REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 690/2020-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 9. listopada 2020. broj K-3/2020-160, u sjednici održanoj 14. rujna 2022.

r i j e š i o  j e :

Prihvaća se žalba optuženog M. V., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Puli-Pola proglasio je optuženog M.

V. krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te ga je na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja od 27. siječnja 2012. do 28. siječnja 2012.

1.1. Na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženom M. V. je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi deset mjeseci i isti se ima izvršiti, a ostatak izrečene kazne u trajanju od jedne godine i dva mjeseca se neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

I Kž 690/2020-12

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.-19.) optuženi M. V. je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.-19. te nužne izdatke oštećenika kao tužitelja kao i nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika te paušalnu svotu u iznosu od 3.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M. V., putem braniteljice, odvjetnice M. B., zbog „bitne povrede kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, povrede prava ispitati svjedoka optužbe iz čl. 6. stavak 3. točka d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. stavak 3. ZKP/08 u vezi s čl. 431. stavak 2. ZKP/08, bitna povreda kaznenog postupka iz čl. 468. stavak 2. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja". Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi su optuženik i braniteljica optuženika zahtijevali i da ih se izvijesti o sjednici vijeća.

3. Oštećeni kao tužitelj Z. D. je putem opunomoćenika, odvjetnika B. J., podnio odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije i pobijana presuda potvrdi. Ujedno su zahtijevali da se opunomoćenika oštećenika kao tužitelja pozove na sjednicu vijeća.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-19., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća je u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.-22.), održana u odsutnosti optuženog M. V. i njegove braniteljice, odvjetnice M. B., te oštećenog kao tužitelja Z. D. i njegovog opunomoćenika, odvjetnika B. J., koji su svi o sjednici, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, uredno obaviješteni.

6. Žalba je osnovana.

7. Pobijajući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude optuženi M. V. u žalbi, prije svega, ističe da su u prvostupanjskoj presudi izneseni nedostatni razlozi za odluku o odbijanju dokaznih prijedloga obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka B.

V. te policijskih službenika I. Č. i S. J., kao i za provođenjem kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja oštećenika kao tužitelja. Naime, mišljenje je žalitelja, da je prvostupanjski sud, iznoseći razloge za takvu svoju odluku, samo parafrazirao zakonske odredbe kojima su propisane situacije za odbijanje izvođenja dokaza (članak 421. ZKP/08.-19).

8. Međutim, iako je točno da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude doista iznio šture razloge za neprihvaćanje žalbom istaknutih dokaznih prijedloga obrane, time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka

I Kž 690/2020-12

468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-19., na koju takvim žalbenim prigovorima smjera optuženik. Naime, navedeni razlozi su, iako sažeti, sasvim jasni, valjani i dostatni, čime je prvostupanjski sud, protivno tvrdnjama iz žalbe, postupio u cijelosti u skladu s odredbom članka 459. stavka 5. ZKP/08.-19.

8.1. Druga je stvar što se žalitelj s takvim odlukama suda ne slaže, smatrajući da je riječ o dokazima koji su bili potrebni i prikladni za pravilno utvrđenje pomoćnih i odlučnih činjenica, kakvim tvrdnjama u biti prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj žalbenoj osnovi će više biti riječi u nastavku ove odluke.

9. Upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-19. istovremeno s bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 431. stavkom 2. ZKP/08.-19. optuženi M. V. u žalbi ističe da se presuda u odlučujućoj mjeri temelji na dokazu pribavljenom na nekontradiktoran način.

9.1. Uporište za takav stav nalazi u činjenici da se svjedok B. T. tijekom ispitivanja na raspravi pozvao na svoj iskaz iz istrage naglasivši da kod tog iskaza ostaje i da ne želi dalje ponovno iskazivati. S obzirom na to da optuženik nije bio u mogućnosti ispitati tog svjedoka tijekom istrage, žalitelj smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na ispitivanje svjedoka optužbe iz članka 6. stavka 3. točke d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija).

