REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 299/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TERMOCOMMERCE d.o.o. u stečaju, Zagreb, Kneza Branimira 173, OIB 09627920501, kojeg zastupa punomoćnik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi pobijanja pravne radnje, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6760/2016-2 od 16. srpnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1781/2015 od 1. srpnja 2016., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

I Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6760/2016-2 od 16. srpnja 2020. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je bez pravnog učinka prema tužiteljevoj stečajnoj masi Ugovor o cesiji od 1. studenoga 2012. sklopljen između tužitelja kao cedenta i tuženika kao cesionara (stavak I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 6.061,41 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 5.521,87 kn (stavak III. izreke), dok je u daljnjem iznosu od 2.665,53 kn odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (stavak IV. izreke); kao što je u cijelosti odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (stavak V. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I., II, III. i V. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove i troškove postupka povodom žalbe u iznosu od 5.390,63 kn.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2934/2020-3 od 6. listopada 2021. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„Treba li savjestan gospodarstvenik koji postupa sukladno članku 10. ZOO pratiti financijsko stanje svojeg ugovornog partnera, posebno onoga koji je već dužnik povodom prethodnih pravnih poslova?“

4. Tužitelj je po dopuštenju, u roku iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), podnio reviziju protiv drugostupanjske presude predloživši da se njegova revizija prihvati i pobijana presuda preinači, uz obvezu tuženika da mu nadoknadi parnične troškove, uključujući i trošak sastava revizije.

5. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio istu odbiti kao neosnovanu i tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika – Ugovora o cesiji od 1. studenoga 2012. te zahtjev da tuženik iznos od 6.061,41 kn s pripadajućim zateznim kamatama vrati u tužiteljevu stečajnu masu.

8. Polazeći od toga:

- da je tužitelj, radi podmirenja obveze koju je u utuženom iznosu imao prema tuženiku (račun za isporučenu uslugu vodoopskrbe i odvodnje) , tuženiku ustupio tražbinu koju je imao prema KBB Kardum d.o.o.,

- da je KBB Kardum d.o.o. 28. prosinca 2012. tuženiku uplatio 6.061,41 kn,

- da je ugovor o cesiji sklopljen 1. studenoga 2012., dakle nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad tužiteljem (prijedlog podnesen 5. listopada 2012.),

- da je tužitelj u vrijeme sklapanja Ugovora o cesiji bio nesposoban za plaćanje, ali da tuženik to nije znao,

drugostupanjski sud zauzima shvaćanje da u konkretnim okolnostima nisu ostvarene pretpostavke za pobojnost pravne radnje (Ugovora o cesiji od 1. studenoga 2012.) u smislu odredbe članka 128. stavak 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12 – dalje: SZ).

9. Pritom sud tuženikovo (ne)znanje za tužiteljevu nesposobnost za plaćanje cijeni imajući na umu brojnost korisnika tuženikovih usluga (vodoopskrbe i odvodnje), činjenicu da ne postoji javni registar u kojem bi se mogao pronaći podatak o tome da je nad određenim pravnim subjektom podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, ali i činjenicu da obračunsko plaćanje u uvjetima blokade, u smislu odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10 i 112/12 – dalje: ZPONS), povlači prekršajnopravnu odgovornost poslovnog subjekta i u njemu odgovorne osobe, ali da ono ne utječe na valjanost ugovora o cesiji.

10. U pravu je revident kada navodi da je izraženo pravno shvaćanje protivno shvaćanju koje je o tom pitanju već zauzeo revizijski sud (primjerice u odluci Rev- 2586/19-2 od 1. rujna 2020.).

11. Naime, donoseći pobijanu odluku drugostupanjski je sud u potpunosti zanemario odredbe članka 22. i 23. ZPONS, prema kojima Financijska agencija (dalje: Agencija) vodi Jedinstveni registar računa koji, između ostalog, sadrži i oznaku blokade računa, odnosno prema kojim odredbama je Agencija dužna podnositelju, na temelju njegova pisanog zahtjeva, osigurati uvid u javne podatke u Jedinstvenom registru računa ili mu ih dati u pisanom obliku.

11.1. Dakle, podaci o blokadi računa poslovnog subjekta su u smislu prethodno citiranih zakonskih odredbi javni podaci i time dostupni svima onima koji su za njih zainteresirani, pa s tim u vezi revident opravdano preispituje je li tuženik postupao s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika kada, unatoč dostupnosti tih podataka i činjenici da računi za ispostavljenu uslugu nisu plaćeni uobičajenim načinom (neposrednom uplatom), nije provjerio financijsko stanje svog dužnika, odnosno njegovu mogućnost da ispunjava svoje dospjele novčane obveze.

12. U situaciji kada su podaci o blokadi računa trgovačkog društva Termocommerce d.o.o. u vrijeme sklapanja Ugovora o cesiji tuženiku bili dostupni putem Jedinstvenog registra računa, pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da tuženik u vrijeme poduzimanja sporne pravne radnje nije znao za dužnikovu nesposobnost za plaćanje, jer da ne postoji javni registar u kojem bi se ti podaci mogli pronaći.

13. Kako je sud znanje odnosno neznanje vjerovnika (tuženika) za tužiteljevu nesposobnost za plaćanje cijenio bez da je sagledao relevantne odredbe članka 22. i 23. ZPONS, te s tim u vezi i osnovanost ostalih žalbenih navoda odlučnih za pravilnu primjenu materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

14. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku (članak 166. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 14. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Broj zapisa: eb317-f17ae

Kontrolni broj: 05d9c-ca9c2-cd2c7

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.