Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1210/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr.sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B., OIB ..., iz H., kojeg zastupa punomoćnica Z. J., odvjetnica iz Č., protiv tuženika P. P. d.o.o., Š., OIB ..., kojeg zastupa direktor J. L., OIB ..., a njega punomoćnik D. K., odvjetnik iz I., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-24/2020-36 od 11. svibnja 2022., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-24/2020-36 od 11. svibnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha na nekretninama tužitelja/ovršenika L. B., OIB ..., H., po prijedlogu ovrhovoditelja/tuženika P. P. d.o.o., OIB ..., Š., u predmetu Općinskog suda u Čakovcu posl.br.Ovr-520/19, a radi ovršne naplate iznosa od 22.592,40 kuna temeljem Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-391/17 od dana 27.10.2017. godine donesenog od strane javnog bilježnika I. K., Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-523/17 od dana 27.12.2017. godine donesenog od javnog bilježnika I. K., Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-89/18 donesenog od javnog bilježnika I. K. dana 15.02.2018. godine, Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-522/17 od dana 27.12.2017. godine donesenog od javnog bilježnika I. K. te Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. Ovrv-392/17 od dana 27.10.2017. godine donesenog od javnog bilježnika I. K. (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku P. P. d.o.o. OIB ..., Š., da tužitelju L. B., OIB ..., H., nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 11.776,86 kuna, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se zakon u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22.), s prijedlogom da se preinači, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavku 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha na nekretninama tužitelja po prijedlogu tuženika u premetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-520/19, a radi naplate iznosa od 22.592,40 kuna skupa sa zatraženim kamatama.
5. Među strankama je i u ovoj fazi postupka sporno, prelazi li glavnica tražbine radi koje se traži nemirenje ovrhe na nekretnini iznos od 20.000,00 kuna, a imajući na umu sadržaj odredbe članka 80.b stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/17. – u daljnjem tekstu: ZO), koji se primjenjuje u ovom slučaju, a koja glasi: Sud će prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.
6. Prvostupanjski je sud proglasio predmetnu ovrhu nedopuštenom nakon što je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje S. S., nedvojbeno utvrdio da je glavnica tražbine (u ovom predmetu tuženika) 18. siječnja 2019., kada je podnio prijedlog za ovrhu u predmetu istoga suda pod poslovnim brojem Ovr-520/19 bila 14.400,00 kuna, pa je shodno tome taj sud zaključio da ovrha na nekretnini u tom predmetu nije dopuštena jer glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, a kako je to propisano prethodno citiranom odredbom članka OZ-a.
7. Navedena utvrđenja, kao i zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, s time što ni žalbenim razlozima tuženika nisu dovedeni u sumnju.
8. Naime, iz odredbe članka 80.b stavka 1. OZ-a proizlazi da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, znači, da bi se odredila ovrha na nekretnini potrebno je da glavnica tražbine prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.
8.1. U ovom slučaju iz stanja spisa, kao i nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije proizlazi da glavnica tuženika kao ovrhovoditelja prema tužitelju kao ovršeniku u ovršnom predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 520/19 iznosi 14.400,00 kuna, dok se ostali iznos do iznosa od 22.592,40 kuna, odnosi na nastale i predvidive troškove temeljem ovršnih isprava-rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava poslovni broj Ovrv-391/17 od 27. listopada 2017., Ovrv-523/17 od 27. prosinca 2017., Ovrv-89/18 od 15. veljače 2018., Ovrv-522/17 od 27. prosinca 2017. i Ovrv-392/17 od 27. listopada 2017., donesenih od strane javnog bilježnika I. K.
9. Stoga, neosnovano tuženik u bitnom smatra da u konkretnom slučaju glavnicu tražbine u smislu citirane odredbe članka 80.b stavka 1. OZ-a, pored glavnice od 14.400,00 kuna, čine i nastali i predvidivi troškovi postupaka iz navedenih ovršnih isprava, pa da zbroj glavnica i tih troškova premašuje iznos od 20.000,00 kuna jer iznosi 22.593,40 kuna, kada u ovom slučaju i prema mišljenju ovoga suda glavnica tražbine iznos od 14.400,00 kuna, a glavnicu tražbine u smislu ove odredbe ne čine nastali i predvidivi troškovi koji su priznati tuženiku navedenim rješenjima o ovrsi donesenih od strane javnog bilježnika.
9.1. Ostali žalbeni navodi tuženika sadržajno su prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, koji su suprotni svemu prethodno navedenom pa tako i pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, što se ponovno navodi.
10. Isto tako, i odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čanka 155. ZPP-a, pa na pravilnost iste ne utječe ni predmet donesen od strane Europskog suda za ljudska prava (u predmetu Klaus protiv Republike Hrvatske), a imajući na umu stanje ovoga spisa.
10.1. Zahtjev tuženika za naknadom troška za sastavljanje žalbe odbijen je, iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom pa mu na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a ne pripada trošak za ovu radnju.
11. S obzirom na to da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić, v. r.
