Republika Hrvatska

Poslovni broj: 2. P-2083/2019-31

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dubravki Čapelj, u pravnoj stvari tužitelja D. E. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 27. lipnja 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, uz javnu objavu 14. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se kako je ništetna odreda Ugovora o kreditu broj ... sklopljenog dana 04.07.2006. između tužitelja D. E. i S. b. d.d. O., pravnog prednika tuženika A. b. d.d. Z., koji je dana 05.07.2006. ovjeren kod javnog bilježnika L. P. pod brojem OV-…, a koji u čl. 2. glasi: "…u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita."; u čl. 3. toč. 2. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti…CHF", toč. 4.: "…obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", toč. 5.: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."; u čl. 4. glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru."; u čl. 11. glasi: "Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)."; a u čl. 15. glasi: "Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.".

II/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., isplatiti tužitelju D. E. iz O., novčani iznos od ukupno 19.116,20 kuna (slovima: devetnaest tisuća sto šesnaest kuna i dvadeset lipa) / 2.537,15 Eura (slovima: dvije tisuće petsto trideset sedam eura i petnaest centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:

- iznos od 52,38 kn od 02.10.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 53,34 kn od 02.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 51,41 kn od 02.12.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,44 kn od 02.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,44 kn od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 49,10 kn od 02.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,40 kn od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 48,50 kn od 02.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 48,84 kn od 02.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 47,16 kn od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,91 kn od 02.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 46,29 kn od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 44,69 kn od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 49,27 kn od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 44,11 kn od 02.12.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 85,06 kn od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 84,45 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 75,15 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 80,66 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 76,37 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 117,24 kn od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 109,45 kn od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 111,17 kn od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 109,86 kn od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 103,21 kn od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 103,42 kn od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 98,96 kn od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 100,90 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 99,53 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 87,10 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 95,69 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 89,31 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 90,38 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 89,89 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 88,51 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 89,70 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 81,45 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 79,28 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 78,06 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 70,84 kn od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 65,93 kn od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,88 kn od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 58,60 kn od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 53,93 kn od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 55,76 kn od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 51,01 kn od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,34 kn od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 47,46 kn od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 40,80 kn od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 34,58 kn od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,13 kn od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 28,16 kn od 02.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 25,04 kn od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 20,17 kn od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 17,88 kn od 02.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 13,95 kn od 02.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 10,91 kn od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,02 kn od 02.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,63 kn od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 7,79 kn od 02.09.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 6,29 kn od 02.10.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,31 kn od 02.11.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 78,02 kn od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 73,91 kn od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 90,71 kn od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 108,18 kn od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 83,28 kn od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 84,76 kn od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 35,27 kn od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 16,00 kn od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 23,73 kn od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 45,12 kn od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 40,31 kn od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 28,95 kn od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 59,03 kn od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 81,35 kn od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 108,25 kn od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 113,98 kn od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 148,40 kn od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 143,70 kn od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 164,26 kn od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 286,54 kn od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 260,21 kn od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 363,00 kn od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 316,40 kn od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 277,32 kn od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 404,00 kn od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 484,77 kn od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 433,54 kn od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 450,82 kn od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 408,78 kn od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 425,90 kn od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 561,15 kn od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 585,16 kn od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 735,56 kn od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 685,36 kn od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 606,19 kn od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 607,84 kn od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 602,92 kn od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 636,02 kn od 02.01.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 673,41 kn od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 679,31 kn od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 660,06 kn od 02.04.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 672,73 kn od 02.05.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 688,63 kn od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 678,66 kn od 02.07.2012. god. pa sve do isplate;

- iznos od 679,22 kn od 02.08.2012. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.“.

