REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-421/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja V. P. iz V., U. k. T. 155, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Z., H. c. 168, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Kapucinska 21, Osijek, … i Hrvatskih voda, VGO za Dunav i donju Dravu, Osijek, Splavarska 2a, OIB: …, radi utvrđivanja statusa vodnog dobra i javnog vodnog dobra, 13. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje ili oglašivanje ništavim rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, KLASA: UP/I-325-01/22- 02/23, URBROJ: 517-09-1-1-1-22-2 od 01. ožujka 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-325-01/22-02/23, URBROJ: 517-09-1-1-1-22-2 od 01. ožujka 2022. utvrđuje se da zemljišna čestica upisana u zemljišnoknjižni uložak 1783 k.o. V., označena kao k.č.br. …/12, br. D.L. 1-3, 1-4, 3- 1, 3-2, 4-1, 3-3, 3-4, 4- - ŠUMA KUKLJAŠ – ukupne površine 128894 m², u suvlasništvu (između ostalih) P. V., V., K. T. 155 (udio 7068/1340406), pripada 44735/1340406 vodnom dobru i 1295671/1340406 javnom vodnom dobru (točka I. izreke) te je određeno da će na temelju ovog rješenja Zemljišno-knjižni odjel Našice Općinskog suda u Đakovu, izvršiti na dijelu 44735/1340406 predmetne zemljišne čestice iz točke I. podtočaka 1. i 3. – 15. izreke upis oznake vodnoga dobra, a na dijelu 1295671/1340406 predmetne zemljišne čestice iz točke I. podtočke 2. izreke (u suvlasništvu Republike Hrvatske) upis oznake javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske – na upravljanju Hrvatskih voda (OIB: …) te zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine založnim pravom, uz oznake posljedice ništetnosti pravnih poslova (točka II. izreke rješenja). Točkom III. izreke rješenja određeno je da na temelju članka 22. Zakona o vodama, Republika Hrvatska ima pravo prvokupa na dijelu 44735/1340406 k.č.br. …/12 vodnoga dobra k.o. V. iz točke I. podtočaka 1. i 3.

-15. izreke te da će se izvršiti zabilježba toga prava, dok je točkom IV. izreke rješenja određeno da je rješenje izvršno u upravnom postupku danom dostave stranci.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja navodeći da je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja, odnosno da u rješenju uopće nema razloga o odlučnim činjenicama tj. razlozi su nejasni i proturječni. Osim toga, ističe da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo te da tužitelju nije omogućio sudjelovanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja niti je proveo ispitni postupak čime je postupio protivno odredbi članka 51. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog, predlaže Sudu saslušati tužitelja kao stranku u sporu te nakon provedenog dokaznog prijedloga poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u upravnom postupku utvrđivanja statusa vodnog dobra i javnog vodnog dobra pokrenutom sukladno članku 11. stavcima 1. i 2. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj: 66/19. i 84/21.) i važećim odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), uz prethodni zahtjev Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu, Osijek, od 13. siječnja 2022. o pripadnosti vodnom dobru i javnom vodnom dobru k.č.br. …/12 k.o. V.. Ističe da je osporavanim rješenjem, a sukladno navedenom zahtjevu Hrvatskih voda, prema kojem je uvidom u zemljišno knjižno stanje, kopiju katastarskog plana te sukladno Odluci o vanjskim granicama neuređenih inundacijskih područja uz lijevu i desnu obalu vodotoka L. od km 13 + 420 do km 16 + 855, uz lijevu i desnu obalu vodotoka B. od km 0 + 000 do km 3 + 420 i uz lijevu i desnu obalu vodotoka krak B. od km 0 + 000 do km 1 + 400 na području k.o. V. i k.o. C., KLASA: UP/I-325-01/20- 04/44, URBROJ: 517-07-1-1-2-21-2 od 11. veljače 2021. Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, utvrđeno da se k.č.br. …/12, br. D.L. 1-3, 1-4, 3-1, 3-2, 4-1, 3-3, 3-4-4-, kultura šuma K., ukupne površine 128894 m², upisana u zk.ul. 1783 k.o. V., u suvlasništvu između ostalih i tužitelja u dijelu 7068/1340406, nalazi u obuhvatu zahvata planirane akumulacije Lapovac, odnosno čini dio Odlukom utvrđenog neuređenog inundacijskog područja uz lijevu obalu vodotoka L. u k.o. V. te kao takva u dijelu 44735/1340406 pripada vodnom dobru, a u dijelu 1295671/1340406 javnom vodnom dobru na temelju članka 9. stavka 1. i članka 12. stavka 1. Zakona o vodama. Osim toga, ističe da na temelju članka 21. Zakona o vodama Republika Hrvatska ima pravo prvokupa na dijelu 44735/1340406 predmetne zemljišne čestice sa svojstvom vodnog dobra. Dodaje da je za planiranu akumulaciju izrađen Idejni projekt akumulacije L. I, Građevinski projekt, oznaka projekta: E-003-19-2 – Revizija 03 iz lipnja 2020. godine, revidiran u siječnju 2021. i izdana lokacijska dozvola od Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000060, URBROJ: 531-06-2-2-21-0012 od 15. ožujka 2021., pravomoćna s danom 30. travnja 2021. Također ističe da je Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, Zemljišno-knjižni odjel rješenjem poslovni broj: Z-1811/2022 od 11. ožujka 2022. izvršio provedbu osporavanog rješenja u zemljišnim knjigama. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko- upravni odjel u podnesku od 25. svibnja 2022. navodi da su razlozi na kojima se temelji pobijano rješenje dostatni i u dovoljnoj mjeri uvjerljivi, a da je rješenje rezultat pravno prihvatljivog tumačenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava (Zakon o vodama), pri čemu navodi iz tužbe to ne dovode u ozbiljnu i relevantnu sumnju. Ističe da nema dokaznih prijedloga te da ne postoje opravdani razlozi za saslušanje tužitelja, kao i da ne postoji zapreka donošenju presude bez rasprave. Zaključno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Zainteresirana osoba Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za Dunav i donju Dravu u odgovoru na tužbu od 10. lipnja 2022. suštinski ponavlja navode tuženika iz odgovora na tužbu te zaključno dodaje da su Hrvatske vode i tuženik postupali u skladu sa ZUP-om i Zakonom o vodama te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 7. rujna 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

7. Na raspravi je zamjenik opunomoćenice tužitelja izjavio da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Ostao je kod dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja kao stranke u sporu te je predložio provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku geološke struke radi utvrđenja morfološke naravi nekretnine, kao i provođenje geodetskog vještačenja na okolnosti identifikacije nekretnina. Dodao je da se prema odredbi članka 9. stavka 4. i članka 11. stavka 3. Zakona o vodama pobijano rješenje tuženika trebalo odnositi na zasebnu katastarsku česticu, odnosno u najmanju ruku jasno definirani fizički dio zemljišta, a ni u kom slučaju na suvlasnički, alikvotni dio zemljišta, čime je predmetno rješenje nejasno i nezakonito. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn te pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, sveukupno 6.250,00 kn. Opunomoćenik zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku na raspravi je izjavio kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu (podnesak od 25. svibnja 2022.) te se pridružio navodima iz odgovora na tužbu tuženika, dok se protivio predloženim dokaznim prijedlozima od strane tužitelja. Opunomoćenica zainteresirane osobe Hrvatskih voda je na raspravi izjavila da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu te se protivila predloženim dokaznim prijedlozima jer smatra da je rješenje doneseno u zakonom provedenom postupku sukladno Zakonu o vodama. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19., 80/22.), Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu te provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku geološke struke radi utvrđenja morfološke naravi nekretnine i provođenje geodetskog vještačenja na okolnosti identifikacije nekretnina obzirom da nema izgleda da bi provođenje navedenih dokaznih prijedloga utjecalo na drukčije rješavanje upravne stvari, pri tome imajući u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Naime, spisu priležeći dokazi dostatni su za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika u kojem su primijenjene materijalno-pravne norme Zakona o vodama u svezi utvrđivanja pripadnosti zemljišne čestice vodnom dobru i javnom vodnom dobru.

10. Iz podataka spisa je razvidno kako je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu zainteresirane osobe Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za Dunav i donju Dravu, KLASA: 325-02/22-03/0000022, URBROJ: 374-22-4-22-1 od 13. siječnja 2022. o pripadnosti vodnom dobru i javnom vodnom dobru zemljišne čestice …/12 k.o. V. podnesenom na temelju članka 11. stavaka 1. i 2., u vezi sa člankom 9. stavkom 1. te člancima 10. i 12. Zakona o vodama.

11. Odredbom članka 9. stavkom 1. točkama 2. i 3. Zakona o vodama propisano je da vodno dobro čine, između ostalog, i katastarske čestice koje obuhvaćaju uređeno inundacijsko područje i neuređeno inundacijsko područje.

12. Prema odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o vodama, javno vodno dobro čine katastarske čestice iz članka 9. Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 107/95.) bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro - vode, općenarodna imovina, opće dobro i sl., državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja.

13. Iz članka 11. stavka 1. i 2. Zakona o vodama proizlazi da Ministarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz članka 9. ovoga Zakona vodnom dobru, na zahtjev Hrvatskih voda, dok u slučaju dvojbe ili spora je li neka katastarska čestica vodnoga dobra po sili zakona postala javno vodno dobro na temelju članka 12. stavaka 1. do 6. ovoga Zakona, Ministarstvo o tome donosi rješenje na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

14. Iz podataka spisa proizlazi da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora na temelju odredbe članka 123. stavka 3. Zakona o vodama donijelo Odluku o vanjskim granicama neuređenih inundacijskih područja uz lijevu i desnu obalu vodotoka L. od km 13+420 do km 16+855, uz lijevu i desnu obalu vodotoka B. od km 0+000 do km 3+420 i uz lijevu i desnu obalu vodotoka K. B. od km 0+000 do 1+400, na području k.o. V. i k.o. C., KLASA: UP/I- 325-01/20-04/44, URBROJ: 517-07-1-1-2-21-2 od 11. veljače 2021. godine, uz utvrđenje da sve zemljišne čestice u k.o. V. i k.o. C., koje se nalaze između korita vode i navedenih vanjskih granica inundacijskih područja, u cijelosti ili u dijelovima svojih površina (prema popisu u privitku) imaju karakter vodnog dobra. Sastavni dio Odluke su od strane Ministarstva ovjerene kopije katastarskih planova predmetnih područja s ucrtanim granicama inundacijskih područja, pregledna karta te popis katastarskih čestica zahvaćenih granicama vodnog dobra.

15. Nadalje, spisu predmeta priložena je Lokacijska dozvola, KLASA: UP/I-350- 05/20-01/000060, URBROJ: 531-06-2-2-2-21-0012 od 15. ožujka 2021., pravomoćna 30. travnja 2021., izdana od strane Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Uprave za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja, Sektora lokacijskih dozvola i investicija koja je ishođena po zahtjevu Hrvatskih voda za akumulaciju Lapovac I, na k.č.br. … i dr. k.o. C. i k.č.br. … i dr. k.o. V., na području grada N. u Osječko-baranjskoj županiji. Lokacijski uvjeti su definirani idejnim projektom, građevinski projekt oznake E-003-19-02-revizija 03, iz lipnja 2020., revidiranim u siječnju 2021., koji je izradio ovlašteni projektant B. R., dipl.ing.građ., broj ovlaštenja G 3257.

