REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 734/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz J., OIB:…, koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika R. d.o.o. O., (ranije na adresi …), OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice i prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-13/2019-2 od 4. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pr-151/2019-70 od 26. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice podnesena protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-13/2019-2 od 4. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj Pr-151/2019-70 od 26. kolovoza 2019., kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-13/2019-2 od 4. ožujka 2020. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 26. lipnja 2009.g. sklopljen između tužiteljice S. B. iz J., kao radnice i tuženika R. d.o.o. O., kao poslodavca, a koji je otkaz tuženik izjavio temeljem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 01. lipnja 2011.

2. Utvrđuje se da je s danom 4. rujna 2011. prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika.

3. Nalaže se tuženiku R. d.o.o. O. da tužiteljici S. B. na ime naknade štete isplati iznos od 6.592,80 kn (slovima: šest tisuća petsto devedeset dvije kune i osamdeset lipa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana podnošenja tužbe 20. rujna 2011. pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta prethodnog tekućem polugodištu, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku R. d.o.o. O. da tužiteljici S. B. na ime plaće isplati novčani iznos u visini od 3.589,59 kn (slovima: tri tisuće petsto osamdeset devet kuna i pedeset devet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta prethodnog tekućem polugodištu i to na iznos od 1.098,98 kn od dana 27. srpnja 2011. pa do isplate, na iznos od 2.197,60 kn od 20. kolovoza 2011. pa do isplate, na iznos od 293,01 kn od dana 20. rujna 2011.g. pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužiteljici S. B. iz J., OIB:…, da tuženiku R. d.o.o. O., OIB:…, naknadi parnične troškove u iznosu od 18.025,00 kn (osamnaest tisuća dvadeset pet kuna), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 26. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbijanjem žalbe tužiteljice potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-151/2019-70 od 26. kolovoza 2019. u točki I. izreke u odluci o glavnoj stvari.

II. Prihvaćanjem žalbe tužiteljice i djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačuje se prvostupanjska presuda u točki II. izreke u odluci o troškovima postupka i sudi:

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 4.687,50 kn, u roku od 8 dana.

Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troška u povodu žalbi na prvostupanjsku presudu."

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev te njoj dosuditi parnični trošak ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik je protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka, u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je revizijskom sudu tuženiku dopustiti podnošenje revizije protiv drugostupanjske odluke, a njemu dosuditi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. U odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, tužiteljica je osporila navode tuženika i predložila prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten. 7. Revizija tužiteljice nije osnovana, a revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) je osnovana.

8. Drugostupanjska presuda, u čijoj izreci je sadržana i odluka o troškovima postupka, donesena je 4. ožujka 2020. pa su za odlučivanje o podnesenim izvanrednim pravnim lijekovima protiv te odluke mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

9. Odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP propisano je da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:

- o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

- o utvrđivanju majčinstva ili očinstva,

- u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije,

- u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

10. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom u ovom parničnom postupku tražila utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pa primjenjujući citiranu odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP na konkretan slučaj, proizlazi da je protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti (glavnog) tužbenog zahtjeva dopušteno podnijeti redovnu reviziju, što je tužiteljica i učinila.

11. Tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, u dijelu kojim nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, podnio prijedlog za dopuštenje revizije, pozivajući se na odredbu čl. 385. ZPP i čl. 400. st. 2. ZPP u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP. Dakle, u konkretnom slučaju protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o glavnom tužbenom zahtjevu podnesena je, ZPP-om samo iznimno dopuštena redovna revizija, a tuženik je protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o sporednom zahtjevu tj. trošku parničnog postupka podnio prijedlog za dopuštenje revizije.

12. Odlučujući o odnosu dva, po svojoj prirodi sasvim različita, i međusobno isključiva izvanredna pravna lijeka, koja sukladno važećem ZPP, stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjskih odluka, vijeće je ocijenilo da u slučaju kad su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP za iznimno podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari u taksativno navedenim vrstama parničnih postupaka (primjerice zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, što je slučaj u ovom postupku), stranke mogu podnijeti redovnu reviziju i protiv dijela takve drugostupanjske odluke kojom odlučeno o svim ostalim sporednim zahtjevima tj. zahtjevu za plaćanje zatezne kamate, zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka, kako bi na taj način u konkretnom parničnom postupku obje stranke imale jednak pravni put zaštite, odnosno pravno na podnošenje jednakog izvanrednog pravnog lijeka (revizije bez dopuštenja) koji ZPP predviđa kao zakonsku mogućnost te na taj način ostvarile jednakost oružja.

