REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Poslovni broj: P-6330/2019-18

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Mislavu Poliću, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. O. C., O. M., N., OIB: …i pod

2. O. C., O. M., N., OIB: …,

zastupanih po punomoćniku D. M. odvj. u S., protiv T. M.,

S., OIB:…, zastupanog po M. J., odvj. u S., radi

isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 31. svibnja 2022.god., u prisustvu zam. pun. tužitelja A. B. odvj. u S. i pun. tuženika M. J., odvj. u

S., dana 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku T. M. da tužiteljima, na jednake dijelove, u

roku od 15 dana, isplati iznos od 80.000,00 EUR-a, protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana, naknadi tužiteljima pod 1. i 2. troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 37.812,50 kuna/5.018,58 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za osiguranje novčane tražbine privremenom mjerom:

I. Zabranjuje se protivniku osiguranja T. M. iz S., OIB: …, da otuđi i optereti nekretninu označenu kao čest.zem. 3710/3, Z.U.

6946 K.O. D. P., ukupne površine 488 m2, a što u naravi predstavlja

stambenu zgradu površine 120 m2 i dvorište površine 368 m2.

II. Ova privremena mjera dostavit će se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu Split, radi zabilježbe privremene mjere u zemljišnoj knjizi za K.O. D.

P..

III. Ova privremena mjera trajat će do isteka roka od 30 dana od dana ovršnosti presude koja će se donijeti u ovom predmetu po tužbi tužitelja ili do drugačije odluke suda.

IV. Žalba ne odgađa provedbu ovog rješenja o osiguranju.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 24.prosinca 2019.g. tužitelji, koji su ujedno i bračni drugovi, naveli su da su kao kupci s tuženikom kao prodavateljem, sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine, dana 14.svibnja 2016.g., i to baš nekretnine označene kao čest.zem. 3710/3 Z.U. 6946 K.O. D. P., ukupne površine 488 m2, a Predugovor da je ovjeren kod javne bilježnice Z. M. Š. u S.

dana 16.svibnja 2016.g. pod brojem OV-6059/16.

2. Nadalje, navode da je sklopljen i dodatak tom Predugovoru koji je u potpisu prodavatelja ovjeren 12.srpnja 2016.g. kod javne bilježnice Z. M. Š. pod brojem O.-8539/16, a kojim je izmijenjena dinamika plaćanja kupoprodajne cijene koja ukupno iznosi 350.000,00 EUR-a, protuvrijednost u kunama. Navodi da je Predugovorom određena obveza sklapanja glavnog ugovora, rok za sklapanje i da su stranke dodatkom utanačile da se radi osiguranja isplate dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 80.000,00 EUR-a na predmetnoj nekretnini kao teret upipše založno pravo u korist kupca.

3. Tužitelji navode kako prodavatelj nije ispoštovao sve preuzete ugovorne obveze u ugovorenom roku, niti nakon toga, ali da su bili voljni sklopiti glavni ugovor radi čega su početkom 2016.g. potpisali glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine sastavljan od strane M. B., odvjetnika u S., o čemu je tuženik uredno obavješten. Da je izvornik glavnog ugovora potpisan od strane kupaca ostao kod odvjetnika, ali da ga je tuženik odbio preuzeti i potpisati. Tužitelji ističu da je tuženik početkom prosinca 2016.g. kod odvjetnika M. B. uzeo primjerak glavnog ugovora te izjavio da ga on kao prodavatelj neće potpisati, o čemu je odvjetniku B. izdao i pisanu potvrdu.

4. Tužitelji navode da su radi toga što je tuženik dio radova izveo manjkavo, a dio radova do dana podnošenja tužbe da nije niti izvršen pokrenuli postupak osiguranja dokaza pod brojem R1-1193/16 u kojem su utvrđeni nedostaci radova I vrijednost tih radova.

