REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3518/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. Č.-Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. T. d.d., OIB: ..., T., kojeg zastupa punomoćnik N. F., odvjetnik u Z., radi utvrđenja odluke nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1061/18-2 od 28. svibnja 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-11/17-12 od 29. svibnja 2018., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„Utvrđuje se da Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 22. studenoga 2016. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove KV radnika 3, u roku od 8 dana.“
Nalaže se tuženiku T. T. d.d., T. da tužitelju M. Š. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.
2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-11/2017-12 od 29. svibnja 2018. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem od ... nije dopuštena i na utvrđenje da radni odnos tužitelja M. Š. nije prestao, uz nalaganje tuženiku T. T. d.d., T., da vrati tužitelja na poslove KV radnika 3, te mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.
Nalaže se tužitelju M. Š. naknaditi tuženiku T. T. d.d., T., parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna, u roku od osam dana.
II. Nalaže se tužitelju M. Š. naknaditi tuženiku T. T. d.d., T., trošak u povodu žalbe u iznosu od 600,00 kuna u roku od 8 dana.“
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Podneskom od 30. rujna 2019. tuženik je odgovorio na reviziju dostavljajući odluku ovog suda Revr-771/18 od 25. travnja 2019. te navodeći da je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radi, slijedom čega je otkaz ugovora o radu dopušten, a tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Revizija je neosnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Kako tužitelj dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi tužitelja kojima se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu mogli uzeti u razmatranje.
8. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, da radni odnos nije prestao i zahtjev za vraćanje tužitelja na posao.
10. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu KV radnika 3,
- da je tuženik Odlukom od ... otkazao tužitelju ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,
- da se u odluci o otkazu ugovora o radu kao razlog za otkazivanje navodi da je tužitelj s još 23 druga radnika ... odbio radne zadatke iako je bio prisutan na radnom mjestu što je utjecalo na poslovanje tuženika, da tuženik zbog neizvršenja radnih zadataka od strane radnika nije izvršio ugovoreni posao prema tvrtki S. s. d.o.o. zbog čega je tvrtka S. d.o.o. ... stornirala narudžbu tuženiku te da je odbijanjem izvršenja radova radnik prouzročio štetu poslodavcu u iznosu od 321.132,50 kuna,
- da je tužitelj ... bio prisutan na radnom mjestu, ali svoje radne zadatke nije obavljao, odnosno nije ništa radio,
- da tuženik nije tužitelja prije otkazivanja ugovora o radu upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkazivanja ugovora o radu te da tužitelju prije otkazivanja nije omogućio iznošenje obrane.
11. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je u bitnom zaključio:
- da tuženik nije dokazao da je odbijanjem izvršenja radova prouzročena šteta,
- da okolnost što je tužitelj odbio izvršavati svoje radne zadatke predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa,
- međutim da otkaz ugovora o radu nije dopušten jer tuženik nije sukladno odredbi čl. 119. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 – dalje: ZR) pisano upozorio tužitelja na obvezu iz radnog odnosa niti mu je omogućio iznošenje obrane, posljedično čemu je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obrazloženje:
- da su tužitelj i preostali radnici ... odbili izvršiti radne zadatke dobivene od poslovođe I. A., i to kao reakciju na neisplatu stimulacije,
- da se opisano ponašanje tužitelja opravdano ima smatrati kao kršenje obveza iz radnog odnosa i kao takvo predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a,
- da nije odlučno je li takvim ponašanjem radnika za poslodavca nastupila neka konkretna šteta ili nije,
- da je životno logično da se takvo postupanje negativno odrazilo na proces rada i proizvodnju,
- da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik u konkretnoj situaciji bio dužan postupiti sukladno odredbi članka 119. ZR-a i radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te omogućiti radniku da iznese svoju obranu s obzirom na to da je tužitelj dva dana uzastupno odbijao izvršavati radne zadatke,
- da je riječ je o takvoj životnoj situaciji za koju je jasno da nije potrebno posebno upozoravati radnika, a niti je opravdano od poslodavca očekivati da istome omogući davanje obrane, budući da se radi o kršenju radne obveze za koju nije bilo opravdanja (obustavi rada koja nema značenje zakonito organiziranog štrajka).
13. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), između ostalog, ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), a sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a teret dokazivanja da postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.
14. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili činjenice (kojima je ovaj sud vezan – arg. iz odredbe čl. 385. ZPP-a), da je jedan od razloga za otkaz Ugovora o radu tužitelju bio i taj što tužitelj dva uzastopna radna dana (...) nije izvršavao svoje radne obveze odnosno da je dolazio na posao, ali je odbio izvršavati radne zadatke, pri čemu se i sam tuženik u Odluci o otkazu Ugovora o radu kao razlog otkazivanja pozvao, između ostalih navedenih razloga, upravo i na kršenje obveze iz čl. 7. st. 1. ZR-a. Ovdje također valja reći, da poslodavac u Odluci o otkazu može navesti jedan ili više razloga za otkaz, ali je za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno da je poslodavac dokazao postojanje samo jednog razloga za otkaz.
15. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZR-a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je temeljna obveza radnika u radnom odnosu osobno obavljanje posla kojeg mu je odredio poslodavac. Tužitelj je u konkretnom slučaju uz još 23 druga radnika tuženika, dva uzastopna radna dana odbijao izvršavati radne zadatke koje mu je naložio tuženik, čime je prekršio svoju obvezu iz čl. 7. st. 1. ZR-a.
16. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženik u Odluci o otkazu pored ostalih razloga za otkazivanje Ugovora o radu naveo kao razlog otkaza i tužiteljevo odbijanje rada dva radna dana (...) koji razlog je tuženik dokazao, pravilno je i prema shvaćanju ovog suda drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a kada je zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja, jer je tužitelj odbijanjem rada povrijedio temeljne obveze iz radnog odnosa. Stoga, u situaciji kada je tuženik dokazao jedan od razloga za otkaz Ugovora o radu navedenih u Odluci o otkazu Ugovora o radu (da tužitelj nije dva dana radio na radnom mjestu), nije odlučna činjenica je li tuženik dokazao ostale razloge otkazivanja navedene u toj Odluci.
17. Prema odredbi čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini te je poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju, kada je tužitelj odbio dva dana uzastopce izvršavati radne zadatke uz još 23 druga radnika tuženika, a da nije dokazao da za to ima opravdan razlog, pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da pisanim putem upozori tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa. Iz istih razloga također nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a.
18. Pritom također valja reći da činjenica neisplate stimulativnog dijela plaće zbog koje su tužitelj i još 23 radnika prekinuli rad ne može biti razlog za samovoljno obustavljanje rada. To stoga što su za rješavanje tog eventualnog prijepora radnici imali pravo koristiti Zakonom o radu propisana legitimna sredstva, pa i prekid rada (štrajk) pod uvjetima propisanim ZR, a što tužitelj i drugi radnici nisu koristili pa je i zbog navedenih okolnosti pravilno shvaćanje drugostupanjskog suda da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane, kao i da ga pisanim putem upozorava na kršenje obveza iz radnog odnosa.
19. Nadalje, s obzirom na to da je u ovom slučaju riječ o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika iz čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a, a ne o izvanrednom otkazu Ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR-a koji poslodavac može otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji u smislu čl. 116. st. 2. ZR-a, nije od utjecaja na pravilnost odluke o dopuštenosti otkaza Ugovora o radu revizijski navod tužitelja da je od tužiteljevog nerada do otkaza Ugovora o radu prošlo više od dva mjeseca.
20. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci.
Zagreb,14. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
