Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 23 Gž-2040/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz N. V., OIB:…, zastupan po punomoćniku A. B. iz K., protiv I. tuženika N.- S. H. D. H., L., SR Nj., zastupan po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz Z.1 i II. tuženika F. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge u stečaju, Z.2 , OIB:…, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi I. tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-85/2020-59 od 15. ožujka 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2022. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba I. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-85/2020-59 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
„I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
“Poništava se Ugovor o osnivanju založnog prava na nekretnini sklopljen između N.- S. H. D. H., L., SR Nj. (Založni vjerovnik), F. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Z.2 , (Dužnik) i V. M. i V. Ž., oboje N. V. (Založni dužnici) od 13.03.207.g., koji je solemniziran po javnom bilježniku B. Z. iz Z.2 pod brojem OV-1004/07 kao javnobilježnički akt kojim su tužitelji kao založni dužnici založili svoje nekretnine pobliže precizirane u ugovoru u čl. 2.st.3. i 4. kao osiguranje za potraživanje založnog vjerovnika prema dužniku do iznosa od 4.300.000,00 kn.“
II. Utvrđuje se ništetnost Ugovora o osnivanju založnog prava na nekretnini sklopljen između N.-S. H. D. H., L., SR Nj. (Založni vjerovnik), F. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Z.2 , (Dužnik) i V. M. i V. Ž., oboje N. V. (Založni dužnici) od 13.03.207.g., solemniziran po javnom bilježniku B. Z. iz Z.2 pod brojem OV-1004/07.
III. Nalaže se prvotuženiku N.- S. H. D. H., L., SR Nj. da plati tužitelju Ž. V. OIB:… iz N. V., trošak parničnog postupka u iznosu od 167.158,75 kn, u roku 15 dana.“
2. Prvostupanjskim rješenjem sud je utvrdio da je tužba u odnosu na II. tuženika povučena.
3.I. tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe.
4. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.
5. Obzirom da I. tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je usvojen zahtjev tužitelja (točke II. i III. izreke presude) jer u navedenom dijelu I. tuženik nije uspio u sporu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upire tuženik u žalbi.
9. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. st. 2. točka 12. ZPP jer je prekoračio tužbeni zahtjev.
10. Tužitelj je u tužbi od 5. lipnja 2012. postavio zahtjev za poništenjem ugovora o osnivanju založnog prava sklopljenog između stranaka 13. ožujka 2007., dok je podneskom od 7. studenoga 2017. i podneskom od 23. veljače 2021. postavio eventualno kumulirani zahtjev na način da u slučaju da sud ne usvoji zahtjev za poništenjem predmetnog ugovora utvrdi isti ugovor ništetnim. Kako je prvostupanjski sud pobijanom odlukom utvrdio da nije osnovan tuženi zahtjev za poništenjem ugovora pravilno je isti odbio (točka I. izreke ), te je nakon toga odlučio o eventualno kumuliranom zahtjevu za utvrđenjem ništetnosti ugovora (točka II. izreke).
11. Na žalbene navode I. tuženika da tužitelj podneskom od 7. studenoga 2017. nije postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora valja odgovoriti da je tužitelj takav zahtjev postavio, međutim prvostupanjski sud je u ovom postupku kod donošenja ranije odluke poslovni broj P-122/17-36 od 28. lipnja 2018. (list 125-131 spisa) propustio odlučiti o tužbenom zahtjevu za poništenjem predmetnog ugovora, radi čega nije mogao presudom odlučiti o eventualno kumuliranom zahtjevu za utvrđenjem ništetnosti tog istog ugovora.
12. U žalbenoj fazi postupka sporno je li ništetan Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama založnih dužnika (dalje: Ugovor) od 13. ožujka 2007.g., koji je solemniziran po javnom bilježniku B. Z. iz Z.2 pod brojem OV-1004/07 od 13. ožujka 2007.
13. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka utvrdio slijedeće bitne činjenice:
- da su tužitelj Ž. V. i M. V., ranije prvotužiteljica koja je umrla tijekom ovog postupka, kao založni dužnici i I. tuženik, kao založni vjerovnik, te F. d.o.o., kao dužnik sklopili Ugovor o osnivanju založnog prava na nekretninama založnih dužnika od 13. ožujka 2007.g. a koji je solemniziran po javnom bilježniku B. Z. iz Z.2 pod brojem OV- 1004/07 od 13. ožujka 2007. na imovini založnih dužnika radi osiguranja potraživanja tuženika N.- S. H. D. H. i „F.“ d.o.o. u iznosu od 500.000,00 Eura,
- da su člankom 1. Ugovora stranke sporazumno utvrdile da I.tuženik i F. d.o.o. namjeravaju stupiti u poslovnu suradnju u kojoj će I.tuženik F. d.o.o. isporučiti robu – junice, opremu i drugu robu dok će založni dužnik, odnosno tužitelji tu robu uredno o dospjelosti platiti. U stavku 2. istog članka navedeno je da će se prethodno navedene prava i obveze regulirati posebnim sporazumom, a stavkom 3. da radi osiguranja potraživanja između I.tuženika i F. d.o.o. a koje će nastati u povodu obveznopravnog odnosa iz stavka 1., ugovorne stranke sporazumno zaključuju ugovor o osnivanju založnog prava na nekretninama tužitelja čija vrijednost iznosi oko 4.300.000,00 kn,
- da je II. tuženik „F.“ d.o.o. tijekom 2006.g. poslovao s I. tuženikom na način da su izvršena dva posla vezana uz uvoz odojka i junica tijekom 2006.g. i 2007.g., te je nakon što su II. tuženiku od strane I. tuženika isporučene junice početkom 2007., tužitelj odlučio uzeti junice od I. tuženika na isti način, te je u tu svrhu sklopljen predmetni ugovor kod bilježnika Z. B. između tužitelja i F. d.o.o., a temeljem kojeg su trebale biti isporučene junice, koje nisu nikada isporučene,
- da je tijek realizacije posla bio takav da se prvo potpisivao ugovor o zasnivanju založnog prava i nakon što se upisala hipoteka na nekretnini, pristupalo se dogovoru o količini komada stoke koju kupac želi i da li prodavatelj to može isporučiti, rok isporuke, te je potom slijedila daljnja procedura dostave ponude od strane I. tuženika,
- da je u konkretnom slučaju sklopljen predmetni ugovor o zasnivanju založnog prava dok nakon toga nije došlo do dogovora niti sporazuma između stranaka o kupnji junica niti su junice isporučene od strane I. tuženika.
14. Činjenično stanje na kojem je temeljena prvostupanjska presuda u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, jer je ono temeljeno na valjanoj, iscrpnoj i pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, pa navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o osnovanosti zahtjeva tužitelja nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.
15. I. tuženik u žalbi prvenstveno iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza ponavljajući tijekom postupka istaknute tvrdnje da je ispunio svoju obvezu prema II. tuženiku i isporučio mu junice, dok II. tuženik nije junice isporučio tužitelju.
16. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza i saslušanjem direktora II. tuženika utvrdio da su junice početkom 2007. godine isporučene II. tuženiku na temelju ranijih ugovora sklopljenih između I. i II. tuženika, dok su predmetnim ugovorom tužitelji dali u zalog svoje nekretnine radi osiguranja potraživanja nastalog u obvezno pravnom odnosu, odnosno sporazumu koji je naknadno trebao biti sklopljen, a koji među strankama nije sklopljen.
17. Kako I. tuženik u žalbi samo preocjenjuje izvedene dokaze, te ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, ne mogu se prihvatiti žalbeni prigovori nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
18. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja od 13. ožujka 2007. ništetan, primjenom odredbi čl. 270. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljem tekstu: ZOO).
19. Odredbom članka 270. Stavak 1. ZOO propisano je kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
20. Odredbom članka 272. st. 1. ZOO je propisno da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.
21. Kako je u postupku utvrđeno da su tužitelji dali osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini radi osiguranja potraživanja koje će nastati u obvezno pravnom odnosu, te da obvezno pravni odnos između stranaka nije nastao jer stranke naknadno nisu sklopile sporazum niti je I. tuženik isporučio junice i drugu robu, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je činidba neodređena i neodrediva, slijedom čega je ugovor ništetan.
22. Žalbeni navodi I. tuženika da tužitelji nisu uspjeli sa svojim zahtjevima u ranijim ovršnim i parničnim postupcima protiv I. tuženika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, jer je u ovom postupku predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti što nije bio predmet raspravljanja u drugim sudskim postupcima vođenim između stranaka.
23. Iz navedenih razloga žalbu I. tuženika u pogledu pobijane presude pod točkama II. i III. izreke valjalo je odbiti kao neosnovana temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.
24. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP). Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljima trošak sastava podnesaka od 15. svibnja 2013. i 7. studenoga 2017 po Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 i 103/14, dalje: OT), jer se radi o obrazloženim podnescima koji su bili potrebni za vođenje postupka.
25. I. tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).
U Zagrebu, 14. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić, v.r.