godišnjem odmoru. Tuženica je jasno dokazala evidencijama o radu da je tužitelj koristio slobodne dane po osnovi straže, dežurstva i prekovremenog rada na terenu, dakle da te dane nije bio na radnom mjestu, a prema isplatnim listama je vidljivo da je za te dane ostvario naknadu plaće kao za osmosatni radni dan. Ove činjenice potvrđene su izračunom financijsko-knjigovodstvenog vještaka u drugoj varijanti vještačenja. Dakle, neovisno što je tužitelj ostvarivao slobodne dane ne samo za prekovremeni rad na terenu, već i za stražarsku službu, iz nalaza vještaka vidljiv je način obračuna dobivenih slobodnih dana za stražu (i za dežurstvo). Vještak je sukladno podzakonskim aktima koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja, pravilno izvršio obračun koliko je za koji rad tužitelj ostvario slobodnih dana i je li ih iskoristio. Naime, vještak je izvršio obračun slobodnih dana koje je tužitelj koristio nakon pojedine zadaće, sukladno točkama VII. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 – dalje Odluka o rasporedu/09) prema kojima: za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) se obračunava 1 slobodan radni dan za koji je djelatna vojna osoba ostvarivala pravo na naknadu plaće, a u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava se višednevni odmor u omjeru 3:1. Tako je vještak u tablici na strani 2. i 3. očitovanja od 21. prosinca 2021. prikazao koliko je tužitelj proveo na radu na straži (i dežurstvu), na terenu, na pomoći, zaštiti i spašavanju stanovništva i institucija civilne vlasti (PZS) i uvježbavanju te ostalim oblicima obuke (OB) te koliko je ostvario slobodnih dana za stražu, dežurstvo i za prekovremeni rad na terenu. Pritom je utvrdio da za 74,11 sati prekovremenog rada (što pojašnjava u očitovanju od 24. siječnja 2022.) tužitelj nije koristio slobodne dane, pa je za te neplaćene sate obračunata razlika plaće. Također, osnovom utvrđenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotom i nedjeljom, vještak je izradio obračun plaće tijekom utuženog razdoblja. Stoga je u drugoj varijanti vještačenja utvrdio da tužitelj ostvaruje razliku plaće i dodatke za vrstu rada u iznosu 6.025,63 kuna (što je prikazano u tablici na 3. strani očitovanja od 21. prosinca 2021.) Tuženica ponavlja da se na tužiteljev radnopravni status tijekom utuženog razdoblja mogu primijeniti isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 – dalje ZSOS/02), kao i Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, 75/15, 50/16 – dalje ZSOS/13) te podzakonski akti doneseni na temelju tih Zakona. Isto tako čl. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR/14) propisano je da se tim Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno, isto je bilo propisano Zakonom o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje ZR/09). Dakle, navedena odredba daje prednost specijalnim zakonima, a to je u odnosu na djelatne vojne osobe, ZSOS/02, odnosno, ZSOS/13. Čl. 3. st. 1. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (

"