16. Temeljem zahtjeva Hrvatskih voda, pregledom katastarskog plana, zemljišno- knjižnog izvatka te sukladno navedenoj Odluci osporavanim rješenjem je utvrđeno da k.č.br. …/12, br. D.L. 1-3, 1-4, 3-1, 3-2, 4-1, 3-3, 3-4, 4- - ŠUMA KUKLJAŠ – ukupne površine 128894 m², upisana u zk. ul. 1783 k.o. V., u suvlasništvu (između ostalih) P. V., V., K. T. 155 (udio 7068/1340406), ovdje tužitelja, čini dio Odlukom utvrđenog neuređenog inundacijskog područja uz lijevu obalu vodotoka L. u k.o. V. te kao takva u dijelu 44735/1340406 pripada vodnom dobru, a u dijelu 1295671/1340406 pripada javnom vodnom dobru (na kojem dijelu je kao suvlasnik upisana Republika Hrvatska).

17. Prema ocjeni ovoga Suda, tuženik osnovano zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz odredbe članka 9., članka 11. stavaka 1. i 2. i članka 12. Zakona o vodama za utvrđivanje predmetne katastarske čestice …/12 k.o. V. vodnim dobrom i javnim vodnim dobrom, dok na 44735/1340406 dijela k.č.br. …/12 k.o. V. Republika Hrvatska ima pravo prvokupa na temelju članka 21. i 22. Zakona o vodama.

18. Neosnovani su navodi tužitelja u kojima se poziva na članak 9. stavak 4. i članak 11. stavak 3. Zakona o vodama na način da tumači kako se rješenje može donijeti samo u odnosu na zasebnu katastarsku česticu jer se navedeno primjenjuje u odnosu na članak 9. stavak 1. točku 4. Zakona o vodama koji se odnosi na prostor na kojem je izvorište voda potreban za njegovu fizičku zaštitu i prostor na kojem je izvorište, izdašnosti najmanje 10m³ dnevno, mineralne i geotermalne vode i prirodne izvorske vode potreban za njegovu fizičku zaštitu, što ovdje nije slučaj.

19. Naime, tijekom postupka utvrđeno je kako cijela katastarska čestica …/12 k.o. V., pa tako i osporavani suvlasnički dio predmetne čestice u suvlasništvu tužitelja (udio od 7068/1340406), kao dio neuređenog inundacijskog područja čini vodno dobro (članak 9. stavak 1. točka 3. Zakona o vodama) te se stoga ne radi o dijelu prostora za izvorište vode iz članka 9. stavka 1. točke 4. Zakona o vodama, kako to tvrdi tužitelj.

20. Valja istaknuti da tužitelj osnovano u tužbi prigovara da je trebao sudjelovati u postupku donošenja rješenja tuženika te su time učinjene povrede postupka (članka 51. stavka 1. i članka 52. stavka 1. ZUP-a), jer je tužitelju trebalo omogućiti sudjelovanje u postupku budući je osporavanim rješenjem utvrđena pripadnost zemljišta vodnom dobru.

21. Međutim, navedeni procesni nedostatak nije od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari obzirom da je tužitelj podnošenjem tužbe i na raspravi održanoj 7. rujna 2022. imao mogućnosti iznijeti sve prigovore zbog kojih smatra da je osporavano rješenje nezakonito, te je Sud u cijelosti razmotrio prigovore tužitelja.

22. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove ocijeniti nezakonitom osporavanu odluku tuženika pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 2. ZUS-a tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži poništavanje osporavanog rješenja tuženika odbijen kao neosnovan.

23. Osim toga, u odnosu na zahtjev tužitelja za oglašivanje rješenja ništavim, člankom 128. stavkom 1. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

24. Tužitelj nije obrazložio niti jedan od razloga predviđenih navedenom odredbom ZUP-a za oglašivanje rješenja ništavim, a niti ih je Sud sam našao, te je stoga i taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.

25. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

26. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 13. rujna 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).