III/ Nalaže se tuženiku A. b. d.d., Z., da tužitelju D. E. iz O., naknadi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu od 11.041,00 kuna (slovima: jedanaest tisuća četrdeset jedna kuna) / 1.465,39 Eura (slovima: jedna tisuća četiri stotine šezdeset pet eura i trideset devet centi) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od 14. rujna 2022. kao dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 4. srpnja 2006. s S. b. d.d. O., pravnim prednikom tuženika, sklopio Ugovor o kreditu broj ..., koji je 5. srpnja 2006. ovjeren kod javnog bilježnika L. P. pod brojem OV-…, a prema kojem je prednik tuženika kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od pet godina. Tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram HRK anuiteti povećavali naspram početno ugovorenog plana otplate. Naime, pored iznosa glavnice u kunskoj protuvrijednosti, tužitelj je sukladno članku 3. i članku 4. navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja nije izrijekom ugovorena kao promjenjiva, no tijekom postojanja obveze po Ugovoru se mijenjala u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja Ugovora ona je iznosila 4,65% godišnje. Također, jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Predmetni kredit je otplaćen u cijelosti. Dakle, kako su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kn anuiteti povećavali, tužitelj je vršio povećane i preplaćene svakomjesečne uplate po predmetnom kreditu. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja pobliže opisan u izreci presude uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013., a koje izmjene su stupile na snagu 1. siječnja 2014. tuženik nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre primjenjivosti kamatne stope. Osim samim potpisivanjem ugovora tužitelju je prilikom solemnizacije ugovora o kreditu javni bilježnik potvrdio da odredbe ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Javni bilježnik je provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi. Javni bilježnik je prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Nije prihvatljivo niti je moguće zaključiti da je predmetnim ugovorom o kreditu tužitelj preuzeo rizik promjene valute jer je upravo tužitelj jednostranom mogao zahtijevati konverziju koju bi tuženik i proveo. Stoga takvog rizika nije bilo za tužitelja jer je tužitelj bio svjestan da može u svakom trenutku zatražiti konverziju u drugu valutu ukoliko i dođe do promjene tečaja CHF što dovodi do zaključka da tužitelj nije snosio rizik promjene tečaja valute CHF. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u odgovor na zahtjev za izdavanje dokumentacije A. b. d.d. uz uvedene preporuke Hrvatske narodne banke na listu 4 i 5 spisa, Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj … na listu 6 do 9 spisa, otplatni plan na listu 10 i 11 spisa, dokumentaciju uz odgovor na tužbu na listu 31 do 64 spisa, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu na listu 126 spisa, izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu na listu 127 do 129 spisa, obavijest o promjeni kamatne stope na listu 130 spisa, otplatni plan na listu 131 spisa, obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj … na listu 132 spisa, otplatni plan na listu 133 spisa, obavijest o promjeni kamatne stope na listu 134 spisa, otplatni plan na listu 135 spisa, pregled prometa za klijenta na listu 136 do 142 spisa, specifikaciju uplata na listu 143 spisa, otplatni plan na listu 145 i 146 spisa, proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku F. j.d.o.o. B., u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke L. B., dipl. oec. te izvršio uvid u očitovanje vještaka od 24. svibnja 2022. na podnesak tuženika na listu 180 spisa.

4. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku F. j.d.o.o. B., u osobi stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke L. B., dipl. oec.

5. Vještak L. B., dipl. oec., u nalazu i mišljenju od 18. siječnja 2022. navodi da je tužitelj 05.07.2006., kao korisnik kredita, sklopio sa prednikom tuženika kao davateljem kredita – bankom Ugovor o kreditu broj ... Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 23.000,00 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 6 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važeće tečajne liste Hrvatske narodne banke. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 4,65 % godišnje, a ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno odlukama Banke bez posebnog zaključivanja Aneksa istom ugovoru. Tužitelj se poziva na ništetnost promjenjivih kamatnih stopa, o kojima se nije pregovaralo sa korisnikom kredita, a obzirom da je tuženik u više navrata svojom jednostranom voljom bez suglasnosti tužitelja mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, tužitelj navodi da je došlo do velike razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, za razliku od onih sadržanih u početnom otplatnom planu, te traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos kamata, odnosno razliku između prvobitno ugovorene kamate i kamata koje je zaista platio temeljem mijenjanih kamatnih stopa. Tužitelj također zahtijeva i povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF.

5.1. Tužitelj je tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 1.667,21 CHF, što preračunato prema tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 3.709,10 HRK.

5.2. Prema prvobitno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,65 % anuitet je iznosio 367,67 CHF, što prema tečaju na dan isplate kredita 11.07.2006. od 4,627280 iznosi 1.701,31 HRK.

5.3. Tužitelj je tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjena važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta, u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 13.926,58 HRK.