10. U navedenom žalitelj također nije u pravu.

10.1. Prije svega, treba napomenuti da je smisao konfrontacijskog prava u omogućavanju optuženiku postavljati pitanja svjedoku optužbe. To pravo čini srž načela kontradiktornosti, koje predstavlja opći element pravičnog postupka i jedno od temeljnih prava obrane zajamčeno člankom 29. stavkom 2. alinejom 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav RH) te člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije.

10.2. Optuženik je u ovom kaznenom postupku, nasuprot tvrdnjama u žalbi, imao prilike ispitati svjedoka optužbe B. T.

10.3. Naime, iz izvršenog uvida u spis predmeta, a osobito sadržaj zapisnika s rasprave održane u prethodnom postupku dana 29. lipnja 2017. proizlazi da je svjedok B. T. izjavio da ostaje kod iskaza kojeg je dao prije sedam godina te je, nakon predočavanja mu sadržaja tog iskaza, odgovorio da je istina sve što je iskazao na državnom odvjetništvu, da pri tome ostaje i da više ne želi svjedočiti, nakon čega je odgovarao na postavljena mu pitanja pa tako i na pitanja braniteljice optuženika. Na toj istoj raspravi, iako mu je takva mogućnost dana, optuženik svjedoku nije postavljao pitanja, a što je i konstatirano u samom zapisniku.

I Kž 690/2020-12

10.4. Iz sadržaja zapisnika s rasprave održane u ponovljenom postupku 8. listopada 2020., proizlazi da je braniteljica optuženika dala suglasnost za čitanje iskaza tog svjedoka izjavivši: "Suglasni smo da se izvedu i pročitaju svi dokazi koji su izvedeni u ranijem tijeku postupa i da se pročitaju iskazi svih u ranijem tijeku postupka ispitanih svjedoka, kao i da se pročitaju nalazi i mišljenja svih vještaka".

10.5. Prema tome, nema govora o povredi konfrontacijskog prava, odnosno načela kontradiktornosti postupka, a time niti o ostvarenju bitnih postupovnih povreda koje optuženik ističe u žalbi.

11. Daljnju bitnu postupovnu povredu žalitelj nalazi u tome što je prvostupanjski sud u tijeku rasprave, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08.-19., pročitao pisani nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. I. K. kao i zapisnik o ispitivanju tog vještaka pred državnim odvjetnikom. Naime, žalitelj smatra da je na taj način, neovisno o iskazanoj suglasnosti obrane za čitanjem tog dokaza, prvostupanjski sud postupio nezakonito s obzirom na to da je bio vezan zabranom iz članka 431. stavka 2. ZKP/08.-19. da se na nalazu i mišljenju vještaka koji nije ispitan u prisutnosti obrane ni na dokaznom ročištu ne može u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

12. Međutim, iako je žalitelj u pravu kada tvrdi da dokazna radnja ispitivanja vještaka nije provedena na način propisan člankom 234. i člankom 235. ZKP/08.-19., nije bilo zapreke da prvostupanjski sud, uz suglasnost stranaka, u ovom kaznenom postupku pročita i zapisnik o ispitivanju vještaka pred držanim odvjetnikom jer na sadržaju tog iskaza nije niti isključivo, a niti u odlučujućoj mjeri utemeljena osuđujuća presuda. Naime, iako je točno da je prvostupanjski sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, kako se to apostrofira i žalbom optuženika, iz obrazloženja pobijane presude jasno i nedvosmisleno proizlazi da je prvostupanjski sud zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika utemeljio prvenstveno na iskazu oštećenog Z. D. kojeg je ocijenio uvjerljivim i logičnim, te, pored toga, u suglasju i sa iskazima svjedoka B. J. i B. T., koje je također prihvatio kao vjerodostojne i uvjerljive.

12.1. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 431. stavkom 2. ZKP/08.-19. na koju takvim žalbenim prigovorima smjera optuženik.

13. Međutim, u pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno.

14. Naime, u ovom kaznenom postupku je bilo sporno tko je prvi započeo napad u međusobnom fizičkom sukobu optuženika i oštećenika kao tužitelja, a koji je rezultirao reznom ranom stražnje strane vrata oštećenika kao tužitelja.