5. Ističu da je pokrenut i postupak pod brojem P-6421/16 u kojem je donesena nepravomoćna presuda u korist tuženika u kojem je tužiteljima iz ove parnice naloženo izdavanje dozvole podobne za uknjižbu brisanja upisanog zaloga u predmetu Z- 15467/2016 upisanog radi osiguranja potraživanja od 80.000,00 EUR-a.

6. Tužitelji konačno ističu da je predmetna nekretnina jedina vrijednija imovina tuženika, da on nema druge imovine i ako se potvrdi presuda u predmetu P-6421/16

da postoji opasnost da tužitelji neće moći od strane tuženika naplatiti iznos od 80.000,00 EUR-a, protuvrijednost u kunama, a koji iznos je tuženik primio na ime kupoprodajne cijene.

7. Tužitelji se pozivaju i na postupak broj P-4990/19 kojeg je pred ovim sudom protiv njih pokrenuo tuženik radi isplate iznosa od 990.000,00 kuna do 1.10.2019.g. te daljnjih iznosa od po 30.000,00 kuna svakog prvog u mjesecu računajući od 1.10.2019.g. pa ubuduće.

8. Slijedom ovoga, tužitelji zahtjevaju isplatu ovog iznosa u vrijeme dospijelosti tražbine, odnosno po pravomoćnosti presude u predmetu P-6421/16 te predlažu donošenje privremene mjere radi osiguranja te tražbine.

9. U odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje činjenicu da su stranke sklopile Predugovor o kupoprodaji od 14.svibnja 2016.g. i dodatak tom Predugovoru od 11.srpnja 2016.g. te ističe da nije sporna ni činjenica da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji, kako je to traženo u predmetu na kojeg se tužitelji pozivaju.

10. Tuženik ističe da iz činjenice da je usvojen tužbeni zahtjev tuženika kao tužitelja na utvrđenje da je Predugovor raskinut proizlazi da je do raskida došlo uslijed krivnje i odgovornosti tužitelja iz ove parnice pa da za ovakav zahtjev, a osobito za ovakvu tužbu ne postoji pravni interes, ali ni pravna osnova. Tuženik tvrdi da su stranke Predugovorom o kupoprodaji nekretnine od 14.srpnja 2016.g. u odredbi čl. 4.st.1.toč.1. ugovorile je kaparu, a u toč.4. istog članka ugovoreno je: „…kupci odbiju zaključiti glavni Ugovor o kupoprodaji u daljnjem roku od 15 dana, ovaj Predugovor smatra raskinutim, u kojem slučaju će Prodavatelju sa fiducijalnog računa biti transferiran iznos od 50.000,00 EUR-a (slovima: pedeset tisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

11. Nadalje, tuženik navodi da je krivnja za raskid ugovora, a da to proizlazi iz prvostupanjske presude na koju se i tužitelji pozivaju, na tužiteljima, te da su tužitelji izgubili pravo tražiti povrat kapare, a da je tuženik je ostvario pravo tu kaparu zadržati pa da to dokazuje da ne postoji ni pravni interes ni osnova za ovaj dio tužbenog zahtjeva.

12. Tuženik navodi i da je dodatkom od 11. srpnja 2016.g. izmjenjen predugovor na način da se iznos kapare od 50.000,00 EUR-a s fiducijalnog računa odmah po sklapanju ovog dodatka isplatio tuženiku kao prodavatelju i što se isplatio iznos od 30.000,00 EUR-a kao jedan dio ugovorene kupoprodajne cijene. Radi toga, da su stranke ugovorile uknjižbu založnog prava na teret nekretnine u vlasništvu tuženika kao prodavatelja, te su ugovorile obvezu vraćanja ukupnog iznosa od 80.000,00 EUR- a u slučaju odustanka tuženika kao prodavatelja da tužiteljima kao kupcima proda predmetnu nekretninu.

13. Tuženik ističe da su tužitelji tužbom potvrdili činjenicu da su oni u posjedu nekretnine koja je vlasništvo tuženika, da su tužitelj cijelo vrijeme koriste tuženikovi nekretninu bez valjane pravne osnove pa da to dokazuje postojanje osnove za naknadu temeljem stjecanja bez valjane pravne osnove, koju tuženik kao tužitelj ostvaruje protiv tužitelja kao tuženika u parnici tog suda P-4990/19.

14. Tuženik navodi i da je isplata iznosa od 30.000,00 EUR-a kojeg su tužitelji isplatili temeljem dodatka predugovora izmjena predugovora i povećanje kapare, da je volja stranaka bila usmjerena na to da svih 80.000,00 EUR-a predstavljaju kaparu i na te okolnosti predlaže izvođenje dokaza.

15. Ako bi se radilo o tome da je 30.000,00 EUR-a plaćeno kao dio kupoprodajne cijene, tuženik navodi da prema tužiteljima ima veću tražbinu, a da to proizlazi iz dokaza na koje se i sami tužitelji pozivaju, a osobito iz parnice tog suda P-4990/19 pa je tuženik istaknuo prigovor prijeboja eventualne tužiteljeve tražbine u iznosu od 30.000,00 EUR-a s nuzgredicama sa svojom tražbinom iz parnice Općinskog suda u Splitu broj P-4990/2019.

16. U odnosu na prijedlog za osiguranje novčane tražbine donošenjem rješenja o privremenoj mjeri tuženik ističe da ne postoji osnova jer da ne postoji opasnost od nastanka bilo kakve štete za tužitelje pa da ne postoji ni osnova za prijedlog za osiguranje.

17. Tuženik ističe da je eventualna tražbina tužitelja osigurana uknjiženim založnim pravom na nekretnini u tuženikovom vlasništvu pa da ne postoji ni vjerojatnost ni opasnost od nastanka bilo kakve štete za tužitelje, a osobito jer tužitelji bespravno koriste tuženikovu nekretninu radi čega je tuženik zatražio isplatu dospjele tražbine temeljem stjecanja bez valjane pravne osnove u parnici na koju se i tužitelji pozivaju.

18. Tužitelj je podneskom od 24.06.2021.g. uredio tužbeni zahtjev jer je presuda Općinskog suda u Splitu P-6421/19 od 28.08.2019.g. postala pravomoćna i u tom trenutku proizvela pravne učinke među stranaka, kojom je utvrđeno da su predugovor i dodatak raskinuti te je naloženo brisanje uknjižbe prava zaloga upisanog na ime tužitelja.

19. U dokazne svrhe sud je pregledao Predugovor o kupoprodaji nekretnine koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Z. M.-Š. 16.05.2016.g. pod brojem OV- 6059/16, Dodatak predugovor o kupoprodaji nekretnine koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Z. M.-Š. 12.07.2016.g. pod brojem OV-8539/16, izvadak iz zemljišne knjige za čest.zem. 3710/3 K.O. D. P., presudu Općinskog suda

u Splitu broj P-6421/16 od 28.08.2019.g., popis poreznih obveznika koji udovoljavaju kriterijima za objavu duga na dan 31.10.2017.g., zahtjev za izravnu naplatu od 6.06.2018.g., Potvrdu Fina klasa: 120-11/18-02/55 od 24.09.2018.g., rješenje od 11.10.2019.g., pregledao spise Općinskog suda u Splitu broj P-3397/21, P-4990/19 i P-6421/16, izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. B..

20. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

21. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

22. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

23. U postupku je trebalo raspraviti ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu, ima li pravo na isplatu iznosa od 80.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama i predstavlja li taj iznos kaparu ili se je radilo o dijelu ugovorene kupoprodajne cijene.

24. Po ocjeni ovog suda činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je izvedenim dokazima dovoljno raspravljeno i utvrđeno u mjeri koja dopušta da se na tom činjeničnom stanju, primjenom materijalnih propisa, zasnuje pravilan i na zakonu utemeljena odluka.

25. Za napomenuti je da je sud sve izvedene dokaze, kao dokaznu snagu istih cijenio savjesno i brižljivo, dovodeći ih u vezu s drugim dokazima te odredbama zakona, sve u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (NN, broj 53/91,

91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) u daljnjem tekstu ZPP-a.

26. Pregledom priloženog Predugovora o kupoprodaji nekretnine koji je ovjeren 16.05.2016.g., sklopljenog između stranaka ovog postupka radi kupoprodaje nekretnine označene kao čest.zem. 3710/3 K.O. D. P. utvrđeno je da su stranke dogovorile prodaju te nekretnine za cijenu od 350.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. U čl.4. ugovorena je dinamika plaćanja pa je u točki 4.1. ugovoreno da će prodavatelji izvršiti uplatu kapare u iznosu od 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate s tim da iznos neće biti plaćen prodavatelju već da će biti položen/deponiran u korist fiducijarnog računa odvjetnika I. K. i ugovoreno je

da se kapara ima uračunati u kupoprodajnu cijenu. U čl.4.toč. 3. ugovoreno je da ukoliko prodavatelj odluči odustati od prodaje predmetne nekretnine ili istu proda drugoj osobi, položeni iznos kapare bit će vraćen kupcima, dok je prodavatelj dužan kupcima na ime ugovorene kazne isplatiti iznos od 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti. U čl.4.toč. 4. stranke ugovoreno je da ako kupci odbiju zaključiti glavni ugovor o kupoprodaji u daljnjem roku od 15 dana, da se taj predugovor smatra raskinutim, u kojem slučaju će prodavatelju sa fiducijarnog računa biti transferiran iznos od 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti. U čl.6.to.1. stranke su ugovorile da kupci stupaju u miran I samostalan posjed nekretnine 15.06.2016.godine.

27. Pregledom priloženog Dodatka Predugovoru o kupoprodaji nekretnine koji je ovjeren 12.07.2016.g. utvrđeno je da su stranke postigle suglasnost glede načina plaćanja kupoprodajne cijene i to na način da je iznos kupoprodajne cijene ostao jednak kao u Predugovoru, da su se kupci obvezali do 15.07.2016.g. isplatiti prodavatelju iznos od 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, a koji iznos je položen na račun odvjetnika I. K. te iznos od 30.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti. U čl.4. Dodatka stranke su ugovorile da ukoliko prodavatelj odluči odustati od prodaje ili nekretninu proda drugoj osobi, da iznos od 80.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti ima biti vraćen kupcima. U čl.5. stranke su ugovorile da je prodavatelj na ime ugovorne kazne dužan kupcima vratiti iznos od 80.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti ukoliko odluči odustati od prodaje ili nekretninu proda drugoj osobi. U čl.5. Dodatka stranke su ugovorile da sve preostale odredbe Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 14.05.2016.g., koje nisu u suprotnosti s odredbama tog Dodatka ostaju na snazi.

28. Pregledom spisa predmeta ovog suda posl.broj P-6421/16 utvrđeno je da je sud donio presudu 28.08.2019.g., koja je tokom ovog postupka postala pravomoćna. U tom pravomoćno završenom postupku sud je utvrdio da je sklopljeni predugovor raskinut po sili zakona jer je rok do kojeg je tuženik iz ove parnice imao obvezu izvršiti u predugovoru taksativno navedene poslove, bitan sastojak predugovora, a s obzirom da te radove nije izvršio do roka određenog predugovorom pa ni do 19.prosinca 2019.g. kada je od strane suda izvršen očevid na nekretnini.

29. U ovom predmetu je sud točkom II..3. izreke presude od 28.08.2019.g. usvojio zahtjev tuženika i naložio brisanje založnog prava-hipoteke za iznos koji je predmet ovog spora jer sud smatra da se radi o tražbini koja je prestala pa da je otpala osnova za upisano založno pravo.

30. Sud u tom predmetu konačno zaključuje kako je sud iz svih provedenih dokaza utvrdio da do neizvršenja ugovorenih radova od strane prodavatelja, koji je u ovom predmetu tuženik, nije došlo zato što bi tuženik T. M. odustao od izvođenja radova već da je do neizvršenja došlo uslijed skrivljenog postupanja i ponašanja kupaca, tužitelja u ovom predmetu

31. Svjedok M. B. je naveo da ostaje kod svog iskaza kojeg je dao pred ovim sudom u predmetu P-6421/16, da je stranke upoznao i zastupao prilikom izrade kupoprodajnog ugovora ili bolje reći transakcije dokumentacije, da se sjeća da je izrađivao predugovor o kupoprodaji nekretnine, jedan ili više dodataka tom predugovoru, nekoliko verzija sporazuma I glavnih ugovora koji nikada nisu zaključeni među strankama. Svjedok je naveo da je među strankama u konačnici usuglašeno da plaćanje bude izvršeno izravno u korist prodavatelja te da predaja posjeda bude prije dovršetka građevinskih radova, prije ishođenja građevisnke dozvole, da je izravno plaćanje bilo uvjetovano željom kupca da ranije od predviđenog uđe u posjed za što je prodavatelj tražio izravno plaćanje. Svjedok se ne može izjasniti što predstavlja iznos od 80.000,00 EUR-a, da vjeruje da sklopljenim predugovorom i dodatrkom definirano što taj iznos predstavlja i da odgovor treba tražiti u dokumentaciji. Po njegovom sjećanju da su stranke pristupile sklapanju dodatka predugovoru kako bi redefinirale plaćanje prodajne cijene s obzirom na želju kupca da uđe u posjed nekretnine znatno ranije od dogovorenog termina i da nema saznanja da je netko taj dokument potpisao pod prisilom ili slično. Navodi i da je volja stranaka kod stipulacije odredbe čl.4. dodatka predugovoru bila ona koja ide za tim da se u slučaju odustanka ili prodaje nekretnine trećoj osobi kupcima ima namiriti plaćeni iznos od 80.000,00 EUR-a. Navodi i da prema njegovom sjećanju da je po sklopljenog dodatku izvršena uknjižba prava zaloga. Svjedok navodi kako odredba čl.4. definira što je i po kojoj osnovi trebalo biti plaćeno te da su obje ugovorne strane u pregovorima inzistirale na određenim sredstvima osiguranja bilo glede zadržavanja pojedinog iznosa, osiguranja novčane tražbine zasnivanjem zaloga i sl. Svjedok ističe da kako je god kupac inzistirao na određenoj zaštiti tako je i prodavatelj inzistirao na adekvatnoj zaštiti.

32. Iz Dodatka ugovoru o kupoprodaji nekretnine proizlazi da je iznos od 80.000,00 EUR-a kojeg su tužitelji isplatili tuženiku i to 50.000,00 EUR-a u depozitu kao kapara i naknadni iznos od 30.000,00 EUR-a, što je sve osigurano založnim pravom- hipotekom, u ukupnom iznosu je ugovoren kao odustanina, a to proizlazi iz čl.4. toč.1. Dodatka Predugovoru od 11.srpnja 2016.g. Sud smatra da je iznos od 80.000,00 EUR-

a ugovoren kao kapara jer se samo kapara može ugovoriti kao odustanina. Ovakav zaključak sud je izveo vodeći računa o svim činjenicama koje su u postupku utvrđene.

33. Zakon o obveznim odnosima („NN“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15

i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO) propisuje u odredbama čl.303. da ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. U slučaju ispunjenja ugovora kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze.

34. Zakon o obveznim odnosima propisuje u odredbama čl.304. da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom. Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

35. Zakon o obveznim odnosima propisuje u odredbama čl. 307. Da kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora. U tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu.

36. Cijeneći sve naprijed iznijeto, zaključak suda je da utuženi iznos od 80.000,00 EUR-a predstavlja kaparu i da tužitelji nemaju pravo na povrat tog iznosa. Iz Predugovora o kupoprodaji nekretnine posve je jasno da iznos od 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti predstavlja kaparu. U Dodatku tom Predugovoru iznosu od 50.000,00 EUR-a pridodan je iznos od 30.000,00 EUR-a te sud zaključuje da stranke nisu mijenjale volju za ugovorenom kaparom u odnosu na iznos od 50.000,00 EUR već da su tom iznosu pridodale još 30.000,00 EUR-a koji jednako tako predstavlja kaparu. Prema stajalištu suda Dodatak se je odnosio na povećanje iznosa kojeg kupci trebaju platiti do određenog dana i način podmirenja tog iznosa, a taj iznos je predstavljao kaparu koja bi se za slučaj zaključenja glavnog ugovora uračunala u ukupan iznos kupoprodajne cijene.

37. Iskaz svjedoka M. B. također upućuje na to da je utuženi iznos predstavljao kaparu. Iako ovaj svjedok izričito nije naveo da se je radilo o kapari on u iskazu navodi da su obje ugovorne strane u pregovorima inzistirale na osiguranju određenim sredstvima osiguranja bilo glede zadržavanja pojedinog iznosa, osiguranja novčane tražbine zasnivanjem zaloga i sl. Svjedok ističe da kako je god kupac inzistirao na određenoj zaštiti tako je i prodavatelj inzistirao na adekvatnoj zaštiti pa ovo dovodi sud do zaključka da su stranke htjele svaka za sebe postići zaštitu pa su ugovorile kaparu u iznosu od 80.000,00 EUR-a.

38. Činjenicu ugovoranja kapare dodatno pojačava to što su tužitelji kao kupci stupili u posjed nekretnine prije nego su isplatili kupoprodajnu cijenu pa je logično da je i tuženik za sebe ugovorio sredstvo osiguranja ugovaranjem kapare za primljeni iznos. Da primljeni iznos nije ugovoren kao kapara tuženik, prodavatelj, ne bi imao nikakvo sredstvo osiguranja za slučaj da do sklapanja ugovora ne dođe zbog ponašanja tužitelja, kupaca, ili za slučaj neispunjena njihovih obveza. Na ovakav zaključaj dodatno upućuje predaja posjeda nekretnine tužiteljima, kupcima, prije plaćanja ukupne cijene nekretnine.

39. Kako su tužitelji kao kupci stupili u posjed nekretnine prije plaćanja cijene i kako su za sebe ugovorili sredstva osiguranja pa upisali založno pravo na nekretnini i ugovorili povrat iznosa za slučaj da do sklapanja ugovora ne dođe zbog prodavatelja sud zaključuje da je ugovoranje kapare u ovom slučaju predstavljalo sredstvo osiguranja za prodavatelja.

40. Kako je Predugovor raskinut, i to krivnjom kupaca, a to potvrđuje presuda donesena u predmetu ovog suda broj P-6421/16, a iznos od 80.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema stajalištu ovog suda predstavlja kaparu, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

41. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, trebalo je prijedlog za osiguranje novčane tražbine donošenjem rješenja o privremenoj mjeri odbiti kao neosnovan.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku ( “NN" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19). Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 500 bodova, pristup na ročište 7.12.2021.g. i 31.05.2022.g. po 500 bodova, sastav podnesaka 2.06.2021.g.,

12.07.2021.g. po 500 bodova, sastav podneska od 9.02.2022.g. 125 bodova, što ukupno iznosi 2625 bodova i predstavlja iznos od 26.250,00 kuna. Priznat je trošak PDV-a u iznosu od 6.562,50 kuna, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi.

U Splitu, 13. rujna 2022.

S U D A C

Mislav Polić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka. u roku od 15 dana od dana objave Presude.