REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 22/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PA, vlasnika OPG-a PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-149/2020-2 od 4. veljače 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću broj Pr-48/2019-9 od 25. studenoga 2019., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-149/2020-2 od 4. veljače 2020. i presuda Općinskog suda u Gospiću broj Pr-48/2019-9 od 25. studenoga 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„1. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tuženika PA, vlasnika OPG-a PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 20. lipnja 2019., a koji je tužitelj BA B, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaprimio 15. srpnja 2019. nije dopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na poslove radnog mjesta radnika na farmi stoke, koje je tužitelj obavljao prije donošenja osporavane odluke o otkazu, a ako tog mjesta više nema da mu omogući rad na poslovima radnog mjesta koji odgovaraju tužiteljevoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima, u roku od 8 dana.“
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pr-48/2019-9 od 25. studenoga 2019. kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu, utvrđeno je da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je otkaz Ugovora o radu od 20. lipnja 2019. kojeg je tužitelj zaprimio 15. srpnja 2019. nedopušten, da radni odnos tužitelja nije prestao te za vraćanje tužitelja na rad kod tuženika, kao neosnovan. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev prihvati, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija je osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 20. lipnja 2019. i vraćanje tužitelja na rad.
8. Iz obrazloženja nižestupanjskih sudova proizlazi:
-da je tužitelj od 7. ožujka 2019. radio na tuženikovoj farmi,
-da spisu ne prileži ugovor o radu, a da prema navodima tužbe tuženik nije nikada uručio tužitelju ugovor o radu, niti potvrdu o radnom odnosu,
-da je sporno obavljanje kojih poslova je tuženik ugovorio s tužiteljem,
-da su prema tvrdnji tužitelja stranke dogovorile da će tužitelj obavljati poslove vezane za stoku, a prema navodima tuženika stranke su dogovorile obavljanje „razno-raznih poslova na farmi“,
-da je tuženik 28. lipnja 2019. zatražio od tužitelja da obavi betoniranje staze, a koji radni zadatak tužitelj nije izvršio te je napustio radno mjesto,
-da je tužitelj odjavljen kao osiguranik tuženika 1. srpnja 2019., a da je odluka o otkazu koja je datirana s 20. lipnja 2019. proslijeđena tužitelju 12. srpnja 2019.,
- da se odlukom o otkazu tužitelju stavlja na teret da neodgovorno shvaća svoj posao, da kasni i ne javlja se 2-3 dana, a kada se pojavi da donosi odluku o tome koje poslove će obavljati, a koje ne, a što da je dovelo do poremećenosti odnosa između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca.
9. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na zaključku da tuženik, kao poslodavac, nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu, „Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR), a da za donošenje odluke o otkazu nisu bile ispunjene ni pretpostavke propisane odredbama čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a kojima je propisana dužnost poslodavca da pisano upozori radnika na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza kao i da mu omogući iznošenje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
10. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, smatrao da je prvenstveno sporno za koje poslove je sklopljen ugovor o radu te je li tužitelj nespornim odbijanjem izvršenja radnog zadatka kojeg mu je dao tuženik (betoniranje staze) i potom napuštanjem radnog mjesta, bez da je o razlozima obavijestio tuženika, prekršio obveze iz radnog odnosa.
11. Polazeći od sadržaja oglasa za zapošljavanje, činjenice da je tužitelj na traženje tuženika postavio fasadu na tuženikovoj obiteljskoj kući, a uzimajući u obzir i da je tuženik ponudio tužitelju svoju pomoć i pomoć svog oca vezano za betoniranje staze, drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj bez opravdanog razloga odbio izvršiti traženi radni zadatak (betoniranje staze). Prema ocjeni drugostupanjskog suda navedeno ponašanje tužitelja kao i napuštanje radnog mjesta istoga dana bez javljanja tuženiku, opravdava donošenje odluke o otkazu radi skrivljenog ponašanja tužitelja. Uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, drugostupanjski sud, nadalje, zaključuje da propust tuženika da tužitelja upozori na povrede obveza iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanje te da mu omogući iznošenje obrane, sve u smislu odredbe čl. 119. ZR-a, ne čini odluku o otkazu nedopuštenom. Drugostupanjski sud je, stoga, ocijenivši pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda o nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu, primjenom čl. 373. t. 2. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio.
12. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Navodi da su zaključci drugostupanjskog suda nelogični i u suprotnosti sa stanjem spisa, posebno stoga što je odluka o otkazu donesena 20. lipnja 2019., a nesporno je da se razgovor oko betoniranja staze dogodio 28. lipnja 2019. Ističe da je tuženik kao poslodavac bio dužan dokazati opravdan razlog za otkaz naveden u odluci o otkazu.
13. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog i to u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
14. Zaključak o postojanju opravdanog razloga za otkaz drugostupanjski sud temelji na ocjeni ponašanja tužitelja koje nije navedeno u odluci o otkazu (odbijanje betoniranja staze 28. lipnja 2019. i napuštanje radnog mjesta istoga dana) i do kojeg je došlo nakon donošenja odluke o otkazu. Zaključak prvostupanjskog suda o nedopuštenosti otkaza dijelom se temelji na ocjeni je li tužitelj bio u obvezi obavljati i neke građevinske radove, pa tako prvostupanjski sud smatra nelogičnim da je tužitelj bio u obvezi obavljati i takve poslove, a ne daje dostatne razloge o činjenicama na kojima se temelji predmetna odluka o otkazu.
15. Budući da drugostupanjski sud nije ocjenjivao dopuštenost otkaza kroz činjenice na kojima se temelji odluka o otkazu i koje su nastale do donošenja odluke o otkazu (20. lipnja 2019.), a prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge o otkaznim razlozima navedenim u odluci o otkazu, nižestupanjske odluke imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.
16. Slijedom navedenog, osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga je valjalo na temelju čl. 394. st. 1. ZPP, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
