Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Pr-241/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, na prijedlog više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužiteljice Ž.K. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćniku K.S., odvjetniku u V., protiv tuženog zavoda, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I.K., radi isplate iznosa od 3.847,42 kn, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 15. srpnja 2021. u prisutnosti punomoćnika stranka, 19. srpnja 2021. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom zavodu, Z., OIB: …, da tužiteljici Ž.K. iz V., OIB: …, isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 3.847,42 kuna (slovima: tri tisuće osam stotina četrdeset sedam kuna i četrdeset dvije lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 298,27 kn od 16. veljače 2016. do isplate;

- na iznos od 298,27 kn od 16. ožujka 2016. do isplate;

- na iznos od 259,36 kn od 16. travnja 2016. do isplate;

- na iznos od 298,27 kn od 16. svibnja 2016. do isplate;

- na iznos od 298,27 kn od 16. lipnja 2016. do isplate;

- na iznos od 298,27 kn od 16. srpnja 2016. do isplate;

- na iznos od 298,27 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate;

- na iznos od 298,27 kn od 16. rujna 2016. do isplate;

- na iznos od 298,27 kn od 16. listopada 2016. do isplate;

- na iznos od 298,27 kn od 16. studenog 2016. do isplate;

- na iznos od 298,27 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;

- na iznos od 299,68 kn od 16. siječnja 2017. do isplate;

- na iznos od 305,68 kn od 16. veljače 2017. do isplate;

u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženom da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u visini od 2.375,00 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 3. veljače 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 3.847,42 kuna. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu Stručni referent u Odjelu za zajedničke poslove u Područnom uredu V., te da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.).

2. U tužbi se nadalje navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6 % u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine i iznosi 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovica za preostali 6 % iz 2009.g. sporazumno odgođeno, sukladno članku III. Dodatka, a odredbama članaka IV.-V. ugovoreno je daljnje, postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj.

3. Tužiteljica nadalje navodi da su 26. listopada 2011. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, koje predstavljaju i osnovu tužbe, a koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., obzirom da su istim propisani uvjeti za povećanje osnovice (odredbom članka III.). Sukladno odredbi članka XI. stavka 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.. Vlada RH i Sindikati javnih službi su 28. prosinca 2018. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene odredbe članaka IV. stavka 5. u vezi s odredbom članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

4. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015. godine, s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Međutim, tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu, propustila je isplatiti plaću tužitelju u skladu s povećanom osnovicom. Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosno na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 04. rujna 2015.. DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 04. prosinca 2015.. S obzirom da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2 % krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Budući da tuženik od siječnja 2016. nije tužitelju obračunavao plaću po osnovici od 5.415,37 kuna, već po osnovici od 5.108,84 kuna (u periodu od siječnja 2016. do prosinca 2016.) i osnovici od 5.211,02 kuna (u siječnju 2017.), ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike plaće iznosi 3.847,42 kuna sa pripadajućim kamatama za sve plaće od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnovu tako i visinu, a posebice pasivnu legitimaciju. Tuženik ne osporava da su između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljeni sporazumi na koje se poziva tužitelj niti službene podatke DZS o rastu BDP-a u 2015. godini u odnosu na 2014. godinu, no ističe da nakon objave službenih podataka DZS Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za plaće u javnim službama; da se u ovoj pravnoj stvari tužiteljica poziva na dvostrani obvezni sporazum obveznog prava, pa tuženik ne može biti treća ugovorna strana bez obzira na to o kojem je sindikatu riječ. Ističe da tuženik ne može provoditi odredbe sporazumu izravno prije nego Vlada RH, odnosno drugo nadležno tijelo ne utvrdi novu, povećanu osnovicu za isplatu plaće.

6. Tuženik ističe kako Sporazum o osnovici, Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu kolektivni ugovor jer u sadržaju ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se, izravno i neposredno, mogla primijeniti. Tuženik ističe da predmetni sporazumi nisu bili na zakonit način sklopljeni te da oni po svojoj pravnoj naravi predstavljaju obični ugovor (Sporazum obveznog prava), a ne kolektivni ugovor radnog prava. Upravo zbog toga tuženik smatra da ne postoje pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene, pa tako i na tužiteljicu kao radnika koji je zaposlen kod tuženika.

