REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3277/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj)
POLIKLINIKE ZA GINEKOLOGIJU, OPĆU KIRURGIJU, RADIOLOGIJU, MAMOGRAFIJU, NEUROLOGIJU I MEDICINU RADA "CAKTAŠ", Split, Istarska 3, OIB 67709508553, kojeg zastupa punomoćnik Dino Pivac odvjetnik u Splitu, protiv tužene-protutužiteljice (dalje: tužena) B V iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Odvjetničko društvu Ljubičić i Vrdoljak, u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1224/22-5 od 20. travnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-557/13 od 20. siječnja 2017., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1224/22-5 od 20. travnja 2022. radi sljedećeg pravnog pitanja:
''Je li pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda U-III-3526/19 od 15. prosinca 2020. godine (donesenoj po ustavnoj tužbi fizičke osobe- liječnika protiv Kliničkog bolničkog centra Osijek kao javne ustanove u vlasništvu Republike Hrvatske) o tome da bruto plaća predstavlja novčanu protuvrijednost rada te da stoga ne može predstavljati trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji, primjenjivo u okolnostima kada se radi o tužbi tužitelja privatne zdravstvene ustanove za koju tuženik (liječnik specijalizant) nije odradio niti jedan radni dan, nego je cjelokupan radni staž specijalizacije na koju je upućen od privatne zdravstvene ustanove obavio u državnim zdravstvenim ustanovama, a plaću ostvarivao od privatne zdravstvene ustanove odnosno tužitelja?''
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužene se odbacuje.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom djelomično je potvrđena i djelomično preinačena prvostupanjska presuda kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te odbijen protutužbeni zahtjev tužene.
2. Tužitelj i tužena su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije pozivom na odredbu članka 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), da im se protiv drugostupanjske presude, u odnosu na odluku kojom u sporu nisu uspjeli, dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje drže važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.
4. Tužitelj je postavio pitanje:
'Je li pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda U-III-3526/19 od 15. prosinca 2020. godine (donesenoj po ustavnoj tužbi fizičke osobe- liječnika protiv Kliničkog bolničkog centra Osijek kao javne ustanove u vlasništvu Republike Hrvatske) o tome da bruto plaća predstavlja novčanu protuvrijednost rada te da stoga ne može predstavljati trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji, primjenjivo u okolnostima kada se radi o tužbi tužitelja privatne zdravstvene ustanove za koju tuženik (liječnik specijalizant) nije odradio niti jedan radni dan, nego je cjelokupan radni staž specijalizacije na koju je upućen od privatne zdravstvene ustanove obavio u državnim zdravstvenim ustanovama, a plaću ostvarivao od privatne zdravstvene ustanove odnosno tužitelja?''
5. Navedeno pitanje je određeno naznačeno uz određeno navođenje nejedinstvenih odluka revizijskog suda, Ustavnog suda RH te drugostupanjskih sudova, te je važno za rješenje ovoga spora, a važno je i za osiguranje jedinstvene primjene prava i za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP obzirom praksa sudova nije jedinstvena.
6. Stoga je u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja valjao dopustiti reviziju i riješiti kao u točki I. izreke po čl. 387. st. 6. ZPP.
7. Ostala naznačena pitanja tužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude podnijela je i tužena i u njemu postavila pitanja:
''1. Ima li poslodavac pravo na povrat troškova specijalizacije radnika, ukoliko sam poslodavac nije ispunio ugovorne odredbe ugovora o radu?
2. Je li se za obvezivanje radnika na povrat troškova specijalizacije poslodavcu trebaju ispuniti pretpostavke naknade štete ili pretpostavke neosnovanog bogaćenja ili povrede ugovorne obveze? Na kome je teret dokazivanja postojanja tih pretpostavki?
3. Je li drugostupanjski sud u svijetlu članka 375. ZPP dužan cijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo po službenoj dužnosti?
4. Da li sud prilikom donošenja rješenja o parničnom trošku treba najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela i nakon toga utvrditi iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke i koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka?''
9. U odnosu na prijedlog za dopuštenje tužene, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovori na postavljena pitanja ovise o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga se i odluke na koje se tužena poziva u svom prijedlogu odnose na drugačije utvrđeno činjenično i pravno stanje od onoga utvrđenog u ovom konkretnom predmetu.
10. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije tuženoj određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
