REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1116/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B., Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-452/2020-2 od 15. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1045/19-22 od 23. siječnja 2020., u sjednici održanoj 14. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 452/2020-2 od 15. travnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1045/19-22 od 23. siječnja 2020. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: …, isplatiti tužiteljici L. B., Z., OIB:…, iznos od 12.921,33 kn neto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja kamata teče

na iznos od:

- 3.179,97 kn od 1. siječnja 2014. pa do isplate,

- 3.030,32 kn od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

- 3.027,04 kn od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- 3.684,00 kn od 1. siječnja 2019. pa do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 23. siječnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 7.375,00 kn kuna / 978,80 eura (devetstotinatristosedamdesetipetkuna/ devetstotinasedamdesetiosameuraiosamdesetcenti[1] ) u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je tuženici naloženo da tužiteljici plati 12.921,33 kn sa zateznim kamatama i parničnim troškovima.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-2770/2021-2 od 29. lipnja 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Da li je tužiteljica, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine br. 76/09 i 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Da li tužiteljica može ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11) koji propisuje način i uvjete za navedeno.“

3. Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih joj je revizija dopuštena i predložila je ovom revizijskome sudu da preinači nižestupanjske presude tako da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužiteljicu obveže da joj nadoknadi parnične troškove ili da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila ovome sudu da je odbije kao neosnovanu.

5. Nakon što je utvrdio da je revizija podnesena zbog pravnoga pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 385.a st. 2. ZPP) ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tuženica revizijom i pobija, i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka zahtjev je tužiteljice, policijske službenice, za isplatu 12.921,33 kn sa zateznim kamatama na ime troškova nabavke građanskog odijela i obuće za razdoblje od 2014. do 2019. godine.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili da je tužiteljica zaposlena kod tuženice u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, na radnom mjestu vještaka za biološka vještačenja u zvanju Viši policijski inspektor, te su zaključili da se radi o poslovima radnoga mjesta koji predstavljaju poslove s policijskim ovlastima i da je stoga tuženica trebala tužiteljici osigurati građansko odijelo, a sve s obzirom na odredbe čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (Narodne novine br. 76/09 i 92/14, dalje: ZPPO) i čl. 2. st. 1. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo (Narodne novine br. 64/11, dalje: Pravilnik).

9. Sporno je i u revizijskome stadiju postupka ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela i obuće s obzirom na poslove koje obavlja.

10. Tuženica u reviziji, obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. Zakona o policiji (Narodne novine br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZOP) i čl. 3. Pravilnika u okviru postavljenih pitanja, analizira sadržaj posla policijskog službenika koji obavlja tužiteljica te zaključuje kako tužiteljica ne obavlja policijske poslove već poslove vještačenja koji poslovi nisu policijski.

11. Ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u vezi s primjenom materijalnoga prava.

12. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

13. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

14. Odredbom čl. 2. Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama ZOP-a i toga Pravilnika ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

15. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz njegova čl. 2. sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom na godinu osigurava pravo na građansko odijelo.

16. S obzirom na to da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji u skladu s opisom poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe čl. 12. ZPP.

17. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužiteljica ima pravo na građansko odijelo na temelju samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj. Naprotiv, ono je uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava (tako i u odlukama ovoga suda poslovni broj Rev-257/2021-2 od 25. svibnja 2021., Rev- 580/2021-2 od 20. srpnja 2021. i dr.).

18. S obzirom na to da tužiteljica ne tvrdi i ne dokazuje da je na takvom popisu, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje ona obavlja predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

19. Kako su, dakle, nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

20. S obzirom na to da je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012, 103/14, 118/14 i 37/22, dalje: Tarifa) u vezi s čl. 163. ZPP, prema vrijednosti predmeta spora i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 18. lipnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 3. srpnja 2019., 3. listopada 2019. i 15. studenoga 2019. i 3. listopada 2019. (Tbr. 9/1 Tarife) u iznosu od po 1.000,00 kn, trošak sastava žalbe (Tbr. 10/1 Tarife) u iznosu od 1.125,00 kn i trošak sastava revizije (Tbr. 10/6 Tarife) u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 7.375,00 kn ili 978,80 eura. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke.

Zagreb, 14. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.