7. Tuženik osporava i pravnu valjanost, odnosno ističe prigovor ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a time i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, s obzirom na to da je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani Sindikata, bilo nedostatka u pogledu potpisnika istih, odnosno nedostatka potpisa od svih sindikata koji su pregovarali sa Vladom RH. Tuženik ističe da su Sporazumi o osnovici i Dodatak Sporazumu sklopili i potpisali osam sindikata javnih službi, dok Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu utvrđene Arbitražnom odlukom sklopili su i potpisali su od strane sedam sindikata javnih službi. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu koje predstavljaju pravnu osnovu tužbe, nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

8. Tuženik smatra, a obzirom da Izmjene dopune i Dodatka Sporazumu nisu potpisane od strane jednog sindikata, da nisu pravno valjane, pa iste ne proizvode nikakve utužive obveze niti ona povećanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Konačno tuženik ističe da, jednako tako, i vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 28. prosinca 2012. nedostaje suglasnost volje, odnosno pristanak i potpis Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, slijedom čega je i ta odluka pravno nevaljana.

9. Tuženik također osporava da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer se nisu ispunili uvjeti za uskladbu propisanu odredbom članka 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu koji propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku 3. do 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Tuženik tvrdi da je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu BDP promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio 12 posljedičnih razdoblja uzastopnih negativni stopa rasta, zbog čega uskladbu treba odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje. Kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu imaju vremensko važenje od 5 godina, njihovo je trajanje isteklo 25. listopada 2016. čime je postala pravna osnova za uskladbu plaća.

10. Tuženik ističe da se plaće u javnim službama prije svega uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama, Zakonom o osnovici plaće u javnim službama te je tako uređenje plaća i osnovice plaće apsolutno nederogabilno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Stoga, sve do donošenja odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. s primjenom od 1. siječnja 2017. u primjeni je bila osnovica u visini od 5.108,84 kune, zbog čega predlaže da naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

11. Nesporno je da je u utuženom periodu tužiteljica bila u radnom odnosu sa tuženikom te da je tužiteljici u predmetnom razdoblju od siječnja 2016. godine do prosinca 2016. godine plaća obračunata temeljem osnovice u visini od 5.108,84 kuna, dok joj je plaća za siječanj 2017. godine obračunata temeljem osnovice od 5.211,02 kuna.

12. Nesporno je i da obračun tuženika o visini razlike bruto plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kuna iznosi 3.847,42 kuna, pa se obračun tužiteljice ne razlikuje od obračuna tuženika, s time da je tužiteljica utužila iznos od 3.847,42 kune, a koji iznos odgovara zbroju pojedinih mjesečnih iznosa i tužiteljice i tuženika.

13. Sporno je da li je tužiteljici u utuženom razdoblju tuženik trebao obračunati i isplatiti plaće uz primjenu osnovice u visini od 5.415,37 kn bruto, da li je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, da li su nastupile pretpostavke iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., te da li su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu pravno valjane.

14. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (str. 75-77), Priopćenje za javnost (str. 78-79), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (str. 80-82), Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (str. 83-87), Odluka Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (str. 88), procjena od 26. veljače 2016. (str. 90-102), Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (str. 103-110), priopćenje za javnost DZS od 27. studenog 2015. O prijavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. (str. 111-113), priopćenje za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine (str. 114-116), priopćenje za javnost od 20. listopada 2016. (str. 117), Obračunske isprave za isplatu plaće (str. 119-133), Arbitražna odluka (st. 134-141), obračun tuženika o visini razlike plaće tužitelja primjenom osnovice od 5.415,37 kn (str. 215), te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

15. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 91/92., 112/99.,117/03., 84/08.,123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan. 16. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu – Stručni referent u Odjelu za zajedničke poslove u Područnom uredu V.,

- da je tuženik u utuženom vremenskom razdoblju (siječanj 2016. – prosinac 2016. godine) isplatio tužitelju plaću uz primjenu osnovice od 5.108,84 kune, a za siječanj 2017. godine primjenom povećane osnovice od 5.211,02 kune,

- da je osnovica za obračun plaća u javnim službama zamrznuta na iznos od 5.108,84 kuna Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak sporazuma o osnovci), zaključenim s jedne strane između Vlade RH u ime poslodavaca u javnim službama, i s druge strane sindikata (njih ukupno osam) u javnim službama,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjena odredba članka III. Dodatka, te odredba članka IV. koja se odnosila na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjena je i odredba članka VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka i Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u odredbi članka III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici ugovorena osnovica za obračun plaća u javim službama u iznosu od 5.415,37 kuna, počevši od idućeg mjeseca nakon mjeseca u kojem je objavljen službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) o rastu međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 % ili više (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope rasta BDP-a dva uzastopna tromjesečja),

- da je odredbom članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici propisano da se radi o ugovoru na određeno vrijeme od pet godina te da će ugovorne strane u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja za godinu dana u slučaju ako zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 posto,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na odredbu članka IV. u vezi s odredbom članka VII. Dodatka Sporazumu,

- da je prema objavljenim podacima DZS ostvaren rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva uzastopna tromjesečja – i to u drugom tromjesečju 1,2 % i u trećem tromjesečju 2015. godine 2,8 % – ili prosječno 2 % u odnosu na isto razdoblje u 2014. godini, i

- da se obračun razlike plaće tužiteljice u utuženom razdoblju sačinjen od strane tuženika ne razlikuje po mjesečnim iznosima od obračuna tužiteljice, odnosno od tužbenog zahtjeva (str. 5) iz čega slijedi da razlika plaće tužiteljice obračunata prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kuna odnosno u iznosu od 5.211,00 kuna (za mjesec siječanj 2017.), i plaće obračunate primjenom osnovice od 5.415,37 kuna, iznosi ukupno 3.847,42 kuna.

17. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlika plaće u ukupnom iznosu od 3.847,42 kuna, za vremensko razdoblje od siječnja 2016. godine pa do siječnja 2017. godine, manje isplaćene zbog obračuna plaće primjenom manje osnovice od one propisane odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici).

18. Sud je prvotno ocijenio prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici, a time i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici, nalazeći da je isti u potpunosti neosnovan.

19. U prilog neosnovanosti navedenih tvrdnji tuženika govore i o tom pravnom pitanju izražena pravna shvaćanja o odluci VSRH poslovni broj Revr-408/12 i USRH poslovni broj U-III/3535/12, u skladu sa kojima izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već da je preduvjet njihove valjanosti da sindikat koji nije potpisao izmjene nije protivno zakonu isključen iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Tuženik je tijekom postupka isticao da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika (sindikata), a da predmetne i sporne Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici nije potpisao jedan od navedenih sindikata (iako ga je parafirao), i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili Izmjene i dopune Dodatka sporazuma o osnovici. Ono što je odlučno za navedenu ocjenu je to da tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, to čak nije ni tvrdio niti je na navedene okolnosti predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza. Naprotiv, iz stanja spisa proizlazi da je navedeni sindikat parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima, pa činjenica da ih u konačnici nije potpisao nema učinka na njihovu pravnu valjanost. Osim toga, valja reći i to da su naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici, u istom sadržaju prihvaćene i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., i to upravo na prijedlog Vlade RH zbog činjenice da iste nije potpisao jedan od sindikata javnih službi.

20. Također, navedene Izmjene i dopune su unesene i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. odredbom članka 51. stavka 4. ("Narodne novine" broj: 141/12., dalje: TKU/12), koji kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio toga kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

21. Posljedično, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. obvezuju tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi te po ocjeni suda predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.).

22. Osnovano tuženik ističe da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01., 39/09. i 124/09., dalje: ZPJS.) i Zakonom o osnovici place u javnim službama (“Narodne novine” broj 39/09 i 124/09). Međutim, iz odredbe članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, dalje: ZR) slijedi da kolektivni ugovor može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Kako su plaće važan dio radnog odnosa, to se, upravo odredbom članka 51. TKU/12 i uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama.

23. Dakle, nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene dodatke, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama, stoga su neosnovani navodi tuženika da Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici ne predstavljaju kolektivni ugovor.

24. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen skladno odredbama članka 2. ZPJS temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te sukladno odredbi članka 51. stavak 4. TKU/12, kojom je bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove kasnije izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Upravo iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici, a na koje se tužitelj poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, jer je sklopljen i između osoba koje mogu biti i jesu stranke kolektivnog ugovora, i sklopljen je o pitanju (visina osnovice za obračun plaće) koje može biti predmet kolektivnog ugovora. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici, radi pojašnjenja primjene odredbe članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu. Navedene Izmjene i dopune su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz odredbe članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi važile do 26. listopada 2016., no kako se na iste primjenjuje i pravilo o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz odredbe članka 199. stavak 1. ZR, rok važenja navedenih Izmjena i dopuna bio je do 26. siječnja 2017..

25. Što se tiče eventualne odgode primjene odredbe članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. može zaključiti da se odgoda odnosi samo na "uskladbu" odnosno, na "način usklađivanja pariteta između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi" određen člankom IV., a članci III. do V. se spominju samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

26. Slijedom navedenog, sud zaključuje da odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama nije došlo od odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

27. Ovakav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

28. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se članak III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

29. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

30. Zbog svega toga utvrđuje se da tužiteljici pripada pravo da joj se u predloženom razdoblju obračuna i isplati plaća po osnovici od 5.415,37 kuna bruto. Pri tomu je visina tužbenog zahtjeva, tj. obračun tužiteljice o visini razlike plaće identičan obračunu tuženika, a radi se i o jednostavnom izračunu, zbog čega sud iz razloga svrsihovitosti i ekonomičnosti nije našao potrebnim provoditi dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

31. U odnosu na način primjene osnovice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom", ali propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama, ne može ići na štetu tužiteljice.

32. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci (pa i tuženik) mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se za isto ostvarili uvjeti.

33. Pri tome treba ukazati na to da su se prema odredbi članka 6. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati taj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

34. Ovdje je potrebno napomenuti da su se i temeljem odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja, dok je temeljem odredbe članka 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Iz odredbe članka 342. stavka 1. ZOO slijedi pak, da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

35. Naznačeni opći propisi obveznog prava primjenjuju i u ovom radnom sporu temeljem odredbe članka 8. stavka 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19; dalje u tekstu ZR).

36. Prigovor pasivne legitimacije tuženika nije osnovan, jer obveze tuženika proizlaze prvotno iz činjenice što je tuženik poslodavac tužiteljice i u obvezi je tužiteljici isplatiti plaću za obavljeni rad, a ta obveza proizlazi ne samo kolektivnih ugovora, već i iz odredbe članka 7. stavka 1. ZR-a kojim su određene temelje obveze poslodavca u radnom odnosu - da radniku da posao te mu za obavljeni rad isplati plaću. Dakle, obveza je poslodavca da radniku za obavljeni rad obračuna i isplati plaću, pri tome potpuno je nebitno na koji je način poslodavac organizirao obračun plaće, da li obračun vrši neka druga fizička ili pravna osoba ili sam poslodavac.

37. Kako je među strankama nesporno da tuženik u spornom razdoblju nije obračunavao tužiteljici plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene plaće za navedeno razdoblje, u ukupnom iznosu 3.847,42 kn i to po pojedinim mjesecima pobliže označenima pod toč. I. izreke ove presude.

38. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11. i 78/15.- dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, jer je i plaća tužiteljice dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s odredbom članka 92. stavka 3. ZR.

39. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

40. Obzirom da je tužiteljica u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjev uspjela u cijelosti u parnici (100%), sud utvrđuje da je tuženik tužiteljici temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP- a dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

41. Parnični troškovi tužiteljice prema tuženiku sastoje od troška sastava tužbe u iznosu 500,00 kn, sastava obrazloženog podneska od 7. lipnja 2021. (Tbr.8. toč.1. Tarife) u iznosu 500,00 kn, troška zastupanja na ročištu od 23. lipnja 2021. i 15. srpnja 2021. (Tbr.9. toč.1. Tarife) u iznosu od po 500,00 kn za svako ročište, te troška sastava podneska od 7. srpnja 2021. (Tbr. 8. toč.1. Tarife) u iznosu od 125,00 kn, zastupanja na ročištu za objavu od 19. srpnja 2021. u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) odnosno ukupno 2.375,00 kn. Stoga je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi parnične troškove u iznosu 2.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2021. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

42. Tužiteljici je za trošak sastava podneska od 7. srpnja 2021. umjesto zatraženog iznosa od 500,00 kuna priznat trošak u visini od 125,00 kuna, a sukladno Tbr.8. toč.3. Tarife. Naime, prema odredbi Tbr.8. toč.1. Tarife, puna nagrada (u konkretnom slučaju 50 bodova) predviđena je za određene vrste obrazloženih podnesaka, tj. za odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i obrazložene podneske kojim se odgovara na navode prigovora, odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Obzirom da podnesak tužiteljice od 7. srpnja 2021. nije takva vrsta obrazloženog podneska, ne može joj pripadati puna nagrada već nagrada za ostale podneske propisano odredbom Tbr.8. toč.3. Tarife, u visine od 25% nagrade iz Tbr.7. toč.1. Tarife.

43. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 19. srpnja 2021.

Sutkinja

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. (467. a ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku – odvjetnik K.S

2. Tuženiku –zavod, Z.