REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-3327/2020

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A  I R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljenika B. Š., zbog prekršaja iz članka iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit Zakona i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. tog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika B. Š., podnesenoj po branitelju B. G., odvjetniku iz O. protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 2. srpnja 2020., broj: Pp P-2288/2019 na sjednici održanoj 14. rujna 2022.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika B. Š., ukida se pobijana presuda glede djela pod točkom 3. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

p r e s u d i o j e :

II. U povodu žalbe okrivljenika B. Š., a po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda na način da se optužba protiv okrivljenika B. Š., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke, na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), odbija.

III. Uslijed odluke iz točke II., žalba okrivljenika B. Š. postala je bespredmetna glede djela činjenično opisanog pod točkom 1. izreke.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika B. Š., te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

V. Uslijed odluka iz točke I. i II. ove presude, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku B. Š. za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod 2. izreke pobijane presude, izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna / 398,17 (tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi)[1] , te se okrivljeniku B. Š., na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), dopušta da izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, plati u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, i to svaki obrok u iznosu od po 500,00 (petsto) kuna / 66,37 (šezdesetšest eura i tridesetsedamcenti)[1] i to prvi obrok plaća u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ostalih 5 (pet) obroka, u razmacima od po 30 (trideset) dana, a ukoliko okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

VI. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik B. Š. obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četristo) kuna / 53,09 (pedesettri eura i devet centi)[1] u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik B. Š. proglašen je krivim i primjenom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna, zbog djela prekršaja iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit Zakona i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. tog Zakona, činjenično opisanih u izreci, s time da je okrivljeniku sukladno članku 33. stavku 11. Prekršajnog zakona određena obročna otplata izrečene novčane kazne u 6 (šest) istovjetnih obroka.

2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, u koju je uračunato vrijeme privremeno oduzete vozačke dozvole po Naredbi o određivanju mjere opreza ser. broj xxxx.

3. Istom presudom okrivljenik je obavezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) kuna i troškova postupka u iznosu od 304,00 (tristočetiri) kune.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

5. U žalbi okrivljenik navodi da je tijekom postupka priznao počinjenje prekršaja iz članka 43. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ali poriče ostala dva prekršaja. Za drugi prekršaj navodi da se isti može počiniti samo sa izravnom namjerom, a okrivljenik za kojeg je nesporno da se udaljio sa svojim vozilom s mjesta gdje su nastala oštećenja na parkiranim vozilima, to nije učinio s namjerom bijega s mjesta prometne nesreće, odnosno s namjerom izbjegavanja svoje odgovornosti za oštećenja drugih vozila. Svjesno činjenje prekršaja pod točkom 2. da ničim nije dokazano, jer nitko od osoba koje se navode u policijskom postupanju nije primijetio sam štetni događaj. Konačno u vezi djela pod točkom 3. izreke navodi da poriče da bi upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Dojava o oštećenjima vozila zaprimljena je u 14,30 sati, a on da je u to vrijeme već bio kod susjede Ž. R. pomažući istoj u spremanju sijena, kada je počeo sa konzumacijom alkohola, a koja svjedokinja iako je to predloženo u pisanoj obrani nije ispitana. Sa konzumacijom alkohola da je nastavio i po završetku radova, a u što su se djelatnici policije mogli uvjeriti prilikom dolaska kod okrivljenika koji je upravo konzumirao pivo. Prigovora izrečenim sankcijama, te troškovima postupka, pogotovo troškovima alkotestiranja, ističući da je umirovljenik s mirovinom od oko 3.100,00 kuna, te uzdržava suprugu koja je bez primanja. Napominje da je vozač preko 40 godina te ističe svoju nekažnjavanost za prometne prekršaje.

6. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

7. Žalba je osnovana glede djela pod točkom 3. izreke, bespredmetna za djelo pod točkom 1. izreke i neosnovana za djelo pod točkom 2. izreke.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) i u okviru žalbenih navoda okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: ovaj Sud) je utvrdio da je preuranjena odluka prvostupanjskog suda o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret glede djela pod točkom 3., izreke, jer izvedeni dokazi dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o protupravnosti postupanja okrivljenika u vezi navedenog djela.

9. Naime, okrivljenik u žalbi poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret pod točkom 3. izreke navodeći da je u 14,30 sati (vrijeme za koje ga se tereti da je počinio predmetne prekršaje pa tako i prekršaj pod točkom 3. izreke), pomagao susjedi Ž. R. u spremanju sijena, čije saslušanje je predložio u pisanoj obrani i tada je započeo sa konzumacijom alkoholnih pića s čime je nastavio i po završetku radova, te da nema niti jednog dokaza da bi on vozio pod utjecajem alkohola.

10. Naime, okrivljenik je u prvostupanjskom postupku poricao da bi počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno da bi dana 10. kolovoza 2019. u 14,30 sati upravljao predmetnim vozilom pod utjecajem alkohola, već kategorički tvrdi da je alkohol konzumirao nakon vremena za koje ga se tereti da bi počinio navedeni prekršaj. Razmatrajući pobijanu presudu, razvidno je da, iako je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, najvažnija činjenica po mišljenju vijeća ovog suda pogrešno je utvrđena.

