REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 327/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S.-B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. J., odvjetnica u Z., protiv tuženika G. d.d. u stečaju, Z., OIB: ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj P. M. iz M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-834/16-3 od 10. srpnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2191/11-37 od 10. ožujka 2016., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-834/16-3 od 10. srpnja 2017. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati 23.097,33 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak 7.906,26 kn (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je odbijen.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ističući da odluka o ovom sporu ovisi o rješavanju pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

Tužitelj je zatražio trošak revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučaju kad ne mogu protiv drugostupanjske odluke podnijeti (redovnu) reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvora prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

7. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanja određeno navedeni propisi i drugi važeći izvora prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku naknade plaće od travnja 2011. do 6. siječnja 2012. u iznosu od 23.097,33 kn s pripadajućom kamatom, a u kojem razdoblju tužitelj nije radio bez svoje krivnje. Potraživanja tužitelj temelji u odredbi čl. 87. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12

– dalje: ZR), smatrajući da ima pravo na naknadu plaće s obzirom na to da u navedenom razdoblju nije radio jer ga je tužitelj oslobodio obveze rada i uputio ga kući zbog rata u Libiji, dakle, uslijed okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio uz zaključak da se odredba čl. 87. ZR, na koju se poziva tužitelj primjenjuje supsidijarno ukoliko nije drugačije određeno zakonom, kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Kako je ugovorom o radu koji se poziva na Pravilnik o radu, a ovaj na Odluku uprave društva, drugačije propisano, drugostupanjski sud smatra da nema uvjeta za primjenu čl. 87. ZR.

10. Tužitelj u reviziji postavlja pitanja:

"1. Da li radnik za vrijeme prestanka rada bez svoje krivnje ima pravo na naknadu plaće koja je bila određena Kolektivnim ugovorom (kroz produženu primjenu pravnih pravila), Pravilnikom o radu i drugim izvorima prava koji su važili u vrijeme dok je radnik radio, odnosno da li je poslodavac ovlašten nakon što je došlo do prekida rada radnika bez njegove krivnje, mijenjati Pravilnik o radu i jednostranom odlukom određivati drugačije (umanjene) kriterije za isplatu naknade plaće.

2. Da li radnik za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja ima pravo na naknadu plaće koja je bila određena Kolektivnim ugovorom (kroz produženu primjenu pravnih pravila), Pravilnikom o radu i drugim izvorima prava koji su važili u vrijeme dok je radnik radio."

11. Kao razlog važnosti za postavljana pitanja tužitelj ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova navodeći pritom odluke Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž R-126/15 od 25. ožujka 2016., kao i odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1255/15 od 16. travnja 2015., Gž R-393/15 od 1. ožujka 2016. i Gž R-1104/16 od 12. prosinca 2017.

12. Razmatrajući pitanje dopustivosti predmetne revizije ovaj sud je ocijenio kako ista u odnosu na prvo pravno pitanje ispunjava pretpostavke propisane odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, te da osnovano tvrdi tužitelj kako je s obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Međutim, ocjena je ovog suda da drugo pitanje koje je tužitelj postavio u reviziji nije pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer odgovor na isto proizlazi iz odredbi čl. 87. st. 1. i 2., čl. 60. i čl. 7. st. 3. ZPP koje odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti.

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 1. travnja 2006. i da je obavljao poslove i zadatke radnog mjesta "tehničar u sektoru geotehnike",

- da je između stranaka sklopljen i aneks ugovora o radu na određeno vrijeme 12. svibnja 2008.,

- da tužitelj zbog ratnog stanja u Libiji nije radio, a bez svoje krivnje počev od 1. ožujka 2011.,

- da je tuženik u utuženom razdoblju (do prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika) isplaćivao tužitelju naknadu plaće izračunatu prema utvrđenoj vrijednosti boda 0,75 kn, a sukladno Odluci direktora tuženika od 1. ožujka 2011.,

- da je tužitelj u ovršnom postupku naplatio dio potraživanja.

14. Sukladno odredbi čl. 80. toč. 5. Pravilnika o radu tuženika za vrijeme kada radnik iz opravdanih razloga ne radi, ima pravo na naknadu plaće zbog zastoja u radu bez krivnje radnika ili drugih okolnosti utvrđenih ovim Pravilnikom (u trajanju od 1 sata do 7 dana).

15. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZR za razdoblje u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenim zakonom, drugim propisom ili Kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće, te sukladno st. 3. istog članka radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Stavkom 5. istog članka propisano je ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

16. Prema shvaćanju ovog suda s obzirom na to da tužitelj nije radio od 1. ožujka 2011. do 6. siječnja 2012. zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran, odnosno zbog Odluke tuženika koji je tužitelja oslobodio obveze dolaska na posao te je stoga u predmetnom razdoblju od travnja 2011. do 6. siječnja 2012. došlo do prekida rada sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZR. Iz tog razloga tužitelj ima za navedeno razdoblje pravo na naknadu plaće u skladu s odredbom čl. 87. st. 5. ZR, dakle u visini prosječne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca (tako i ovaj sud u Revr 47/2017 od 14. siječnja 2020., Revr 1174/16-2 od 4. srpnja 2018. i Rev 95/2021-2 od 3. veljače 2021.).

17. Međutim, ovaj sud nije u mogućnosti preinačiti drugostupanjsku presudu jer zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije cijenio po prvostupanjskom sudu raspravljene odlučne okolnosti za rješavanje predmetnog spora.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u odnosu na prvo pravno pitanje prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (st. I. izreke).

19. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci (st. II. izreke).

Zagreb, 14. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.