5.4. Budući da tužitelj svojom tužbom zahtijeva povrat preplaćenih iznosa, preplaćeni iznosi u promatranom periodu, odnosno pozitivne stavke razlika tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita iznose po osnovi promjena kamatnih stopa 3.709,10 kuna, a po osnovi tečajne razlike 15.407,10 kuna, ukupno 19.116,20 kuna. Dakle, tužitelj je tijekom otplate kredita platio više radi povećanja kamatnih stopa i porasta tečaja u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan isplate kredita ukupno 19.116,20 HRK.

6. Vještak L. B., dipl. oec., u pisanom očitovanju od 24. svibnja 2022., a na podnesak tuženika od 28. travnja 2022., navodi da isti prigovara da je vještak u nalazu ispravno izračunao tečajne razlike, međutim, u zaključku su izdvojene samo pozitivne stavke tečajne razlike, odnosno razlike u kojima je tužitelj više platio radi porasta tečaja za CHF, budući da je tužitelj zahtijevao isplatu preplate. Dok su ostale primjedbe tuženika pravne prirode te se na iste ne može očitovati. U cijelosti je ostala pri svom nalazu i mišljenju od 18. siječnja 2022.

7. Kako su nalaz i mišljenje vještaka dani stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, te da je vještak u cijelosti odgovorila na primjedbe tuženika u pisanom očitovanju od 24. svibnja 2022. i na ročištu 27. lipnja 2022., sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka L. B., dipl. oec.

8. Tužitelj je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje na ime sveukupno plaćenog tijekom otplate kredita iznos od 19.116,20 kuna.

9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "peto tužena H. A.-A. B. d.d. u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom peto tužene H. A.- A. B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku peto tužene H. A.-A. B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time petotužena H. A.-A. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.".

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt 249/2014-2 od 9. travnja 2015.

11. Što je bitno u konkretnom slučaju, a što je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno, da se kamatna stopa mijenjala bez ugovorenih parametara jednostrano obavještavanjem tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljenom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnosti stranaka, jednakoj vrijednosti činidbi, odredivosti činidbe, savjesnosti, poštenja i dr., a sve to pozivajući se na nerazumljivu, nejasnu i apstraktnu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope koja je kao takva ništetna.

12. Prema odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

12.1. Prema odredbama čl. 82. citiranog Zakona ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

13. Prema odredbama čl. 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava.

14. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u čl. 96. tog Zakona.

15. Člankom 138. a Zakona o zaštiti potrošača propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

16. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

17. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. Uz same odredbe o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje se u obrazloženju Vrhovnog suda navodi "to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) i nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita".

18. Iz spomenutog obrazloženja Vrhovnog suda proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati.

18.1. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, a prema odredbama članka 269. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te tako ugovorena odredba prilikom ugovaranja nije bila dovoljno uočljiva te promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, u ovom slučaju tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Dakle, kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koju tužitelj nije mogao utjecati. Svaka odluka banke o promjeni kamatne stope je bila samovoljna te neprecizno definirana, čime se tuženik nije ponio kao savjestan gospodarstvenik, nego je ugovaranjem takve ugovorne odredbe kao i samovoljnog podizanja kamatne stope, tužitelja doveo u potpuno neravnopravan položaj.

19. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u citiranoj odluci jest da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o istome prosječnog potrošača, je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

19.1. Nadalje stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da su nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, a o kojim se odredbama s potrošačem nije pojedinačno pregovaralo niti potrošač ima utjecaja na njegov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora te kao takva ugovorna obveza uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti i njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava.

20. Isto tako, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vezano za ocjenu poštenosti ovih ugovornih odredbi, je da su korisnici kredita kao potrošači u odnosu na banke kao trgovce faktično bili u ovisnom položaju i dovedeni u situaciju "uzmi ili ostavi" pošto praktički nisu imali mogućnosti drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke, između ostalog i ovdje tuženik, pod uvjetima koje su one diktirale. Stavljanjem reklamacije na jednostranu odluku banke o promjenjivoj kamatnoj stopi jasno je da se ne bi moglo utjecati na izmjenu jednostrane odluke banke o promjeni kamatne stope koja odredba je sadržana u standardnom ugovoru prethodno formuliranom od banke.

21. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu kod tuženih banaka, između ostalog i ovdje tuženika, u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, bile su nepoštene, pa su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorne odredbe ništetne.

