Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Ulica Stjepana Radića 81,

Šibenik

Poslovni broj: 66 Povrv-33/2020-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. banka Z. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku H. L., odvjetniku u O. društvu L. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika G. R. iz Š., OIB: …, uz sudjelovanje umješača B. K. d.o.o, OIB: …, zastupan po punomoćniku Š. P., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2022. u nazočnosti tuženika, a odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i umješača, na ročištu za objavu presude 13. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika mr.sc. J. R. iz Z. poslovni broj: Ovrv-7476/17- 2 od 22. kolovoza 2017., a kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 22.399,08 kuna / 2.972,87 eura[1] s osnova glavnice sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1. kolovoza 2017. pa do isplate, da isplati iznos od 1.564,89 kuna / 207,70 eura[2] s osnova zateznih kamata obračunatih na glavnicu do dana 31. srpnja 2017., da isplati iznos od 101,00 kuna / 13,40 eura[3] s osnova naknada, da isplati trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.025,81 kuna / 268,87 eura[4] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 22. kolovoza 2017. pa do isplate, te da isplati predvidivi trošak postupka u iznosu od 1.043,75 kuna / 138,53 eura[5] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se sudjelovanje umješača B. K. d.o.o. u predmetnom postupku.

II. Ne dopušta se subjektivna preinaka tužbe, odnosno da B. K. d.o.o. stupi u parnicu umjesto tužitelja P. banke Z. d.d.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku mr.sc. J. R. iz Z., tužitelj P. banka Z. d.d. (dalje: tužitelj), a ranije ovrhovoditelj, podnio je protiv tuženika G. R. (dalje: tuženik), a ranije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate dospjele novčane tražbine u iznosu od 22.399,08 kuna (dvadesetdvijetisućetristodevedesetdevetkuna i osamlipa) s osnova glavnice sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1. kolovoza 2017. pa do isplate, radi naplate iznosa od 1.564,89 kuna s osnova zateznih kamata obračunatih na glavnicu do dana 31. srpnja 2017., radi naplate iznosa od 101,00 kuna s osnova naknada, kao i radi naknade troška ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj:

Ovrv-7476/17-2 od 22. kolovoza 2017., protiv kojeg rješenja je tuženik pravodobno izjavio prigovor.

3. Povodom izjavljenog prigovora ovaj sud je rješenjem posl. broj: Povrv-33/20-2 od 27. travnja 2021. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik je podnesenim prigovorom na rješenje o ovrsi, a koji predstavlja odgovor na tužbu, osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja, te je istaknuo prigovor zastare potraživanja. Isti je na pripremnom ročištu održanom 14. lipnja 2022. istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

5. U odnosu na navode tuženika, tužitelj se do zaključenja ročišta glavne rasprave nije očitovao, niti je pristupio na održana ročišta.

6. Podneskom od 10. prosinca 2021., B. K. d.o.o. podnio je prijedlog da mu se dopusti sudjelovanje u predmetnom postupku u svojstvu umješača na strani tužitelja navodeći da ima pravni interes da tužitelj uspije u predmetnoj parnicu budući je od tužitelja otkupio predmetno potraživanje.

6.1. Podneskom od 13. lipnja 2022. umješač je predložio da on stupi u parnicu na mjesto tužitelja budući je otkupio predmetno potraživanje od tužitelja.

7. U odnosu na zahtjev B. K. d.o.o. da sudjeluje kao umješač u predmetnoj parnici tužitelj i tuženik se nisu očitovali, iako su podnesak umješača od 10. prosinca 2021. uredno zaprimili.

8. U odnosu na prijedlog umješača od 13. lipnja 2022. da stupi u parnicu umjesto tužitelja tuženik se očitovao na pripremnom ročištu održanom 14. lipnja 2022. navodeći da se protivi da B. K. d.o.o. stupi u parnicu umjesto tužitelja.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid, te je pročitao izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 31. srpnja 2017. (list spisa 3), ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02- 247/2017 od 20. studenog 2017. s prilogom (list spisa 21-31), pristupnicu za revolving mastercard (list spisa 39-40), dopis tužitelja od 13. studenog 2016. (list spisa 41), promet po računu (list spisa 42-48), rješenje ovog suda poslovni broj: Povrv-32/2020 od 6. srpnja 2020. (list spisa 51-52), zapisnik sastavljen od strane ovog suda u predmetu poslovni broj Povrv-34/2020 od 28. kolovoza 2020. (list spisa 52), zapisnik sastavljen od strane ovog suda u predmetu poslovni broj Povrv-35/2020 od 28. kolovoza 2020. (list spisa 53), podnesak P. banke Z. d.d. od 1. srpnja 2020. u predmetu posl. broj: Povrv-32/2020 (list spisa 54), očevidnik Fina-e o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom od 1. listopada 2019. (list spisa 55-60), te ugovor o kupoprodaji plasmana br. … od 20. studenog 2017. S prilogom (list spisa 64-72).

9.1. Druge dokaze sud nije provodio obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a posebno kraj činjenice da je činjenično stanje konkretnog predmeta prema utvrđenju ovog suda utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

9.2. Sud na pripremnom ročištu održanom 14. lipnja 2022. nije prihvatio prijedlog umješača za odgodom pripremnog ročišta a kako bi se isti očitovao na zaprimljenu dokumentaciju od strane tuženika budući se je umješač, koji je zastupan po kvalificiranom punomoćniku, na istu prema utvrđenju ovog suda mogao očitovati na održanom ročištu, a ovo posebno ako se uzme u obzir da se dio predane dokumentacije odnosi na dokumentaciju kojom i tuženik raspolaže (očevidnik Fina-e u kojem je kao ovrhovoditelj označen B. K. d.o.o.), dok se preostala dokumentacija odnosi na rješenja ovog suda kojima je utvrđeno da su povučene tužbe u postupcima koje je tužitelj pokrenuo protiv tuženika.

10. Tuženik i umješač nisu popisali trošak postupka.

11. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 24.064,97 kuna s osnove zaključenog ugovora o kreditu.

13. Među strankama je sporna osnovanost i visina utuženog potraživanja, je li nastupila zastara potraživanja i sporna je aktivna legitimacija tužitelja.

14. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 31. srpnja 2017. utvrđeno je da tužitelj prema tuženiku na dan 31. srpnja 2017. ima potraživanje u ukupnom iznosu od 24.064,97 kuna, i to iznos od 22.399,08 kuna s osnove dospjele glavnice, iznos od 1.564,89 kuna s osnove zateznih kamata, te iznos od 101,00 kuna s osnove naknade. Nadalje proizlazi da se potraživanje odnosi na dug nastao temeljem sklopljenog Ugovora o tekućem računu u kunama br. HR8723400093200768191 od 25. ožujka 2002., partija broj: 7601372233.

15. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02-247/2017 od 20. studenog 2017., a koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Z. Č. iz Z., broj: OV-15050/2017 od 20. studenog 2017. (dalje: Ugovor, list spisa 64-72), a koji su zaključili P. banka Z. d.d. kao B. i B. K. d.o.o. kao stjecatelj, utvrđeno je da je B. prenijela, odnosno prodala stjecatelju potraživanja koja ima prema fizičkim osobama/klijentima sukladno Specifikaciji potraživanja Banke prema fizičkim osobama sa stanjem na dan 31. listopada 2017. a koje se nalazi u Prilogu 1 predmetnog ugovora i čini njegov sastavni dio. Člankom 2. st.2. Ugovora, ugovoreno je da navedena potraživanja uključuju glavnice, kamate, naknade i sva druga prava i potraživanja koja su proistekla iz navedenih ugovornih odnosa sa klijentima Banke. Odredbom čl. 5. Ugovora propisano je da stjecatelj postaje punopravni vlasnik potraživanja koja su predmet Ugovora zajedno sa svim sporednim pravima, rizicima i koristima te pripadajućim obvezama s danom uplate Kupoprodajne cijene, a Banka da se obvezuje s tim danom isknjižiti ta potraživanja iz svojih poslovnih knjiga/bilance.

15.1. Uvidom u Prilog 1. predmetnom Ugovoru (list spisa 72) utvrđeno je da je predmet istoga i potraživanje koje Banka na dan 31. listopada 2017. ima prema tuženiku u iznosu od 26.518,52 kuna s osnove duga po partiji broj: ….

16. Uvidom u Obavijest tuženika od 13. studenog 2016. (list spisa 41) utvrđeno je da je istim tužitelj tuženiku otkazao Ugovor o transakcijskom tekućem računu u kunama broj: HR8723400093200768191 a koji je zaključen 25. ožujka 2002., te je u istoj navedeno da je otkazni rok dva mjeseca koji počinje teći od datuma slanja predmetne obavijesti o otkazu, te da danom otkaza Ugovora dospijeva na naplatu cjelokupni iznos duga po transakcijskom tekućem računu u kunama.

17. Odredbom čl. 206. st.1. ZPP propisano je da osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije u parnici može se pridružiti toj stranci.

18. Odredbom čl. 192. st. 2. ZPP propisano je nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane.

19. Odredbom čl. 80. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je odredbom čl. 81. st.1. ZOO propisano da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

20. Odredbom čl. 195. st.1. ZPP propisano je ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, dok je st.2. propisano da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.

21. Uvidom u označeni Ugovor utvrđeno je da se u predmetnoj stvari radi o cesiji, što proizlazi i iz navoda tuženika i umješača, a koje navode tužitelj tijekom postupka nije osporio, te je utvrđeno da je tužitelj nakon pokretanja predmetnog postupka (postupak je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu 22. kolovoza 2017.) Ugovorom zaključenim 20. studenog 2017. raspolagao svojim pravom na način da je svoje ovlaštenje na naplatu od tuženika, odnosno predmetnu tražbinu prenio na treću osobu, u ovom predmetu označenog umješača B. K. d.o.o.

22. Budući iz navedenog proizlazi da je tužitelj predmetnu tražbinu ustupio trećoj osobi, odnosno B. K. d.o.o., to sud nalazi da B. K. d.o.o. ima pravni interes da tužitelj uspije u predmetnoj parnici a kako bi u konačnici on namirio svoju tražbinu, slijedom čega je sud prihvatio prijedlog B. K. d.o.o. za sudjelovanjem u predmetnoj parnici, a kako je to odlučeno točkom I. izreke ove odluke.

23. Budući se je tuženik, koji se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, izričito protivio da umješač stupi u parnicu umjesto tužitelja, a uzimajući u obzir da je za takvu subjektivnu preinaku potrebna izričita suglasnost obiju stranaka, uključujući i tuženika, to sud sukladno ranije citiranim zakonskim odredbama nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe a kako je to odlučeno točkom II. izreke ovog rješenja.

24. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud takav prigovor ne nalazi osnovanim budući iz odredbe čl. 195. st.1. ZPP proizlazi da tužitelj i nadalje ima procesnu legitimaciju, tj. pravo nastaviti voditi postupak.

25. Međutim, kako je nesporno da je u predmetnoj stvari došlo do ustupa predmetne tražbine, to je tužitelj svoje procesnopravno ovlaštenje bio dužan uskladiti s novonastalom materijalno pravnom situacijom u vidu promjene tužbenog zahtjeva i tražiti da sud tuženika obveže na plaćanje trećoj osobi kojoj je utuženo potraživanje tijekom parnice ustupljeno, što znači da tužitelj koji je cedirao svoju tražbinu ne može voditi parnicu i u njoj uspjeti kao da cesije nije bilo. Naime, prema utvrđenju ovog suda cesijom sporne tražbine tužitelj je prestao biti vjerovnik u smislu odredbe čl. 65. st.1. ZOO, te isti od tuženika kao dužnika ne može potraživati da mu ispuni tražbinu jer je prestala njegova ovlast da se namiri od cedenta, ovdje tuženika, budući je treća osoba postala novi vjerovnik. Budući tužitelj više nije vjerovnik utužene tražbine, to isti neosnovano od tuženika potražuje isplatu utuženog iznosa, slijedom čega je valjalo ukinuti platni nalog sukladno odredbi čl. 451.st.3.ZPP i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a kako je to odlučeno u izreci presude.

26. Ujedno se ističe da i u slučaju da u predmetnoj stvari i nije došlo do ustupa tražbine, uzimajući u obzir da je tuženik osporio osnovanost i visinu utuženog potraživanja, to izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja iz kojeg proizlazi da tužitelj ima potraživanje prema tuženiku (list spisa 3) ne dokazuje osnovanost utuženog potraživanja. Naime, ta isprava nema dokaznu snagu javne isprave iz koje bi proizlazile odlučne činjenice u svezi osnovanosti tražbine protiv tuženika, već ista predstavlja tužiteljevu jednostranu ispravu koja nije dokaz za utemeljenost zahtjeva. Tužitelj je bio dužan dokazati postojanje obveznopravnog odnosa između njega i tuženika (dostaviti u spis Ugovor o kreditu, odnosno Ugovor o tekućem računu u kunama na koji se poziva u izvatku iz poslovnih knjiga), te je bio dužan dokazati visinu utuženog potraživanja u smislu odredbe čl. 219. st.1. ZPP, a što je isti propustio učiniti.

26.1. Budući je tužiteljevo potraživanje neosnovano a kako je to ranije navedenog, to sud nije utvrđivao osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

27. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu isti nema pravo ni na naknadu troška postupka, slijedom čega je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troška postupka, a kako je to odlučeno izrekom presude.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Šibeniku 13. rujna 2022.

Sudac

Marija Knez, v. r.