11. Nadalje, imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik alkotestiran u 16,55 sati, a što je vidljivo iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u krvi od 10. kolovoza 2019., a nesreća se dogodila u 14,30 sati, pri čemu okrivljenik kategorički tvrdi da je alkohol konzumirao nakon što se dogodila prometna nesreća, to iz navedenog dokaza, ne proizlazi da je okrivljenik konzumirao alkohol prije vožnje, a kako to obrazlaže prvostupanjski sud.

12. Također sama činjenica da je okrivljenik prihvatio ispitivanje, te što je u 16,56 sati, kada je završeno alkotestiranje, a kako to proizlazi iz navedenog zapisnika o alkotestiranju utvrđena koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika od 1,61 g/kg ne upućuje na zaključak da je okrivljenik vozio pod utjecajem alkohola u vrijeme za koje ga se tereti, odnosno u 14,30 sati, pri čemu valja napomenuti da se obilježje bića djela prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sastoji u tome da će se, kazniti vozač ako u organizmu ima alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka ili ako u organizmu ima opojnih droga.

13. Dakle, razloge koje u obrazloženju navodi prvostupanjski sud da je okrivljenik prihvatio alkotestiranje, te da je provedenim alkotestiranjem utvrđeno da je bio alkoholiziran, imajući u vidu sve navedeno, ne može biti dokaz da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pod točkom 3. izreke pobijane presude, pri čemu je nesporno da isti nije zatečen kako upravlja predmetnim vozilom, te je alkotestiran 2 sata i 25 minuta nakon nastanka prometne nesreće, te izričito osporava da je konzumirao alkohol prije vožnje, to se navedeni zapisnik o alkotestiranju ne može smatrati dokazom da je kritične zgode okrivljenik kao vozač bio pod utjecajem alkohola.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio obranu okrivljenika, kao niti provedene dokaze u cilju pravilnog i točnog utvrđenja činjenica koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke, a niti je saslušao predloženu svjedokinju Ž. R., a što je imalo za posljedicu pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede djela pod točkom 3. izreke, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

15. Nadalje, u povodu pravodobne žalbe okrivljenika ovaj Sud je po službenoj dužnosti utvrdio da se protiv okrivljenika u ovom predmetu prekršajni postupak glede djela pod točkom 1. izreke više ne može voditi, jer je od vremena kad je prema okrivljenju prekršaj počinjen (10. kolovoza 2019.) proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona.

16. Naime, za počinitelja prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki 1. izreke pobijane presude propisana je novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, pa kako je od dana 10. kolovoza 2019., kada je prema okrivljenju prekršaj počinjen, proteklo više od tri godine, to je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirani prekršaj propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točka 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa zastarnim rokom od 3 godine.

17. Trebalo je stoga, u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika za djelo činjenično opisano pod točkom 1. izreke odbija, zbog čega je žalba okrivljenika u tom dijelu postala bespredmetna.

18. Postupajući dalje po službenoj dužnosti u odnosu na prekršaj činjenično i pravno opisan u točki 2. izreke ovaj sud nije utvrdio da bi pobijanom presudom bile povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

19. Naime, prvostupanjski je sud na temelju provedenog dokaznog postupka, te uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu, imao osnove za zaključak da se u ponašanju okrivljeniku stječu sva bitna obilježja bića djela prekršaja za koje je okrivljenik pod točkom 2. izreke proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom.

20. Također valja istaknuti da iako žalitelj poriče krivnju ne osporava da je nakon što je došlo do kontakta napustio mjesto nesreće, pri čemu u vezi žalbenog navoda okrivljenika da nije postupao s namjerom, valja navesti da je za postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika dovoljan i nehaj kao oblik krivnje (članak 25. stavak 1. Prekršajnog zakona), pri čemu je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da se navedeni prekršaj može počiniti samo s namjerom, budući je stavkom 2. cit.

, propisom o prekršaju može propisati odgovornost članka propisano da se iznimno

samo za namjeru, a što u konkretnom slučaju nije propisano.

21. Prvostupanjski je sud shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu činjenično opisanom pod točkom 2. izreke zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

22. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna izrečena u izreci ove presude za djelo pod točkom 2. izreke, razmjerna je prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim od strane prvostupanjskog suda utvrđenim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te ista nije prestroga, pogotovo ako se ima u vidu da je ista izrečena u visini posebnog zakonskog minimuma, te je okrivljeniku omogućeno plaćanje iste u 6 istovjetnih obroka, s time da ukoliko okrivljenik u roku za plaćanje pojedinog obroka plati dvije trećine novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

23. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca nije prestroga.

24. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

25. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna, kao i u preostalom iznosu, a koji troškovi predstavljaju stvarne troškove koji su bili potrebni za provođenje radnji za koje su isti utvrđeni.

26. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika glede djela pod točkom 2. izreke, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 400,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

27. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, odjel u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika, i ovlaštenog tužitelja.