REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-

3745/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika I. M., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona, prekršaja iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona, prekršaja iz članka 289. stavka 4. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika I. M., protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 25. lipnja 2020., broj: 9. Pp P- 224/2020-14, na sjednici održanoj 14. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik I. M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 (četristo) kuna / 53,09 (pedesttri eura i devet centi) u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik I. M. proglašen je krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 (dvadesetpettisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona, članka 199. stavka 8. tog Zakona, članka 289. stavka 4. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi materijalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 480,00 (četristoosamdeset) kuna.

4. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. U žalbi okrivljenik navodi da smatra da uopće u postupku na zakonit način nije dokazano da je upravljao naprijed navedenim vozilom te počinio navedene prekršaje, već da se njegova krivnja temelji na pretpostavci budući je on vlasnik vozila. Navodi da predmetne zgode nije upravljao s vozilom, te da je naveo ime osobe odnosno V. B. koji je vozio u sporno vrijeme i prouzročio prometnu nesreću, a koji je u daljnjem postupku to negirao. Ističe da je u dokaznom postupku ispitan policijski službenik P. V. koji je u svom iskazu prepričao razgovor između njega i žalitelja, a čime je prekršio odredbe prekršajnog postupka. Smatra da je u provedenom postupku radi pravilnog utvrđivanja činjenice tko je upravljao vozilom trebalo provesti suočenje između njega i V. B., koji da je stvarno upravljao vozilom.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, dajući za to razloge koje je u cijelosti prihvaća i ovaj sud, tako da nisu osnovani navodi žalbe okrivljenika da nije počinio prekršaje za koje ga se tereti.

9. Naime, ključna odlučna činjenica tko je kritične zgode upravljao predmetnim vozilom je utvrđena na osnovu iskaza svjedoka V. B. koji je ispitan u prisutnosti okrivljenika te je pred istim u 2 navrata kategorički tvrdio da nije vozio vozilo okrivljenika, čime se ukazuje neosnovanim prijedlog žalitelja da je radi pravilnog utvrđivanja ove činjenice potrebno provesti suočenje između njega, tj. okrivljenika i navedenog svjedoka.

10. Nadalje što se tiče žalbenog navoda da se odluka suda temelji na nezakonitom dokazu, jer je u dokaznom postupku ispitan policijski službenik P. V. koji je u svom iskazu prepričao razgovor između njega i žalitelja, valja navesti da je prvostupanjska sutkinja na str. 3. presude taksativno navela dokaze na kojima temelji svoju presudu, te se nastavno pozvala i na iskaz svjedoka B., dok se ni u jednom trenutku nije pozvala na iskaz svjedoka P. V., pa je stoga neosnovan navod žalitelja koji se poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ispitivanjem svjedoka V.

11. Isto tako, prvostupanjska se odluka temelji i na ispitivanju osumnjičenika, koji je propisno upozoren izjavio na zapisnik da je on vozio kritične zgode, ali da ne želi ništa potpisivati.

12. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

14. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za navedena djela utvrdio u visini propisanog posebnog minimuma novčanih kazni za sva djela, s time da je za prekršaje iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz čl. 289. st. 4. cit. Zakona ista alternativno propisana i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

15. Naime valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaja iz članka 289. stavak 4. cit. Zakona propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedene prekršaje odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za te prekršaje, i to, kako je već navedeno u visini posebnog propisanog minimuma novčane kazne, kao i za prekršaje iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona i iz članka 176. stavka 5. istog Zakona, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona smatra razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

16. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom s obzirom na inkriminiranu količinu počinjenih prekršaja i njihovu težinu, osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

17. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 400,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

18. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. rujna 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.