13. Nadalje, osim što se naprijed zauzetim pravnim shvaćanjem strankama u revizijskim postupcima u slučajevima iz čl. 382.a st. 1. ZPP osigurava jednak pravni put zaštite pred revizijskim sudom, time se ujedno pojednostavnjuje postupanje revizijskog suda u navedenim postupcima jer bi inače revizijski sud u istom postupku morao primjenjivati različita procesna pravila koja uređuju postupanje povodom prijedloga za dopuštenje revizije i povodom revizije koja se samo iznimno može podnijeti protiv drugostupanjskih odluka taksativno navedenih u odredbi čl. 382. st. 1. ZPP. Slijedom navedenog, vijeće je o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odlučivalo kao o redovnoj reviziji.

14. Pobijana drugostupanjska presuda je, sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

15. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 2011., zahtjev za utvrđenje da je tužiteljici radni odnos kod tuženika prestao 4. rujna 2011., zahtjev za naknadu štete u iznosu 6.592,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate i zahtjev da joj tuženik po osnovi izgubljene zarade isplati 3.589,59 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

16. Dokazima izvedenim tijekom postupka utvrđeno je da je tužiteljica radila kao prodavačica u trgovini tuženika na neodređeno vrijeme, na temelju ugovora o radu od 26. lipnja 2009. U trgovini su radile još dvije djelatnice i sve tri su imale pristup blagajni upotrebom zajedničke šifre. Jedna od radnica prijavila je tuženiku da tužiteljica stornira račune, a izvanrednom inventurom 24. svibnja 2011. utvrđen je manjak u iznosu 55.067,62 kune, time što prethodna inventura obavljena krajem 2010. nije pokazala manjak, dakle manjak je nastao u prvoj polovini 2011. Direktor tuženika je obavio razgovor s tužiteljicom u prisutnosti dvije svjedokinje i u tom razgovoru tužiteljica je tvrdila da je vratila ono što je uzela. Tuženik je 1. lipnja 2011. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede radne obveze i to storniranja računa i uzimanja gotovine iz blagajne, te zbog gubitka povjerenja poslodavca i zaposlenica koje su to pismeno i potvrdile. Kontrolna inventura je izvršena 7. lipnja 2011. i tada je potvrđeno stanje manjka prema izvanrednoj inventuri. Direktor tuženika je istog dana sačinio zabilješku u kojoj je naveo „dana 7. lipnja 2011. radnici S. B. uručena je odluka o izvanrednom otkazu, ali radnica odbija primitak iste potpisati. Zbog navedenog odluka se istog dana ističe na oglasnoj ploči društva“. Nadalje, vještačenjem je utvrđeno da se od ukupnog iznosa manjka, na stornirane račune odnosi 2.188,90 kuna. Tuženik je pokrenuo postupak protiv sve tri prodavačice, a jedna od njih je tijekom postupka postigla izvansudsku nagodbu s tuženikom na temelju koje otplaćuje manjak u iznosu 12.000,00 kuna. Protiv tužiteljice se, na temelju potvrđene optužnice za kazneno djelo pronevjere zbog storniranja računa i uzimanja novca iz blagajne, vodi kazneni postupak koji nije pravomoćno dovršen.

17. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su odbili kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 2011. jer su ocijenili da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje te odluke u smislu odredbe čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 - dalje: ZR) jer je tužiteljica počinila osobito tešku povredu radne obveze time što je stornirala račune i uzimala novac iz blagajne, a što je imalo za posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u tužiteljicu. Slijedom navedenoga odbijen je i tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, zahtjev za naknadu štete i zahtjev za isplatu naknade plaće.

18. Tužiteljica u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer revizijom pobijana drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer izreka presude proturječi razlozima presude, a ujedno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Osim toga, tužiteljica u reviziji, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, iznosi činjenice te daje vlastitu ocjenu dokaza različitu od ocjene dokaza koju su sudovi naveli u obrazloženjima presuda.