21.1. Također polazeći od činjenice da ugovori o kreditu koje su sklapale tužene banke, između ostalog ovdje tuženik, u spornom razdoblju s potrošačima, a koji su sadržavali odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, bez da su uz to bili određeno precizirani razlozi za njezinu izmjenu ubuduće, a niti se to iz sadržaja odluka banaka moglo utvrditi, takve odredbe su nerazumljive te posljedično tome i nepoštene.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je stava da uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora pa tako i onih o kreditu, a u smislu odredbi čl. 57. i čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93, 29/94, 16/07, 75/09) je ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se u postojanje njihove prave volje pri sklapanju toga posla, a što su javni bilježnici koji su ovjeravali predmetne ugovore i učinili. Kako tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu korisnici kredita očito javnim bilježnicima nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, jasno je da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. citiranog Zakona, u smislu upozoravanja korisnika kredita na značaj i posljedice ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i isto upozorenje unijeti u javnobilježnički akt te se ne može stoga govoriti o propustu u radu javnih bilježnika i njihove odgovornosti vezano za negativne posljedice koje su proizašle iz ovjerenih ugovora o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom.

23. Odredba čl. 11. a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) navodi: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke a) ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa".

23.1. Odredba čl. 11. a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) ističe: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom mora definirati parametar, i to jednu od slijedećih varijabli: - referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili - NRS ili - prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili - prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. ...Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11. b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11. b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim ne smiju se zaračunati korisniku kredita.".

24. Prema Direktivi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

25. Na temelju svega navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan u ovom predmetu, sud je mišljenja kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu ugovora o kreditu sklopljenim između tuženika i tužitelja, da su samim tim navedene odredbe, odnosno dijelovi odredbi, nepošteni te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

26. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj Rev 2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. odbio je revizije tuženih banaka, između ostalog i ovdje tuženika, kao neosnovane. Nadalje se u obrazloženju navedene odluke navodi da je u rješenju Revt 575/2016-5 od 3. listopada 2017. kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu kojim je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita od strane svih tuženih banaka (prvo – osmo tužene), time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, a polazeći od ukidne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016., određeno ukazao drugostupanjskom sudu na i dalje sporna pitanja te je drugostupanjski sud postupajući po ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrdio za ovaj spor odlučne činjenice, a vezano za postupanje prvo – osmo tuženih banaka vezano za pregovaranje odnosno sklapanje sa klijentima ugovora o kreditu u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak te utvrdio da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače, da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, da su tužene banke imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, te da su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

27. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev 2245/17- 2 od 20. ožujka 2018. obrazloženo je kako utvrđenje da je pojedina ugovorna odredba nepoštena i ništetna djeluje unatrag (ex tunc) od trenutka sklapanja ugovora te se ima smatrati kao da ta nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije ni bilo, što dovodi do subjektivnog prava potrošača na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno od toga kada je utvrđeno da je ugovorna odredba bila nepoštena.

28. Temeljem nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i otplati glavnice kredita i ugovornih kamata obračunatih u CHF, a naplaćenih u kunama po važećem tečaju HNB-a, tužitelj je stavljen u nepovoljan položaj i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama kao korisnik kredita u odnosu na banku koja mu nije na valjan i razumljiv način objasnila sve parametre i postupak formiranja kamatne stope tijekom ugovorenog razdoblja, te ga nije jasno i nedvosmisleno informirala o svim rizicima zaštitne klauzule i vezanja otplate glavnice i kamata za švicarski franak, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Osim toga, odredba o promjenjivosti kamatne stope je apstraktna i nejasna bez relevantnih parametara mjerljivosti, a svaka izmjena jednostranom odlukom banke smatra se sastavnim dijelom ugovora, s tim da je švicarski franak tužitelju od strane tuženika prezentiran kao stabilna valuta sa minimalnim rizikom rasta, a time i minimalnom opasnosti od povećanja kreditne obveze uslijed promjene tečaja. No, međutim, uslijed drastičnog porasta švicarskog franka u kombinaciji s promjenjivom kamatnom stopom dovelo je kod tužitelja do preplate anuiteta po osnovi jednostrano povećane kamate i tečajne razlike švicarskog franka.

29. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati ukupan iznos od 19.116,20 kuna, a koji iznos predstavlja preplatu po anuitetima (kamata i valuta), osnovanim u cijelosti.

30. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, i to stoga što prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Nadalje se navodi da je Vrhovni sud prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Revizijski sud je stajališta da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Isto tako, prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502. c Zakona o parničnom postupku, o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c Zakona o parničnom postupku). Tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13/EEZ.

30.1. Stoga u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila).

30.2. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zauzeo stav prema kojem "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja nišetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", pa je iz navedenog razvidno da tužiteljevo potraživanje nije obuhvaćeno zastarom.

30.3. Na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. između ostalog zauzeto je i pravno shvaćanje: "a koja ništetnost je ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

31. Odredbom čl. 502. b Zakona o parničnom postupku, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a istog Zakona, dok je čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz čl. 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbe Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi na tuženika nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, pa je sud u smislu tih utvrđenja odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem predloženog svjedoka (Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

31.1. Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom od 10. lipnja 2020. broj U-III- 2233/19 u cijelosti je potvrdio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., prema kojoj "nije potrebno izvoditi dokaze u svakom pojedinom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača u pravcu u kojima se isti pozivaju na utvrđenje iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača".

32. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da S. b. d.d. s kojom je tužitelj zaključio predmetni Ugovor nije obuhvaćena izrijekom presude u kolektivnom sporu i to stoga jer je 2009. došlo do pripajanja S. b. d.d. i tuženika (koji se tada imao naziv H. A.-A.-B. – guverner HNB-a je 9. prosinca 2008. ocijenio dopuštenom provedbu koncentracije koja će nastati pripajanjem S. b. d.d. H. A.-A.-B. d.d. u kojem se izričito navodi da će sva prava, obveze i imovina prijeći na H. A.-A.-B. d.d. koji će postati pravni slijednik S. b. d.d.). Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista S. b. d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja S. b. d.d. ne postoji, jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. b. nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila H. A.-A.-B. ili S. b., s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

33. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva jer je na sastanku predsjedništva građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenog 2021. donesen zaključak o dopuštenosti preinake tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem da se u takvim predmetima dopušta preinaka odnosno ista je dopuštena nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

34. U odnosu na eventualno potraživanje tuženika naspram tužitelja, a radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početno ugovorenog, valja navesti kako isto nije osnovano. Plaćanje tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ni ne postoji obveza tužitelja za vraćanjem nečega što nije primio. Iz tog razloga ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Tuženikovim smanjenjem kamatne stope nije došlo do povrede interesa potrošača i nije narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu pa da bi odluka o smanjenju kamatne stope bila ništetna, a kamata je smanjena na temelju članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, i predstavlja kogentnu zakonsku odredbu koju je tuženik dužan poštovati, tako da tuženik nema pravo na isplatu razlike između te zakonom određene kamate i kamate koja je bila ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu. Ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju jer je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru ostala neizmijenjena, nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na konkretni Ugovor odnosi odredba članka 11. a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kako je to ranije navedeno neovisno o tome što je tužitelj naknadu preplaćene kamate tražio te mu je isto dosuđeno prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi jer samim tim sklopljeni ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije postao ugovor s ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu, pa i na niže, a za manje plaćene anuitete zbog tečajne razlike CHF, koji nisu bili jasno predočeni tužitelju, tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem nižih anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primljeno, pa time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

36. Slijedom izloženog, temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s člankom 1111. i člankom 1115. istog Zakona, te članka 502. c Zakona o parničnom postupku i članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača, odlučeno je kao u izreci presude.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud tužitelju priznao pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, za obrazloženi podnesak od 7. svibnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna, za ročište 6. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, za obrazloženi podnesak od 28. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, za obrazloženi podnesak od 26. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, za ročište 27. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, PDV- e od 25% u iznosu od 1.500,00 kuna, za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 541,00 kunu, za trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, što čini ukupno priznati i dosuđeni trošak u iznosu od 11.041,00 kuna.

37.1. Sud je tužitelja odbio sa zatraženim troškom za podneske od 14. svibnja 2020., 3. rujna 2020. i 12. svibnja 2021. jer istima samo dostavlja uplatnice za plaćenu pristojbu za tužbu i trošak vještačenja i traži zakazivanje ročišta.

37.2. Tužitelj je zatražio i trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna plus PDV-e od 25% u iznosu od 125,00 kuna, ukupno 625,00 kuna, o kojem trošku će sud odlučiti posebnim rješenjem, a ovisno o činjenici da li će punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude ili ne, sud će donijeti odluku da li tužitelj ima pravo na naknadu troška za ročište za objavu presude ili ne.

Osijek, 14. rujna 2022.

SUTKINJA

Dubravka Čapelj, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika