REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2447/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ratko Vlašić, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika DŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Željko Ostoja, odvjetnik u Splitu, radi uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3335/18-2 od 12. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-171/16 od 6. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3335/18-2 od 12. lipnja 2018. u dijelu u kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-171/16 od 6. travnja 2018. pod točkom I. stavak 1. izreke te odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, izuzev u dijelu u kojem je tuženicima zapriječeno izricanje novčane kazne, i za navedeno sudi:

"Nalaže se tuženicima HŽ i DŽ da prestanu uznemiravati tužitelja ĆŽ u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] položene u KO [katastarska općina] i to u pogledu dijela te nekretnine označenog na skici i u nalazu i mišljenju sudskog vještaka ing. Petra Čorića od 14. 07. 2017.g. narančastom bojom omeđenog slovima A-B-C-S-D-T-K-L- N-O-P-R-A površine 294 m2, a koja skica te nalaz i mišljenje čine sastavni dio ove Presude , na način da im se zabranjuje pristupati na navedenu nekretninu te da im se zabranjuje na bilo koji drugi način uznemiravati tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini."

II. Preinačava se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3335/18-2 od 12. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. stavak 2. izreke te odluke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, osim u dijelu zahtjeva za solidarnom naknadom troškova, te se preinačava navedena drugostupanjska odluka u dijelu u kojem je pod točkom I. rješenja sadržanog u toj presudi potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda sadržano u prvostupanjskoj presudi pod točkom II. izreke rješenja i sudi:

1. Nalaže se 1. tuženiku HŽ i 2. tuženiku DŽ naknaditi tužitelju ĆŽ troškove prvostupanjskog postupka u visini od 21.782,50 kuna ( iznos od 2.891,03 eura ), u roku od 15 dana."

2. Odbija se zahtjev 1. tuženika HŽ i 2. tuženika DŽ za naknadom troškova postupka.

III. Preinačava se odluka o troškovima postupka iz rješenja sadržanog u drugostupanjskoj presudi pod točkom II. tog rješenja i sudi:

Nalaže se 1. tuženiku HŽ i 2. tuženiku DŽ naknaditi tužitelju ĆŽ troškove postupka u povodu žalbe u visini od 8.626,25 kuna, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se 1. tuženiku HŽ i 2. tuženiku DŽ naknaditi tužitelju ĆŽ troškove postupka u povodu revizije u visini od 6.110,00 kuna, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za zaštitu od uznemiravanja vlasništva (t. I. st. 1.izreke) koji glasi:

„Nalaže se tuženicima HŽ i DŽ da prestanu uznemiravati tužitelja ĆŽ u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] položene u KO [katastarska općina] i to u pogledu dijela te nekretnine označenog na skici i u nalazu i mišljenju sudskog vještaka ing. Petra Čorića od 14. 07. 2017.g. narančastom bojom omeđenog slovima A-B-C-S-D-T-K-L- N-O-P-R-A površine 294 m2, a koja skica te nalaz i mišljenje čine sastavni dio ove Presude , na način da im se zabranjuje pristupati na navedenu nekretninu te da im se zabranjuje na bilo koji drugi način uznemiravati tužitelja u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od = 10.000,00 kuna za svaki čin uznemiravanja."

1.2. Ujedno je presudom odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka po tuženicima i to zatražena solidarna naknada (t. I. st. 2. izreke ). Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi naloženo je tužitelju naknaditi troškove postupka tuženicima u iznosu od 12.500,00 sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (t. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari i o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova postupka, a rješenjem sadržanim u toj presudi potvrđena je odluka o troškovima postupka tuženika, iz prvostupanjskog rješenja sadržanog u prvostupanjskoj presudi (t. I.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u povodu žalbe (t. II.).

3. Protiv te odluke drugostupanjskog suda tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, odluku preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Zahtjeva troškove postupka u povodu revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5.1. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP), jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

5.2. Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

5.3. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine za zaštitu od tuženikovih uznemiravanja prolaskom i parkiranjem na toj nekretnini.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine čest zem 5962/1 ZU 7113 ko [katastarska općina], neplodno zemljište, kuća, izgrađeno zemljište, stambena zgrada, te da je u dijelu od 14536/15478m2 upisano društveno vlasništvo, u dijelu 187/15478+ 98/15478 upisan je pravo vlasništva tužitelja, a u preostalim dijelovima CŽ, ZŽ, ŠŽ i RŽ, a da tuženici se ne nalaze upisano kao vlasnici;

- da je HŽ, ovdje 1. tuženik, podnio protiv ovdje tužitelja tužbu radi smetanja posjeda na sjeverozapadnom dijelu sporne čestice, jer da je tužitelj 27. veljače 2015. sagradio betonske stepenice te traži da se stepenice uklone i da ovdje tužitelj prestane parkirati vozilo i prolaziti nekretninom, koji postupak je u tijeku;

- da je u naravi predmet spora zemljana površina koja se koristi za parkiranje omeđena betonskim zidom sa istočne strane, zidom i kapijom sa lokotom i lancem sa sjeverne strane, žičanom ogradom sa zapadne strane, a sa južne strane dijelom betonskom ogradom, starim kamenim podzidom i žičanom ogradom, a na jugozapadu da je izgrađeno betonsko stepenište kojim se preko navedene nekretnine pristupa na uređen posjed tužitelja na kojem je izgrađena stambena prizemnica, a južno garaža;

- da je dio nekretnine površine 294m2 u skici od 9. studenoga 2012. označen točkom B i točkom 1 A djelomičnog rješenja Ureda Državne uprave u Splitsko dalmatinskoj županiji od 24. listopada 2013. dan u vlasništvo tužitelju za cijelo u skici vještaka prikazan slovima A-B-C-S-D-T-K-L-N-O-P-R-A i označen je narančastom bojom;

- da su tuženici prolazili pješice i parkirali automobil na spornoj površini;

- da je uznemiravanje prestalo jer da i sam tužitelj tvrdi da od postavljanja lokota i lanca, prije podnošenja tužbe, nije bilo uznemiravanja.

8. Stoga ti sudovi polazeći od odlučnih činjenica da je tužitelj suvlasnik sporne nekretnine, da tuženici nisu dokazali da imaju pravo prolaziti pješice i parkirati automobil na istoj, zaključuju da je uznemiravanje počinjeno na spornoj površini označene čestice. Međutim stava su da je uznemiravanje prestalo pa da tužitelju ne pripada pravo na zaštitu od uznemiravanja jer je upravo ograđivanjem po tužitelju onemogućeno poduzimanje radnje opisanih u tužbi. Kako da u vrijeme podnošenja tužbe nije bilo okolnosti koje ukazuju da će čin uznemiravanja ubuduće se ponavljati,cijene da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Revident ističe da je na taj način prvenstveno pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a podredno da je počinjena bitna postupovna povreda zbog nepravilnih i kontradiktornih razloga. Ističe da je protivno pravnoj logici ne pružiti traženu pravnu zaštitu jer da je uznemiravanje samo privremeno zaustavljeno postavljanjem lanca, a da su tuženici jasno iskazali namjeru daljnjeg uznemiravanja pokretanjem posjedovne parnice, u kojoj se ne utvrđuje pravo već samo čin smetanja i gdje se tužitelj ne može suprotstaviti svojim jačim vlasničkim pravom. U suprotnome za slučaj uspjeha ovdje tuženika u posjedovnoj parnici oni mogu tražiti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i nastaviti uznemiravanje tužiteljeva vlasništva, a čemu se on može suprotstaviti samo presudom o zabrani uznemiravanja.

10. Osnovani su revizijski navodi tužitelja gdje on pravilno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pritom nije počinjena bitna povrede odredba parničnog postupka na koje se on poziva.

11. Na konkretan pravni odnos treba primijeniti odredbu čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) koja određuje:

„(1) Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

(2) Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

(3) Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

(4) Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnjevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnjevanoga vlasnika.“

12. Kraj utvrđenja da je tužitelj suvlasnik sporne nekretnine, gdje on kao suvlasnik ima pravo na ovu tužbu na temelju odredbe čl. 46. st. 2. ZVDSP, jer svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, zatim, da je posjednik spornog dijela nekretnine, utvrđenja da tuženici nemaju pravo poduzimati ono što tužitelja uznemirava, utvrđenja da je tužitelj izgradio zid (i zid s lancem), čime sve je onemogućio to uznemiravanje, a radi čega je pokrenuta parnica zbog smetanja posjeda u odnosu na njega, zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva nije pravilan.

13.1. Iz sadržaja citirane odredbe čl. 167. ZVDSP, koja uređuje vlasničku tužbu - actio negatoria, proizlazi da tu vlasničku tužbu podnosi vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik - posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su dovele do neosnovanog uznemiravanja.

13.2.Tužitelj je dokazao da je vlasnik posjednik. Tuženik je svaki onaj koji je izvršio čin smetanja ili je po njegovom nalogu ono izvršeno. Sud je utvrdio čin uznemiravanja po oba tuženika.

14. Cilj je actio negatoria tužbe postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

15.1. Stoga, vlasnik ima pravo za zaštitu od uznemiravanja u slučaju kada je isti posjednik sporne stvari, konkretno sporne nekretnine ili spornog dijela nekretnine, pa ga treća/e osoba/e uznemirava/ju u pravu vlasništva njegove stvari na drugi način, a ne oduzimanjem stvari.

15.2. Uznemiravanje može biti i aktivna radnja i propuštanje. Ovdje je uznemiravanje bilo aktivnim radnjama.

15.3. Uznemiravanje mora postojati u trenutku podnošenja tužbe, ali se može raditi i o radnjama koje se ponavljaju periodično ili se može opravdano očekivati da će se ponoviti. Pretpostavka za negatorijsku tužbu je da je uznemiravanje učinjeno bespravno.

15.4. Kada se tužitelj poslužio ovlasti da spriječi uznemiravanje od strane tuženika, zbog čega su oni podnijeli tužbu sudu zbog smetanja posjeda, ispunjen je uvjet da se opravdano može očekivati da će se uzneniravanje ponoviti i to iz razloga neizvjesnosti ishoda te parnice.

16. Zbog navedenoga valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku na temelju ovlasti iz odredbe čl. 395. st. 1. ZPP kako u pogledu glavnog zahtjeva tako i sporednih traženja, uključujući i u pogledu zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka, koji im zbog neuspjeha u postupku ne pripada, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

17. Dakle u odnosu na odluku o troškovima postupka zahtjev tuženika je valjalo odbiti, a tužitelju dosuditi zatražene troškove postupka, kako prvostupanjskog tako i u povodu žalbe te u povodu revizije.

18.1. Vrijednost predmeta spora je iznos od 200.001,00 kuna. Tužitelju pripada, prema Tbr 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa) 250 bodova za sastavljanje tužbe, za zastupanje na ročištu 30. studenoga 2016. 125 bodova prema Tbr .9. t. 2. Tarife , na očevidu prema Tbr 9. t. 7. Tarife 250 bodova kao i zastupanje na ročištima 10. studenoga 2017. i 25. siječnja 2018., prema Tbr 9. t.1. Tarife. To je ukupno 1.125 bodova što uz primjenu Tbr 50 iznosi 11.250,00 kuna. Odvjetnički troškovi zbog zatražene primjene Tbr 42 Tarife (PDV) iznose 14.062,50 kuna. Nije priznat zatraženi trošak podneska od 8. studenog 2017. jer on nije obrazloženi podnesak već se njime precizira tužbeni zahtjev. Tome je valjalo pribrojiti troškove očevida od 3.000,00 kuna te zatraženih plaćenih pristojbi 2.360,00 na tužbu i 2.360,00 na presudu. Ukupni troškovi pred prvostupanjski sudom iznose 21.782,50 kuna.

18.2. Trošak u povodu žalbe predstavlja trošak pristojbe na žalbu od 4.720,00 kuna te trošak sastavljanja žalbe od 3.906,25 kuna, ukupno iznos od 8.626,25 kuna

18.3. U povodu revizije trošak predstavlja zatraženi trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 2.360,00 kuna te sastavljanja revizije 3.750,00 kuna, također primjenom Tbr 10. t. 1. i 42. Tarife, ukupno iznos od 6.110,00 kuna.

19.1. Za napomenuti je da prema odredbi čl. 161. st. 3. ZPP suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani, pa kako tuženici ovdje nisu odgovorni solidarno u glavnoj stvari to nije bilo mjesta prihvaćanju zahtjeva tužitelja za nalaganje solidarne naknade troškova.

19.2. Isto tako citirana odredba čl. 167. ZVDSP ne predviđa da se u pružanju zaštite vlasniku zapriječi novčanom kaznom. Tome ima mjesta za slučaj dobrovoljnog neispunjenja i to prema pravilima ovršnog postupka o zapriječavanju, odmjeravanju i izricanju novčane kazne kod ponašanja protivno obvezi iz ovršne isprave, pa u tom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan i pobijana odluka nije preinačena.

20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug