Poslovni broj: Usž-2605/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice - specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. G. iz J., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav-161/20-4 od 28. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIsav- 161/20-4 od 28. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-15/20-01/11, urbroj: 513-04- 20-2 od 11. svibnja 2020. godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave B., klasa: UP/I-410-15/2017-01/634, urbroj: 513-07-13-03/19-10 od 18. studenog 2019. godine, kojom je tužiteljici u ponovnom postupku utvrđen porez za kuću za odmor na adresi M., B. R. 4, za 2017. godinu, u iznosu od 1.500,00 kn.
3. U žalbi protiv osporene presude tužiteljica navodi da živi u Republici Hrvatskoj sa prebivalištem na adresi M., J., B. R. 4 te da već 7. godinu vodi bitku o dokazivanju svog prebivališta na navedenoj adresi. Navodi da je 2019. godine njezina žalba uvažena na temelju dokaza u spisu predmeta da se nekretnina koristila za stanovanje, a ne samo povremeno, a sada je ponovno odlučeno da njezina obiteljska kuća ima status kuće za odmor. Žalbom izričito zahtjeva održavanje rasprave jer do sada nikad nije bila pozvana na raspravu kako bi iznijela svoje dokaze. Smatra da su se cijelo vrijeme izvodili nepravilni zaključci o njezinom prebivalištu na spomenutoj adresi.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
7. Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu prvostupanjsko rješenje klasa: UP/I-410-15/2017-01/634, urbroj: 513-07-13-03/19-10 od 18. studenog 2019. godine kojim je tužiteljici za 2017. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor doneseno je u ponovljenom postupku nakon što je rješenjem tuženika klasa: UP/II-410-15/17-01/151, urbroj: 513-04/18-3 od 25. srpnja 2018. uvažena tužiteljičina žalba i poništeno prvostupanjsko rješenje od 19. listopada 2017. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu u kom pravcu treba nadopuniti postupak.
7.1. Uvidom u ranije rješenje tuženika proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije provodilo postupak radi provjere navoda tužiteljice da se ne radi o kući za odmor već za stalno stanovanje, da tužiteljica nije pozvana da na podesan način dokaže svoje tvrdnje te da je u tom pravcu potrebno provjeriti tužiteljičine navode i zatražiti dostavu računa iz kojih će biti vidljiva potrošnja struje i vode za predmetnu nekretninu u 2017. godini. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužiteljice tuženik nije ocijenio da se ne radi o kući za odmor odnosno da bi se radilo o kući za stalno stanovanje nego je zaključio da nisu u potpunosti utvrđene sve činjenice koje bi upućivale na pravilnost zaključka da se radi o kući za odmor.
8. U ponovljenom postupku postupajući po uputi tuženika, prikupljeni su podaci (računi) o potrošnji električne energije, vode i za odvoz smeća. Utvrđeno da je potrošnja struje i vode tijekom 2017. godine bila mala izuzev u ljetnim mjesecima. Iz računa za odvoz smeća je utvrđeno da je povećana potrošnja u ljetnim mjesecima dok se u ostatku godine plaća u manjem, paušalnom, iznosu. Dakle, svoj zaključak o korištenju predmetne kuće kao kuće za odmor prvostupanjsko je tijelo utemeljilo na računima koji se nalaze u spisu predmeta, a koje tužiteljica nije ničim dovela u sumnju.
9. Prijava prebivališta na adresi predmetne nekretnine nije sama za sebe dokaz da se kuća koristi za stalno stanovanje budući da računi za utrošenu električnu energiju, vodu i odvoz smeća upućuju na suprotan zaključak, odnosno da se kuća koristi povremeno to jest sezonski.
10. Prema odredbi članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ 115/16.) porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. U smislu ovoga Zakona kuće za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
11. Budući da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da se predmetna kuća u vlasništvu tužiteljice na adresi M., B. R. 4, u 2017. godini koristila povremeno to jest sezonski pravilno je tužiteljici utvrđen porez na kuću za odmor, a tuženik je osnovano odbio tužiteljičinu žalbu.
12. Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede postupka jer je presuda valjano obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
13. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 14. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