14.1. Oštećenik kao tužitelj tvrdi da je optuženik, držeći u uzdignutoj ruci nož, prvi zamahnuo prema njemu zbog čega se on instinktivno bacio optuženiku na noge želeći ga obuhvatiti svojim rukama kako bi ga srušio, a što nije uspio, nakon čega je, kada je optuženik ponovno zamahnuo nožem, optuženika pogodio šakom u glavu u kojem trenutku je optuženiku nož ispao iz ruke.

I Kž 690/2020-12

14.2. S druge strane, optuženik se brani da ga je oštećenik kao tužitelj prvi udario šakom iznad lijevog uha, nakon čega je sa vozačevog mjesta u automobilu uzeo nož kojeg je već ranije ostavio vidjevši oštećenika kao tužitelja kako mu se približava. Oštećenik kao tužitelj je tada krenuo prema njegovim nogama pa ga je on nožem dotaknuo u predjelu vrata, nakon čega je zateturao unatrag, pao na stražnjicu i bacio nož na pod.

15. Prvostupanjski je sud navedenu spornu činjenicu utvrdio prihvaćanjem u cijelosti iskaza oštećenika kao tužitelja, nalazeći potvrdu tog dokaza u iskazima svjedoka B. J. i B. T., iako se ne radi o očevicima konkretnog događaja, već o svjedocima koji su iskazivali isključivo o onome što su vidjeli nakon završetka sukoba kao i o saznanjima koja su o dinamici samog događaja dobili od oštećenika kao tužitelja.

16.1. Tako je svjedok B. T. iskazao da je kritične zgode vidio oštećenika kao tužitelja naslonjenog na zidiću, šokiranog i uplašenog, te da mu je tom prilikom rekao da ga je neki tip napao nožem. Naveo je da je nakon nekog vremena došla majka oštećenika kao tužitelja, a potom i optuženik koji je, izašavši iz vozila, prešao preko ceste te govorio oštećeniku kao tužitelju: "majku ti jebem, šta ćeš ti meni i curi uništavati život, ubit ću te, jesi sada jak" dok se majci oštećenika kao tužitelja obratio riječima: "što je droljo, i tebe ću ubiti".

16.2. Svjedok B. J. je iskazao da je inkriminiranog dana vidio oštećenika kao tužitelja kako se uhvatio rukom za vrat, da je optuženik počeo bježati te pritom nešto bacio u travu, nakon čega je sjeo u automobil pa se predomislio i izašao te iz trave nešto uzeo i bacio na mjesto suvozača nakon čega se odvezao, kao i da je kroz šofer šajbu automobila vidio da se radi o kuhinjskom nožu. Kada se optuženik nakon desetak minuta vratio na mjesto događaja, zaprijetio je oštećeniku kao tužitelju kao i majci oštećenika kao tužitelja. Naveo je da mu je oštećenik kao tužitelj rekao da je prvo mislio da netko nekamo trči, ali da je onda vidio da je dignuo nož i da ide na njega kao i da bi bio gotov da nema takve reflekse.

17. Izneseni rezultati dokazne građe na kojima prvostupanjski sud temelji pobijanu presudu, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, barem za sada, nisu dostatni da bi se bez ikakve dvojbe moglo zaključiti da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret, odnosno da ne bi bilo moguće i drugačije zaključivanje u pravcu da je obrana optuženika, da je oštećenik kao tužitelj prvo njega udario šakom u glavu, ipak moguća.

18. Naime, optuženik u žalbi s pravom tvrdi da je prvostupanjski sud trebao opreznije i s malo više kritičnosti pristupiti analizi i ocjeni iskaza oštećenika kao tužitelja, a potom i potkrijepljenosti tog iskaza drugim dokazima. To se ne odnosi samo na dio tog iskaza u kojem je opisana dinamika samog događaja, čime se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pretežito bavio, nego i na ostale dijelove tog iskaza, a kako to opravdano ističe žalitelj.

19. U tom pravcu optuženi M. V. u žalbi s pravom ukazuje na različitosti u iskazima svjedoka B. J. danih tijekom postupka, kao i na evidentne nepodudarnosti iskaza tog

I Kž 690/2020-12

svjedoka s iskazom oštećenika kao tužitelja, koje prvostupanjski sud, međutim, ne analizira u dovoljnoj mjeri već ih u potpunosti zanemaruje.

