REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2163/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Trninić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik u odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 1639/2016-3 od 20. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj Pn-1183/15-13 od 6. travnja 2016., u sjednici 13. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika u odnosu na glavni zahtjev odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva naknadu štete u visini od 562.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2010. do isplate, a na iznos od 4.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2016. do isplate (t. I. izreke), te je naloženo tuženiku tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 199.212,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2016. do isplate (t. II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj Pn-1183/15-13 od 6. travnja 2016., u pobijanom dijelu pod točkom 1. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 512.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2010. do isplate, te iznos od 4.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2016. do isplate, kao i pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 139.278,98 kn sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2016. do isplate.
II. Preinačuje se navedena presuda pod točkom 1. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 50.000 kn, kao i pod točkom 2. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 59.933,52 kn i za navedeno sudi:
Odbija se tužitelj AG s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 50.000,00 kn, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 59.933,52 kn.
III. Nalaže se tužitelju AG naknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.591,36 kn u roku od 15 dana .
IV. Odbija se zahtjev tužitelja AG za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan."
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska odluka tuženik je podnio reviziju zbog bitne postupovne povrede i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtijeva troškove postupka u povodu revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora u ovom revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete izazvane nepoznatim vozilom.
8. Nižestupanjski sudovi su tuženiku naložili naknaditi štetu tužitelju koju je on zadobio 21. srpnja 2008. upravljajući vozilom na autocesti A1. Ocjenom dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je uzrok slijetanja vozila tužitelja nepoznato vozilo koje je načinom vožnje bočno prilazilo vozilu tužitelja i sužavalo mu put, zbog čega tužitelj nije mogao ostati na desnoj traci već se bočno odmicao i prelaskom duboko na zaustavnu traku zahvatio bankinu, što je u konačnosti dovelo do izlijetanja sa kolnika i prevrtanja vozila. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja pri čemu su oba suda zaključila da su osnovane tvrdnje tužitelja o dinamici nezgode i krivnji nepoznatog vozila te da na strani tužitelja nema doprinosa nastanku nezgode.
9.1 Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bila počinjena bitna povreda parničnog postupka budući da su jasni, potpuni i pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev osnovanim, a isto tako pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Radi navedenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje se ukazuje u reviziji.
9.2. Revizijski navodi pretežito se iscrpljuju u prigovorima o nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega ovaj sud nije mogao ni ispitivati niti uzeti u razmatranje te prigovore.
9.3. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP).
10.1. Kraj utvrđenja da je isključivo za nastanak prometne nezgode krivnja na strani nepoznatog vozila, to je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za tužiteljevu štetu.
10.2. Kako je šteta nastala u 2008. to je na taj pravni odnos valjalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21.) u odnosu na pravo tužitelja na naknadu štete i odgovornost tuženika te Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP) u odnosu na pitanje pasivne legitimacije tuženika.
10.3. Iako se pogrešno prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 92. pročišćenog teksta Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 90/94. i 20/97.), nije došlo do ostvarenja razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Ta odredba određuje da „Oštećeni građanin kome je šteta nanesena uporabom nepoznatog motornog vozila ima pravo na naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja do visine iznosa koji, na temelju članka 80. ovoga Zakona, utvrdi Vlada Republike Hrvatske za osobna vozila, a odštetni zahtjev podnosi Hrvatskom uredu za osiguranje.“.
10.4. Mjerodavna odredba članka 30. ZOOP određuje na identičan način pasivnu legitimaciju tuženika: „ 1. Oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.
2.Oštećena fizička osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i to najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona.“. Iz toga razloga nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pitanje pasivne legitimacije tuženika, kraj utvrđenja da je štetu skrivio vozač nepoznatog vozila.
10.5. Revizijski navodi ne upućuju na zaključak o nepravilnoj primjeni odredbi materijalnog prava nego predstavljaju vlastitu, neprihvatljivu, interpretaciju revidenta, kraj pravilnih i jasnih razloga nižestupanjskih sudova koji imaju svoj temelj u utvrđenom činjeničnom stanju.
11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tužitelja u odnosu na glavnu stvar odlučeno je kao u izreci ove presude.
12. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).
13. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
