REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1208/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĆNG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jovana Doneski, Perice Medaković, Nere Panjkret i Bojana Doneski iz Garešnice, pisarnica u Daruvaru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1724/17 od 1. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P-225/17-55 od 29. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1724/17 od 1. veljače 2018. i presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru broj P- 225/17-55 od 29. lipnja 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi: "Utvrđuje se da su tužitelji AN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sukladno parcelacijskom elaboratu T.D. br. 21/16 od 16. svibnja 2016. godine stalnog sudskog vještaka Vladimira Šimunković, dipl. ing. geodezije, svaki u ½ dijela, vlasnici dijela nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] sa 49 j i 704 čhv (284510 m2) i to novoformirane čestice broj [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] 15512 m2, pa je tuženik Republika Hrvatska OIB: 18683136487 dužna trpjeti upis promjena u državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Bjelovar, ispostava Daruvar na katastarskoj čestici [katastarska čestica] – šuma [adresa] sa 49 j i 704 čhv (284510 m2) k. o. [katastarska općina] sukladno parcelacijskom elaboratu T.D. br. 21/16 od 16. svibnja 2016. godine stalnog sudskog vještaka Vladimira Šimunković, dipl. ing. geodezije kao i upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime tužitelja."

II. Tužiteljice su dužne tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu im parničnih troškova na teret tuženika, kao neosnovan."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužiteljica za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su podnijele tužiteljice na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

– dalje: ZPP) ističući da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Tužena nije odgovorila na reviziju.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

5.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

6. U reviziji tužiteljice postavljaju sljedeća pitanja:

„1. Da li je u konkretnom slučaju temeljem Rješenja komisije za arondaciju, broj 61/1-67 od 8. travnja 1968. godine, te činjenice da je tuženik prednika tužitelja uveo u posjed sporne čestice, posjed tužitelja zakonit?

2. Da li se u konkretnom slučaju, a uzevši u obzir nespornu činjenicu da je posjed tužitelja barem istinit i pošten, u vrijeme dosjedanja uzima razdoblje od 8. travnja 1968. godine do 8. listopada 1991. godine?“

3. Da li tuženik Republika Hrvatska ima pravo na troškove parničnog postupka na temelju odvjetničke tarife?“

7. Ovaj sud ocjenjuje da se kod prvog i drugo postavljenog pitanja radi o pitanjima koja ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

8. Kada je protiv presude suda drugog stupnja podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev na temelju sljedećeg utvrđenog činjeničnog stanja:

- da je otac tužiteljica NN u postupku arondacije sa Poljoprivredno prehrambenim kombinatom Daruvar za svoje nekretnine u [adresa] k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina],

- da je prilikom uvođenja u posjed otac tužiteljica umjesto uvođenja u posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – oranica u [adresa] jutra i 898 čhv uveden u posjed dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] u površini kako je naznačeno u tužbenom zahtjevu,

- da je otac tužiteljica stupio u posjed predmetnih nekretnina 1968./69. koje su u to vrijeme bile oranica te ih je prednik tužitelja i obrađivao kao oranicu,

- da su tužiteljice upisane kao suvlasnice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja za sada se ne može prihvatiti stav nižestupanjskih sudova da je posjed tužiteljica nezakonit jer da rješenjem Komisije za arondaciju od 8. travnja 1968. nije obuhvaćeno zemljište koje predstavlja predmetnu nekretninu kao i da je predmetna nekretnina na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu slijedom čega sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje ZVDSP) da je za stjecanje prava vlasništva na temelju poštenog posjeda potrebno vrijeme posjedovanja od 40 godina računajući od 8. listopada 1991.

11. Sukladno odredbi sadržanoj u čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed).

12. U postupku je utvrđeno da je otac tužiteljica NN u postupku arondacije sa Poljoprivredno prehrambenim kombinatom Daruvar za svoje nekretnine u [adresa] k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], i to na temelju Odluke Komisije za arondaciju iz 1968. Upravo na temelju te odluke prednik tužiteljica uveden je u posjed nekretnine, međutim ne nekretnine koja je navedena u odluci već u posjed predmetne nekretnine.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ne može se za sada izvesti zaključak da je posjed prednika tužiteljica i sada tužiteljica nezakonit samo zato što je u Odluci Komisije za arondaciju iz 1968. navedena druga čestica, a ne ona u posjed koje je prednik tužiteljica uveden.

14. Sudovi su međutim zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi da li je prednik tuženika istovremeno kada je bio uveden u posjed predmetne nekretnine bio uveden i u posjed nekretnine koja je navedena u Odluci Komisije za arondaciju, već su samo utvrdili da su tužiteljice upisane kao suvlasnice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. Vezano za drugo pitanje, o stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ovaj sud je izrazio shvaćanje u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.).

16. Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga.

17. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. ZVDSP bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

18. Navedenu odredbu Ustavni sud je ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine“ 137/99).

19. S obzirom na ukidanje navedene odredbe bilo je sporno uračunavanje vremena dosijedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991.

20. O navedenom spornom pitanju Europski suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo je shvaćanje:

"U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

21. Naprijed navedeno shvaćanje ovog suda doneseno je na temelju citiranog shvaćanja Europskog suda za ljudska prava.

22. Iz činjenica koje su utvrđene u ovom postupku proizlazilo bi da su tužiteljice sa svojim prednicima u posjedu sporne nekretnine bile i prije 8. listopada 1991. i da su se u istom nalazile i u vrijeme podnošenja tužbe, a nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrđivali postoje li okolnosti za primjenu navedenog pravnog shvaćanja o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

23. U odnosu na treće postavljeno pitanje napominje se da ono nije važno za odluku u ovom sporu jer ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

24. Budući da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug