Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2198/2022-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. I. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika I. R. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-500/2016-75 od 11. ožujka 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-500/2016-75 od 11. ožujka 2022. godine i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak. II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete i to povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 32.000,00 kn sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22. rujna 2016. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime imovinske štete iznos od 1.560,00 kn i to na ime tuđe pomoći i njege iznos od 560,00 kn, te na ime troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatomkoja na iznos od 560,00 kn teče od 12. studenoga 2015. godine, te na iznos od 1.000,00 kn od presuđenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa sve do isplate.

3. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove postupka sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do isplate."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku 20.000,00 kn troškova ovog postupka uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 11. ožujka 2022. godine pa do konačne isplate."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da je dana 12. studenog 2015. godine došlo do štetnog događaja i to na način da je prvo došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i majke tuženika, da je nakon togo došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika te da između stranaka nije došlo do fizičkog obračuna u smislu udaraca rukama i nogama, pa ne prihvaćajući iskaz tužitelja da ga je tuženik uhvatio za vrat u "kravatu" te ga preko kuka oborio na pod, a nakon čega još ga je dva puta bacio na pod, gušio i skakao mu po tijelu, sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik uzrokovao štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO).

5. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud samo sumarno ocijenio izvedene dokaze, da nije dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku, a zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Odgovara da po odredbi čl. 1045. st.1. ZOO tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi osim ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

7. Iz stanja spisa proizlazi, a to među strankama nije ni prijeporno, da između stranaka postoji dugogodišnji imovinski spor a zbog čega je vođen veliki broj različitih postupaka, kao da i dana kada je došlo do štetnog događaja, prvo je došlo do verbalnog sukoba između tužitelja i majke tuženika, a nakon toga i verbalnog sukoba između tužitelja i tuženika.

8. Također, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je između stranaka došlo do razmjene udaraca bilo rukama ili nogama, međutim prvostupanjski sud neopravdano zanemaruje tjelesne ozljede koje su konstatirane kod tužitelja, a to je prijelom šestog rebra desno, udarac u glavu i trzajnu ozljedu vrata, a kako je to konstatirano u medicinskoj dokumentaciji za tužitelja, pa se opravdano postavlja pitanje dinamike nastanka takvih ozljeda konstatiranih kod tužitelja.

9. Osim stranaka ovog postupka, očevici tog događaja bili su majka tuženika A. R. te I. M. koji je zaposlenik tuženika, dok ostali saslušani svjedoci svoje iskazivanje zasnivaju na onome što su čuli od osoba koje su prisustvovale štetnom događaju i u pravilu su iskazivale identično kao i osobe od kojih imaju takva saznanja.

10. Kao što je prethodno navedeno, i ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je prvotno došlo do verbalnog sukoba između stranaka, međutim prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri ne cijeni iskaze tuženika i A. R. koji su iskazali da je prvotno tužitelj gurnuo tuženika rukama u prsa, pri čemu je tuženik naveo da je tužitelja uhvatio s obje ruke oko ramena te da su tako zajedno pali na pod, i to on na leđa, a tužitelj na njega, dok je saslušani svjedok A. R. navela da je od tog odgurivanja rukama tuženik izgubio ravnotežu i udario u zid objekta a da nakon toga se je uhvatio za tužitelja i oni su tako držeći se "u klinču" pali na pod. Već iz ovakvih iskaza bilo bi razumno za zaključiti da je prvo došlo do fizičkog kontakta između stranaka na način da je tužitelj odgurnuo tuženika udarajući ga rukama u prsa, a na što bi mogla ukazivati medicinska dokumentacija koju je dostavio tuženik u spis (list 64 spisa), da je od tog odgurivanja prestao fizički kontakt između stranaka, ali da je nakon toga tužitelj, a što je logično obzirom da se radi o puno mlađoj osobi veće fizičke mase u odnosu na tuženika upotrijebio zahvat zvan "kravata" i preko kuka ga prebacio na pod a kako to upravo iskazuje tužitelj.

11. Razlog za takvo vjerovanje iskazu tužitelja sud nalazi i u nalazu sudskog vještaka koji je sačinjen za potrebe u povodu podnesene kaznene prijave od strane Općinskog državnog odvjetništva u S. iz kojeg proizlazi da je tužitelj zadobio prijelom prednjeg kraka 6. desnog rebra što predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu koja je u konkretnom slučaju mogla nastati mehanizmom pada dok glede postavljenih dijagnoza kontuzije glave i istegnuća mišića vratne kralježnice koji nisu objektivno, medicinski utvrđene i opisane, one ne predstavljaju tjelesne ozljede u sudsko medicinskom smislu, a na tu mogućnost da je prijelom rebara zadobiven padom je ukazao medicinski vještak koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari dr. A. P.

12. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi, a to ukazuje i prvostupanjski sud, da su se stranke ukupno u tri navrata hvatale u "klinč", pri čemu je dolazilo do njihovog padanja na tlo, pri čemu je dr. A. P., makar on nije specijalist sudske medicine, ukazao i na mogućnost da prigodom naguravanja te lošeg položaja tijela i neočekivanog zahvata moguće i da nastane trzajna ozljeda vrata.

13. Dakle, ukoliko je, eventualno, a što je na prvostupanjskom sudu da utvrdi, a nakon što je tužitelj odgurnuo tuženika, tuženik kao puno mlađa i fizički jača osoba upotrijebio zahvat nazvan "kravata" na način da je prebacio tužitelja preko kuka na pod i kojom prilikom je mogao nastati prijelom rebara kod tužitelja, potrebno je da prvostupanjski sud ocijeni primjerenost takvog postupanja tuženika u odnosu na eventualnu opasnost koja mu je dalje prijetila, kao i što treba ocijeniti da su nakon toga se stranke još dva puta nalazile u "klinču" i padale na pod iako je očito postojala mogućnost, a kao što je to učinjeno nakon trećeg dizanja s poda, jer ništa u tijeku postupka ne ukazuje na to da je to netko sprječavao, da svaka od stranaka napusti mjesto sukoba.

14. U odnosu na trzajnu ozljedu vratne kralježnice koja prema nalazu medicinskog vještaka iz nalaza koje je sačinjeno po Općinskom državnom odvjetništvu u S. nije medicinski objektiviziran, ali iz stanja spisa proizlazi da se je tužitelj liječio od te ozljede, u odnosu na tu ozljedu nije provedeno sudsko medicinsko vještačenje glede mogućnosti nastanka te ozljede u dinamici štetnog događaja, onda je potrebno, ocijeniti sve izvedene dokaze pa između ostalog i ocijeniti dokaz izvršenog medicinskog vještačenja po dr. A. P. koji je ukazao i na mogućnost nastanka te ozljede u opisanoj dinamici štetnog događaja.

15. Ukoliko, eventualno, sud utvrdi činjenično stanje na način na koji mu je ukazao ovaj sud, potrebno je u smislu odredbe čl. 1052. st. 1. ZOO ocijeniti da li je tuženik uzrokovao štetu tužitelju u nužnoj obrani, a u kojem slučaju nije dužan naknaditi štetu ili se, eventualno, radi o prekoračenju nužne obrane, kao što će tada i ocijeniti eventualni doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u smislu iniciranja fizičkog sukoba odgurivanjem tužitelja, a i, eventualno, mogućnosti prekidanja fizičkog kontakta odlaskom s mjesta štetnog događaja.

16. Ukoliko prvostupanjski sud eventualno utvrdi odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju ovaj sud ukazuje na mišljenje sudskog vještaka dr. A. P. koji je izričito naveo da zbog izoliranog prijeloma šestog rebra nisu kod tužitelja zaostale nikakve zdravstvene posljedice, s tim da valja reći da ročište za glavnu raspravu na kojem je vještak davao iskaz je bilo prekinuto zbog stavljenog zahtjeva za izuzeće suca, na idućem ročištu je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog punomoćnika tuženika da se pozove ponovo isti vještak radi nastavka svog iskazivanja, međutim, na iduće ročište je pristupio sasvim drugi vještak i to dr. D. T. koji je označen kao ortoped (dr. A. P. je označen kao specijalist opće kirurgije, sub.spec.traumatologije) naveo da zbog prijeloma rebra i trzajne ozljede vratne kralježnice kod tužitelja je došlo do umanjenja životnih aktivnosti u opsegu od 2%, dakle, za razliku od dr. A. P. ovaj vještak je ocijenio da ipak su zaostale zbog prijeloma rebra trajne posljedice dok dr. A. P. nije ocijenio posljedice sa stajališta trzajne ozljede vratne kralježnice napominjući da o tome ocjenu treba dati vještak a ne urolog.

17. Na istom ročištu na kojem je saslušan vještak dr.D. T. saslušan je i vještak dr. M. T. neurolog koja je također, kao i vještak dr. D. T. cijenila posljedice koje su zaostale iza trzajne ozljede vratne kralježnice, te je navela da su te ozljede umanjile životnu aktivnost tužitelja za 2% te da bi ukupne trajne posljedice bile u opsegu od 4% jer se radi o različitim organskim sustavima, iako su jedan i drugi vještak ocjenjivali posljedice koje su zaostale iza trzajne ozljede vratne kralježnice.

18. U ovoj pravnoj stvari je vještačio i vještak psihijatar dr. N. S. koji je dao ocjenu pretrpljenog straha kod tužitelja navodeći "da su kvaliteta života i psihički integritet kod tužitelja zbog navedenih povreda bili umanjeni u iznosu od 2%, dakle duševne patnje zbog smanjenih društvenih aktivnosti iznosile su u postotku od 2%". Pritom je ovaj vještak obrazlagao svoj nalaz a to je zbog toga što je tužitelj imao psihičkih smetnji u vidu tjeskobe, napetosti i preosjetljivosti iako iz stanja spisa nigdje ne proizlazi da se vezano uz te smetnje tužitelj nastavno liječio, pa nije jasno da li se samo radilo o privremenim smetnjama ili trajnim a osobito uzimajući u obzir karakter ozljeda u odnosu na koje je vještak dao svoju ocjenu.

19. Valja reći da vještaci raspolažu stručnim znanjem kojim sud ne raspolaže, ali konačnu ocjenu koje od činjenica koje su utvrđivane putem stručnih znanja vještaka daje sud, pa obzirom na sve gore navedeno u kojoj mjeri su provedena vještačenja dostatna za pravilno utvrđivanje činjenica o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava, pa je utoliko potrebno i razmotriti prijedlog tuženika da se odredi novo vještačenje po novim vještacima.

20. U tom kontekstu potrebno je i ocijeniti prigovor tužitelja da se zaostale psihičke posljedice, kao i posljedice koje su zaostale vezano uz trzajnu ozljedu vrata ne mogu procijeniti samo na temelju medicinske dokumentacije, već se moraju procijeniti i na temelju kliničkog pregleda tužitelja, a što prema stanju spisa ni jedan vještak do sada nije učinio pri čemu je tuženik u tu svrhu priložio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka I. B. koji, istina, nije određen kao vještak od strane suda, ali takav nalaz i mišljenje sud treba cijeniti kao i svaku drugu privatnu ispravu priloženu od strane stranaka prilikom ocjene pravilnosti nalaza i mišljenja vještaka koji su vještačili u ovoj pravnoj stvari u svrhu postavljanja adekvatnih pitanja i ocjene glede prijedloga za provođenjem novog vještačenja.

21. Zbog navedenog, a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I), s tim da u nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazao ovaj sud, pažljivo će i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 13. rujna 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković, v.r.