20. Naime, svjedok B. J. je iskazujući na raspravi u prethodnom postupku naveo da mu je oštećenik kao tužitelj rekao da je mislio da optuženik "prvo nekamo trči i da su prije pet godina imali nešto", što je u suprotnosti s iskazom oštećenika kao tužitelja u dijelu u kojem isti tvrdi da ne samo da optuženika kritične zgode nije prepoznao, nego da je, štoviše, u trenutku kada je optuženik rekao "ubit ću te", pogledao iza sebe misleći pritom da se dere na nekoga drugoga, a ne na njega.

20.1. Na istoj je raspravi svjedok B. J. iskazao i da se optuženik vratio na mjesto događaja kada je tamo već bila policija pri čemu je preskočio traku, ušao unutra i počeo se svađati s policijom, što je u suprotnosti s iskazima svjedoka B. T. te oštećenika kao tužitelja koji suglasno i decidirano tvrde da se optuženik na mjesto događaja vratio prije dolaska policije.

20.2. Iskazi svjedoka B. J. i oštećenika kao tužitelja nisu podudarni niti u opisivanju trenutka i načina na koji je nož prestao biti u rukama optuženika. Naime, oštećenik kao tužitelj tvrdi da je uslijed udaraca u glavu kojeg mu je zadao oštećenik kao tužitelj optuženiku nož ispao iz ruke i pao na zemlju, dok svjedok B. T. tvrdi da je optuženik, krenuvši bježati, sam odbacio nož u travu.

20.3. Optuženik u žalbi također s pravom upire da za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka B. J. nije bez značaja niti činjenica da je nakon inkriminiranog događaja, iako optuženika prije kritične zgode nije poznavao, saznao optuženikovu adresu stanovanja te ga posjetio kod kuće, uz opravdanje da je htio vidjeti što ga je nagnalo na taj čin te mu, kao hrvatskom branitelju, ponuditi psihosocijalnu pomoć. Naime, oštećenik kao tužitelj je nesporno bio taj koji je kritične zgode zadobio reznu ranu vrata, a samim time upravo je on, a ne optuženik, bio žrtva inkriminiranog događaja. Također, više nego očito je da optuženik, s obzirom na svoju starosnu dob, nije mogao biti sudionikom Domovinskog rata pa stoga takvo postupanje svjedoka, i ovaj drugostupanjski sud, nalazi dvojbenim, neživotnim i nelogičnim.

21. Isto tako, optuženik u žalbi s pravom ističe da je prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenika kao tužitelja, a posljedično tome i odlučivanja o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, trebalo opreznije pristupiti analizi tog iskaza i s obzirom na očite nepodudarnosti s iskazima ostalih, tijekom postupka ispitanih svjedoka, i to punice te punca optuženika, Z. i M. D., kao i K. P., a vezano uz učestalost i način kontakata optuženika i oštećenika kao tužitelja prije i nakon predmetnog događaja, ali i modalitet postupanja optuženika nakon prekidanja ljubavnih veza. S tim u vezi, ni prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije zanemarivo da, unatoč nespornoj slavi svjetski poznatog glazbenika, oštećenik kao tužitelj u svom iskazu tvrdi da ne zna tko je S. H.

22. Stoga, a budući da je prvostupanjski sud svoja utvrđenja u pogledu odlučnih činjenica i zaključke utemeljio na nedovoljnoj analizi i kritičnoj ocjeni svih tijekom postupka izvedenih dokaza, ukazuje se da je činjenično stanje, za sada, pogrešno

I Kž 690/2020-12

utvrđeno pa je pobijanu presudu trebalo prihvaćanjem žalbe optuženika ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

23. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud uzeti u obzir sve primjedbe iznesene u ovom rješenju i provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze. Potom će pažljivo i savjesno analizirati sve dokaze pojedinačno i u njihovom međusobnom odnosu, dovodeći iste u vezu s obranom optuženika pri čemu će voditi računa o svim propustima na koje mu je ovom odlukom ukazano, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će potom valjano i potpuno obrazložiti u svim segmentima koje propisuje odredba članka 459. stavka 5. ZKP/08.- 19.

24. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-22., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.