Poslovni broj: Usž-970/22-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice - specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. R. iz K., kojeg zastupa D. G., odvjetnik u K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi zabrane obavljanja djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI- 1412/2021-4 od 29. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 10 UsI- 1412/2021-4 od 29. prosinca 2021.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/19-01/124, urbroj: 513-04- 21-2 od 8. listopada 2021. godine i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Carinskog ureda K., klasa: UP/I-471-01/19-17/7, urbroj: 513-02-3046/22-19-02 od 18. siječnja 2019. godine te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Carinskog ureda K., klasa: UP/I-471-01/19-17/7, urbroj: 513-02-3046/22-19-02 od 18. siječnja 2019. godine kojim je tužitelju zabranjeno obavljanje djelatnosti trgovine na malo osobnim motornim vozilima jer istu obavlja bez registracije izdane od nadležnog tijela te mu je određena mjera zabrane obavljanja djelatnosti dok se ne otklone nalazom utvrđene nepravilnosti, a najkraće na rok od 30 dana od dana donošenja rješenja uz navođenje da će se mjera provesti pečaćenjem prodajnog objekta opreme i sredstava pomoću kojih se obavlja djelatnost trgovine ili na drugi pogodan način. Određeno je da se ta mjera neće provesti ako tužitelj najkasnije u roku od pet radnih dana od dana donošenja rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti nadležnom inspektoru dostavi dokaz da su utvrđeni nedostatci otklonjeni kao i dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 30.000,00 kn uz upozorenje da će se u protivnom mjera provesti sljedećeg dana nakon isteka rokova za dostavu propisanih dokaza.

3. Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj smatra kako postoji bitna povreda odredaba upravnog postupka budući da izreka presude proturječi razlozima presude te nema valjanog obrazloženja o odlučnim činjenicama. Prije svega ističe da je u ovom predmetu na njegovu štetu povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke budući da mu nije omogućeno da se izjasni o navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Smatra da presuda nije dovoljno obrazložena te da sud ne uzima u obzir navode tužitelja. Pobija obrazloženje suda o odvojenosti prekršajnog od upravnog postupka i smatra ga neosnovanim budući da je tužitelj oslobođen u prekršajnom postupku, a oba se postupka vode na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Smatra da je sud propustio utvrditi odlučne činjenice i okolnost te je na iste pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže sudu da uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz priznanje tužitelju naknade troškova upravnog spora uključujući i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

7. Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog sudu uz žalbu kod tužitelja je proveden inspekcijski nadzor, o čemu je sastavljen zapisnik klasa: 471- 01/18-17/1413, urbroj: 513-02-3046/22-18-12 od 19. prosinca 2018. godine, u kojem je na temelju poreznih prijava za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila koja je carinskom uredu podnio sam tužitelj, te na temelju podataka pribavljenih od Policijske uprave K., S.-m., I., stanice za tehnički pregled, Tehničke škole iz K. o novim vlasnicima motornih vozila i dostavljenim kupoprodajnim ugovorima, utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 19. travnja 2016. do 2. veljače 2018. iz druge zemlje članice Europske unije unio u Republiku Hrvatsku 5 rabljenih osobnih vozila za koja je nadležnom carinskom uredu podnio porezne prijave za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila, koja vozila je prodao drugim fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj, a da je djelatnost trgovine, odnosno kupnju i prodaju predmetne robe – automobila obavljao bez da je registriran za obavljanje te djelatnosti.

7.1. Činjenično stanje utvrđeno u provedenom inspekcijskom nadzoru tužitelj nije doveo u sumnju niti svojih tužbenim, a niti žalbenim navodima pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio njegovu tužbu kao neosnovanu.

8. Naime, odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“ 87/08. – 30/14.) propisano je da je trgovac pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini, a člankom 9. stavkom 1. istog Zakona je propisano da je trgovina na malo kupnja robe radi daljnje prodaje potrošačima za osobnu upotrebu ili uporabu u kućanstvu kao i profesionalnim korisnicima, ako za tu prodaju nije potrebno ispunjavanje dodatnih minimalnih tehničkih i drugih uvjeta propisanih posebnim zakonom.

8.1. Odredbom članka 68. pod. 1. istog Zakona propisano je da će nadležni inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora rješenjem, do otklanjanja utvrđenih nedostataka, a najkraće na rok od 30 dana od dana donošenja rješenja, zabraniti pravnoj ili fizičkoj osobi daljnje obavljanje djelatnosti trgovine, ako djelatnost trgovine obavlja bez registracije, odobrenja ili dozvole izdane od nadležnog tijela.

9. Budući da je nesporno utvrđeno u postupku inspekcijskog nadzora da je tužitelj kupnjom i prodajom osobnih motornih vozila postupao kao trgovac, a za to nije imao odobrenje to je pravilno zaključeno da je tužitelj obavljao djelatnost trgovine na malo bez ispunjavanja propisanih uvjeta za što mu je određena mjera zabrane dok se ne otklone, nalazom utvrđene, nepravilnosti kako je to detaljno obrazloženo u prvostupanjskom rješenju protiv kojeg je tuženik pravilno odbio žalbu, a sud je osnovano odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Prema ocjeni ovog Suda osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo uz valjano i razložno obrazloženje koje i ovaj Sud u cijelosti prihvaća pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

11. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

12. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u upravno sporu.

U Zagrebu, 14. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković