Poslovni broj: Usž-1484/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr.sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. P. iz V. C., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave k., K., radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-28/22-6 od 28. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-28/22-6 od 28. veljače 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave k., Broj: 511-05- 06-01-02-UP/I-11/133-2021 od 13. prosinca 2021.
2. Osporenim rješenjem tuženika točkom 1. izreke odjavljuje se prebivalište tužiteljice, s adrese C. V., C. V. 64, te se točkom 2. utvrđuje da je tužiteljica dužna osobnu iskaznicu serijskog broja … izdanu u Policijskoj upravi k. dana 21. ožujka 2018. s rokom važenja trajno, vratiti Policijskoj upravi k.
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila sudskog postupka. U bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 12. Zakona o prebivalištu jer da bi se fizičkoj osobi po službenoj dužnosti odjavilo prebivalište, potrebno je da se kumulativno ispune dva uvjeta, da je promijenila i adresu i mjesto prebivališta. Navodi da je u njenom slučaju mjesto prebivališta ostalo isto, a izmijenjen je samo kućni broj. Pojašnjava da se radi o izmjeni kućnih brojeva koje je provela Državna uprava za katastar, Područni ured K. pa je njenoj kući umjesto kućnog broja 64 dodijeljen broj 62. Također navodi da joj je važeća osobna iskaznica izdana u skladu s njenim prebivalištem te važi do njenog isteka, te da joj se sada ukidaju sva prava iako i dalje živi u istoj kući. Iz navedenih razloga predlaže da se poništi osporena presuda kao i rješenje tuženika.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika kojim se tužiteljici odjavljuje prebivalište jer tužiteljica stvarno ne prebiva na adresi C. V. 64, već na adresi C. V. 62.
8. Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o prebivalištu, propisano je da policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište, po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba. Prema stavku 3. istog članka Zakona propisano je da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se nedvojbeno može zaključiti živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.
9. Prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici, osobna iskaznica je elektronička javna isprava kojoj hrvatski državljanin dokazuje identitet, hrvatsko državljanstvo, spol, datum rođenja i prebivalište u Republici Hrvatskoj.
10. Prema odredbi članka 15. stavka 1. točke 4. navedenog Zakona osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdana ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj, a stavkom 2. istog članka Zakona, propisano je da osoba mora osobnu iskaznicu vratiti nadležnom tijelu u roku 8 dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj.
11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je terenskom provjerom policijskih službenika Policijske postaje K. od 25. listopada 2021. utvrđeno da tužiteljica ne živi na adresi prijavljenog prebivališta C. V. 64 jer stvarno živi na adresi C. V. 62, zbog čega je tuženik primjenom naprijed navedenih odredbi materijalnog prava donio osporeno rješenje kojim tužiteljicu odjavljuje s adrese na kojoj stvarno ne prebiva.
12. Tužiteljica i u žalbi ponavlja navode iz tužbe kako nisu ispunjeni uvjeti za odjavu prebivališta jer i dalje stanuje na istoj adresi te da se samo radi o izmjeni kućnih brojeva.
13. Osnovano prvostupanjski sud navodi da iz spisa proizlazi da je tužiteljici tijekom postupka pred tuženikom omogućeno da se očituje o činjenicama važnim za njeno stvarno stanovanje, koju mogućnost tužiteljica nije iskoristila, dok je s druge strane, tuženik terenskom provjerom utvrdio da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište i izdanu osobnu iskaznicu na adresi na kojoj stvarno ne stanuje, zbog čega su se stekli uvjeti za donošenje osporenog rješenja. Na drukčije rješenje ove stvari ne utječe ni navod tužiteljica kojeg je isticala i u tužbi, da je Državna uprava za katastar, Područni ured K. izvršio promjenu kućnih brojeva na način da je njenoj kući umjesto kućnog broja 64 dodijeljen broj 62, jer je tužiteljica o tom trebala obavijestiti tuženika te i sama zatražiti promjenu adrese svog prebivališta.
14. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
15. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 14. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