Narodne novine

", broj 54/14 - dalje Pravilnik/14) propisano je da djelatne vojne osobe imaju pravo na godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od najmanje četiri tjedna (isto propisano čl. 156. st. 1. ZSOS/13), a čl. 3. st. 3. Pravilnika/14 propisano je da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi više od 30 radnih dana u kalendarskoj godini (isto propisano čl. 156. st. 2. ZSOS/13). Međutim, čl. 3. st. 2. Pravilnika/14 propisano je da osnovica za izračun godišnjeg odmora iznosi 18 radnih dana. Napominje da je čl. 40. ZSOS/02 bilo propisano da djelatni vojnici, ročnici kadeti i pričuvnici za vrijeme službe u OS stanuju u postrojbama, zapovjedništvima i ustanovama OS. Čl. 6. st. 4. Ugovora o vojničkoj službi, klasa: 805-01/09-04/1007, urbroj 512M2-010403-09-2 od 21. kolovoza 2009. bilo je propisano da je djelatni vojnik obvezan prihvatiti smještaj u vojnim lokacijama bez naknade. Čl. 6. st. 5. Ugovora bilo je propisano da djelatni vojnik jedan puta mjesečno ima pravo na organizirani prijevoz ili naknadu troškova putovanja. Iz očitovanja postrojbe od 29. rujna 2017., razvidno je da je na relaciji V. – P. (a što uključuje i mjesto tužiteljeva prebivališta R.) bio ugovoren vojnolinijski prijevoz – linija br. 29.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je istakao neosnovanost žalbenih navoda i razloga, te predložio da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi presuda suda prvog stupnja. Navodi da ostvaruje slobodne dane s različitih osnova (straža, dežurstvo, dobrovoljno davanje krvi, nagradni slobodni dani i sl.), te nije moguće ukupno ostvarene slobodne dane prebijati s ostvarenim satima prekovremenog rada, već samo slobodne dane koji su ostvareni s navedene osnove. U navedenoj situaciji dolazi do dvostrukog umanjenja na ime slobodnih dana, npr. nagradni slobodni dan se još jednom uračunava i kao slobodni dan na ime prekovremenog rada, a što nije zakonito niti dopustivo. Pored navedenoga, knjigovodstveni-financijski vještak utvrđuje da su slobodni dani koji je tužitelj koristio korišteni s osnove stražarskog osiguranja i dežurstva, a ne s osnova prekovremenog rada tužitelja na terenu. Tuženica je rješenjima koja su dostavljena u spis predmeta utvrdila temeljno pravo na godišnji odmor u trajanju od 18 dana. Zakonom o radu, ali i čl. 156. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske određeno je najmanje trajanje godišnjeg odmora od četiri tjedna, time da se u isto ne uračunavaju subote, nedjelje, neradni dani i blagdani, kao niti dani privremene spriječenosti, slijedom čega je tužitelju nezakonito utvrdila osnovnicu od 18 dana. Naprijed navedeno se u cijelosti može primijeniti i na naknadu troškova prijevoza koji se dosuđuju tužitelju, jer isti nije potraživao ostvarenje svoga prava, a nesporno je da je tužitelj u utuženom razdoblju dolazio na radno mjesto iz mjesta svoga prebivališta, te mu pripada pravo na isplatu naknade s tog osnova.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženica ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za prekovremeni rad na terenu te rad noću, subotom i nedjeljom za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. lipnja 2014. u iznosu od 12.864,46 kuna bruto, razliku plaće za nepravilno utvrđenu osnovicu broja dana godišnjeg odmora za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. lipnja 2016. u iznosu od 1.920,04 kune, te naknadu troškova prijevoza na relaciji R. – P. – R. za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. siječnja 2016. u iznosu od 22.673,75 kuna.

8. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- iz nalaza i mišljenja vještaka "D& S" d.o.o. D. J. slijedi:

a) u prvoj varijanti u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 1. lipnja 2014. tužitelj je za prekovremeni rad na terenu te rad noću, subotom i nedjeljom ostvario dodatke na plaću u visini od 12.864,46 kuna,

b) u drugoj varijanti u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 1. lipnja 2014. tužitelj je za prekovremeni rad na terenu te rad noću, subotom i nedjeljom ostvario dodatke na plaću u visini od 16.970,18 kuna,

c) tužitelj je u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 7. studenog 2013. bio 20 dana na terenu te mu je za sve dane provedene na terenu u potpunosti isplaćen terenski dodatak,

d) u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 1. siječnja 2016. tužitelju bi pripadala razlika plaće za nepravilno utvrđenu osnovicu broja dana godišnjeg odmora u iznosu od 1.920,04 kune u čemu je sadržan minuli rad u iznosu od 91,72 kune,

e) tužitelj bi razdoblju od 1. siječnja 2013. do 1. siječnja 2016. ostvario naknadu troškova prijevoza na relaciji R. – P. - R. u iznosu od 46.492,50 kuna ukoliko bi se trošak prijevoza računao po broju dolazaka na posao i odlazaka s posla. Prema varijanti obračuna u kojoj vještak tužitelju obračunava samo jedan prijevoz mjesečno za razdoblje do srpnja 2014. a sukladno Ugovorima priloženim na spisu list 41 i 42 tužitelj bi ostvario naknadu troškova prijevoza u visini od 875,75 kuna,

- u odnosu na prigovor tuženice da u prvoj varijanti obračuna nisu uzeti u obzir slobodni dani po osnovu rada na terenu vještak ističe: "Kao što smo naveli u nalazu i mišljenju od 9. rujna 2021. tuženik je na poleđini dnevnih evidencija naznačio po osnovu kojeg naloga je korišten prekovremeni rad i po osnovu kojeg odobrenja su korišteni slobodni dani, ali nije precizirao po osnovu kojeg prekovremenog rada su odobreni slobodni dani. Slijedom navedenog nismo u mogućnosti povezati ostvareni prekovremeni rad sa korištenim slobodnim danima. Kako tuženik na spis predmeta nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani nismo u mogućnosti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Vještak u drugoj varijanti, u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje), oduzima sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario s time da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rad i ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju.",

- vještak je izvršio preraspodjelu radnog vremena tužitelja za razdoblje do lipnja 2014. prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/2009), prema točkama VII. i VIII. Odluke: za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog), obračunava jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće, u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1. Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Ti su dani u tablici navedeni u stupcima Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1:1). Prema podacima iz dnevnih evidencija tužitelj u utuženom razdoblju nije bio na dežurstvu. Obračun i umanjenje slobodnih dana za stražu i dežurstvo sukladno navedenim propisima vještak je napravio u varijanti 1 i varijanti 2 osnovnog nalaza. Plaćeni dopust i nagradni dopust, a koji su u evidenciji označeni oznakama "Pd" i "Nd" vještak nije obračunavao kao slobodne dane,

- u odnosu na prigovor tuženice kako je vještak utvrdio kako u drugoj varijanti postoji razlika plaće za isplatu u iznosu od 16.970,18 kuna, a što je više nego u prvoj varijanti u kojoj je utvrđena razlika u iznosu od 12.864,46 kuna ističe: "Pregledom tablica dostavljenih na spis predmeta utvrdili smo kako omaškom, u drugoj varijanti, u koloni prekovremeni rad (neplaćeni) nije sveden na nulu.",

- na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja, utvrđeno je: a) u drugoj varijanti u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 1. lipnja 2014. tužitelj je za prekovremeni rad na terenu te rad noću, subotom i nedjeljom ostvario dodatke na plaću u visini od 6.025,63 kune. Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranici 3 korekcije nalaza,

- u pisanom očitovanju od 25. siječnja 2022. na podnesak tuženice od 13. siječnja 2022., u odnosu na prijedlog tužitelja da se vještak očituje je li u obračunu plaće po osnovu prekovremenog rada na terenu uzeo 74,11 slobodnih sati ili 74,11 sati prekovremenog rada, vještak je naveo:

"Kao što smo naveli na stranici 3 Očitovanja od 21. prosinca 2021.: "... tužitelju se obračunava 74,11 slobodnih sati za prekovremeni rad. Naime, iz dostavljenih podataka vidljivo je da su slobodni dani, u odnosu na prekovremene sate, razmijenjeni u omjeru 0,93:1, odnosno da je 120,89 prekovremenih sati pokriveno slobodnim danima, dok za 74,11 sati tužitelj, prema podacima iz dnevne evidencije, nije koristio slobodne dane. Neplaćene sate prekovremenog rada, njih 74,11 vještak obračunava u varijanti 2 nalaza u koloni neplaćeni prekovremeni rad po 150%." Slijedom navedenog, tužitelj je, prema podacima iz dnevne evidencije ukupno ostvario 195 sati prekovremenog rada. Od tih 195 sati prekovremenog rada za 120,89 sati prekovremenog rada su odobreni slobodni dani, pa vještak za iste ne obračunava prekovremeni rad. Za preostalih 74,11 prekovremenih sati tužitelju, prema podacima iz dnevne evidencije nisu odobreni slobodni dani, pa vještak za iste obračunava prekovremeni rad. Odnosno, vještak tužitelju obračunava 74,11 prekovremenih sati rada na terenu za koje mu, prema podacima iz dnevnih evidencija, nisu odobreni slobodni dani te mu po osnovu navedena 74,11 prekovremena sata pripada razlika plaće po obračunu od 50% uvećanja osnovne plaće, na koji nalaz tuženica nije imala primjedbi,

- mjerodavnim materijalnim pravom – Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09) donesena na temelju čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 76/07) i čl. 96. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09), Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/12), koja se primjenjuje od 1. studenog 2012. i Pravilnikom o plaći i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 118/09, 99/12 - dalje Pravilnik) propisano je:

a) da se prekovremenim radom pripadnika O. snaga R. H. smatra kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način - rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati, kada je rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka - svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu - svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

b) da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan;

c) da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku O. snaga R. H. nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (točka XII. Odluke/2009);

d) da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% i da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni (točka XIII. Odluke/2009),

- prema čl. 136. ZSOS/13) koji je stupio na snagu 26. ožujka 2013. plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, u skladu s čl. 218. st. 2. toga Zakona, provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama ZSOS ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, a što znači da je i Odluka/2009 vrijedila do donošenja Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14), te Pravilnik o plaći i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 118/09, 99/12) do donošenja novog Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. ("Narodne novine", broj 33/14 od 14. ožujka 2014.), a koja Odluka i Pravilnik su stupili na snagu 1. lipnja 2014.,

- tuženica je na poleđini dnevnih evidencija naznačila po osnovu kojeg naloga je korišten prekovremeni rad i po osnovu kojeg odobrenja su korišteni slobodni dani, ali nije naznačila po osnovu kojeg prekovremenog rada su odobreni slobodni dani,

- tuženica nije dostavila rješenja o preraspodjeli radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada tužitelja na terenu u utuženom razdoblju, a koja predstavljaju jedini dokument koji bi dao točne odgovore o razmjeni prekovremenih sati za slobodne sate, a na temelju raspoložive dokumentacije koju je u spis dostavila tuženica nije moguće utvrditi točan broj po kojoj osnovi su korišteni slobodni dani,

- dužnost je tuženice postupati sukladno odredbi čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje ZR) tj. da vodi evidencije o radnom vremenu, kao i evidenciju o korištenju slobodnih dana, koja bi sadržavala precizne podatke o tome po kojoj točno osnovi su isti korišteni i odobreni te da o korištenju slobodnih dana donese posebno rješenje. Već je navedeno da je naloge o korištenju slobodnih dana, iz kojih je vidljiva osnova te broj slobodnih dana, tuženica dostavila, ali tek za razdoblje nakon 1. lipnja 2014.,

- što se tiče potraživanja tužitelja s osnove razlike naknade plaće radi nepravilno utvrđene osnovice broja dana godišnjeg odmora, sud prvog stupnja se poziva na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13 - dalje KU) i to čl. 13. KU koji glasi:

"(1) Službenik i namještenik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana.

(2) Osnovica za izračun godišnjeg odmora iznosi 18 radnih dana.",

- čl. 19. st. 2. KU propisuje:

(2) Ukupno trajanje godišnjeg odmora određuje se na način da se osnovica za izračun godišnjeg odmora uvećava za zbroj svih dodatnih dana utvrđenih točkama 1.

– 5. stavka 1. ovoga članka, s tim da ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi manje od 20 radnih dana niti više od 30 radnih dana u godini, osim u slučaju iz st. 1. čl. 20. ovog Ugovora.",

- pa stoga zaključuje da je osnovano potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor zbog manje utvrđene osnovice (18 dana umjesto 20 dana) i to za 2013. za iznos od 596,70 kuna, za 2014. za iznos od 658,74 kuna te za 2015. za iznos od 664,60 kuna ili ukupno 1.920,04 kuna,

- prema nalazu i mišljenju vještaka trošak prijevoza izvršen je temeljem potvrde o cijeni autobusne karte za relaciju R. – S. – P. autoprijevoznika Č. n. d.o.o. za razdoblje do prosinca 2014. te cjenika autoprijevoznika Č. n. d.o.o. za razdoblje od 1. prosinca 2014. pa nadalje. Najkraća udaljenost putovanja u smjeru Repušnica - Petrinja iznosi 47,3 kilometara pa vještak cijenu putovanja u jednom smjeru za razdoblje od 1. prosinca 2014. pa nadalje računa u iznosu od 50,00 kuna,

- tužitelju nije isplaćivan trošak prijevoza, time da temeljem Ugovora o službi u Oružanim snagama od dana 18. srpnja 2014., za razliku od Ugovora o službi u Oružanim snagama od 21. kolovoza 2009., nije propisano da tužitelj kao djelatni vojnik ne ostvaruje pravo na troškove prijevoza odnosno da ostvaruje samo pravo jedan puta mjesečno pravo na organizirani prijevoz ili naknadu troškova prijevoza od mjesta službe do mjesta rada. Međutim, također je nesporno da je tužitelj prije svega radio i dolazio na mjesto rada i nakon sklapanja trećeg Ugovora o vojničkoj službi, te da je nastavio putovati od mjesta svoga prebivališta do mjesta rada bez naknade putnih troškova i bez organiziranog vojnolinijskog prijevoza od strane tuženice, time da trećim Ugovorom nije predviđeno da djelatni vojnik ima pravo na organizirani prijevoz ili naknadu troškova prijevoza i

- stoga za vrijeme trajanja Ugovora o službi u Oružanim snagama od 21. kolovoza 2009., a u vremenskom periodu od 1. ožujka 2013. do 18. srpnja 2014. tužitelj ostvaruje pravo na isplatu troška jednog putovanja mjesečno, odnosno iznosa od 46,25 kuna mjesečno ili za sporni vremenski period iznosa od 740,00 kuna (16 mjeseci x 46,25 kuna), dok nakon 18. srpnja do prosinca 2015. ostvaruje pravo na isplatu ukupnog troška prijevoza prema izračunu vještaka, a koji za vremenski period od srpnja 2014. do prosinca 2015. iznosi 21.933,75 kuna. Na navedeni način za vremenski period od 1. ožujka 2013. do prosinca 2015. tuženica je tužitelju dužna na ime naknade troškova prijevoza platiti iznos od 22.673,75 kuna.

9. Tuženica u bitnome prigovara da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom plaće za prekovremeni rad, jer je trebao cijeniti nalaz i mišljenje vještaka koji je po tom osnovu dao dvije varijante, te da tužitelju ne pripada naknada za neiskorišten godišnji odmor, kao ni pravo na naknadu troškova prijevoza.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženice ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja u pogledu isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od dva dana te na isplatu naknade za troškove prijevoza pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju s tih osnova priznao zatražene iznose, jer je osnov i visina potraživanja utvrđena temeljem nalaza i mišljenja vještaka, odredaba ZSOS, Pravilnika o plaći i načinu isplate plaće, Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba iz 2014. i KU, a tuženica nije dokazala da bi djelatnicima pa tako i tužitelju bio osiguran prijevoz na posao i s posla.

11. Stoga je u tom dijelu žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u toč. II., III. i V. izreke.

12. Međutim, osnovano tuženica po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u žalbi ističe da je sud prvog stupnja dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom plaće za prekovremeni rad u visini od 12.864,46 kuna s obrazloženjem da tuženica na kojoj je teret dokaza nije u spis dostavila odgovarajuću dokumentaciju iz koje slijedi da je tužitelju s osnova određenih prekovremenih sati onemogućila korištenje slobodnih dana.

13. Navedeno utvrđenje je u protivnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka, posebno njegove dopune, a upravo na prigovor tuženice da je vještak pogrešno izračunao visinu plaće za određene prekovremene sate jer je tuženica istome omogućila korištenje slobodnih dana. U dopuni nalaza vještak je naveo da tužitelju nisu obračunati sati od 74,11, pa je navedeno prikazano za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. lipnja 2014. na način da tužitelju pripada plaća u visini od 6.025,63 kune. Drugim riječima, prilikom obračuna plaće za određene prekovremene sate vještak je utvrdio da je 120,89 prekovremenih sati pokriveno slobodnim danima, dok ostatak u visini od 74,11 sati nije, pa ne stoji tvrdnja suda prvog stupnja da tuženica nije dostavila odgovarajuću dokumentaciju iz koje slijedi da je tuženica omogućila tužitelju korištenje slobodnih dana, jer je iskorištene slobodne dane vještak uračunao u svom nalazu.

14. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženice i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 6.025,63 kune do iznosa od 12.864,46 kuna bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

15. U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

16. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer isti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bio potreban u ovoj fazi postupka.

U Zadru, 14. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.