18.1. Suprotno tvrdnji tužiteljice, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom kao i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. To stoga što izreka drugostupanjske presude ne proturječi razlozima presude navedenim u obrazloženju u kojem su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka, zapisnicima o njihovom saslušanju niti ispravama koje prileže spisu pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužiteljice da su sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

18.2. Nadalje, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju upire revidentica jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18.3. U odnosu na revizijske navode tužiteljice kojima iznosi činjenice, preocjenjuje provedene dokaze, posebno iskaze svjedokinja i daje drugačije zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva od zaključaka nižestupanjskih sudova, treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom stadiju postupka pa ih ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje s obzirom da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18.4. Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg je tužiteljica istaknula u reviziji.

19. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava prvenstveno se svodi na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. ZR/09.

20. Odredbom čl. 108. st. 1. ZR/09 propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

21. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, prema ocjeni vijeća, sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo iz citirane odredbe čl. 108. st. 1. ZR/09 jer ponašanje tužiteljice i po ocjeni ovog suda, predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć i zbog koje je došlo do gubitka povjerenja poslodavca u tužiteljicu. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica kao zaposlenica tuženika koja je imala pristup blagajni, stornirala račune i uzimala novac iz blagajne što je uzrokovalo manjak u poslovanju tuženika.

21.1. Pritom treba navesti da iz činjeničnih utvrđenja suda proizlazi, da je na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka u ovom postupku utvrđeno, da je ukupan manjak u prodavaonici utvrđen inventurom 7. lipnja 2011. iznosio 55.067,62 kune, a nastao je u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 7. lipnja 2011. Iz dijela storniranih računa utvrđeno je da je stornirana roba u ukupnoj vrijednosti 2.188,90 kuna, time što manjak nije nužno nastao samo kao posljedica storniranja računa već je moguće da je otuđivana roba ili novac što se samo vještačenjem ne može utvrditi. Sudovi su utvrdili da je tužiteljica stornirala račune i uzimala novac iz blagajne čime je prouzročila manjak koji je sadržan u ukupnom manjku koji iznosi 55.067,62 kune, a koji je utvrđen izvanrednom inventurom. Iz tog razloga je neosnovana revizijska tvrdnja tužiteljice da je tuženik za isti manjak za koji tereti tužiteljicu zaključio izvansudsku nagodbu s drugom radnicom.

22. Stoga je neosnovan istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

23. Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

24. Revizija tuženika (nazvana prijedlog za dopuštenje revizije) podnesena protiv dijela točke II. drugostupanjske odluke, kojom je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 4.687,50 kuna je osnovana.

25. Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv prvostupanjske odluke o troškovima postupka, drugostupanjski sud je žalbu ocijenio osnovanom s obrazloženjem da se u ovoj parnici radi o postupku iz radnog odnosa radi utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim i sudskog raskida radnog odnosa, a ne o procjenjivom predmetu na koji se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Tarife, bez obzira što je zatražena i naknada štete i isplata plaće.

26. Prema ocjeni vijeća tuženik u reviziji osnovano navodi da se u ovom radnom sporu radi o procjenjivom predmetu spora s obzirom da tužiteljica, u dva od više postavljenih tužbenih zahtjeva u ovom radnom sporu, od tuženika zahtijeva isplatu određenih novčanih iznosa (isto pravno shvaćanje zauzeto je primjerice u odlukama ovog suda broj Revr 41/08 od 1. listopada 2008., broj Revr 562/10 od 12. siječnja 2011., broj Revr 1028/13-2 od 9. rujna 2014., broj Revr 1208/15-4 od 23. svibnja 2017., broj Revr 1228/15-2 od 19. lipnja 2018.).

27. S obzirom da je drugostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja, da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o procjenjivom predmetu spora, pogrešno odlučio o troškovima parničnog postupka kad je preinačavao prvostupanjsku odluku o trošku, te trošak odmjerio u visini jednokratne nagrade prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarife), umjesto prema Tbr. 7.1. Tarife prema vrijednosti predmeta spora, pri čemu nije odlučio niti o troškovima vještačenja, niti o troškovima plaćenih sudskih pristojbi, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, ukinuti drugostupanjsku odluku o troškovima postupka u dijelu kojim tuženik nije uspio sa zahtjevom i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, kako bi se sukladno izraženom pravnom shvaćanju ovoga suda donijela nova, zakonita odluka.

28. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 14. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.