Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-1709/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja M. J. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa L. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB:…/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z.¹, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 111/2019-52 od 18. ožujka 2022., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-111/2019-52 od 18. ožujka 2022. pod stavkom I., III. i V. izreke.

II. Preinačuje se po žalbi tužitelja presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-111/2019-52 od 18. ožujka 2022. pod stavkom II. izreke i dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 15.106,50 kn / 2.004,98 eura[1] sa zateznim kamatama i zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova od 3.482,50 kn / 462,21 eura i sudi:

Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete daljnji iznos od 40.000,00 kn / 5.308,91 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2013. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju po osnovi troškova prvostupanjskog postupka daljnji iznos od 15.106,50 / 2.004,98 eura kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2022. do isplate i platiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 3.482,50 kn / 462,21 eura dosuđenih troškova stavkom IV. izreke prvostupanjske presude od 18. ožujka 2022. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-111/2019-52 od 18. ožujka 2022. u dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 13.051,50 kn / 1.732,23 eura (preko iznosa od 18.589,00 kn do iznosa od 31.640,50 kn) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn / 207,38 eura, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 850,00 kn / 112,81 eura (preko iznosa od 1.562,50 kn do iznosa od 2.412,50 kn) na ime troškova žalbenog postupka.

VI. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju:

- iznos od 10.000,00 kn po osnovi neimovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj, za tri postotna poena (stavak I. izreke)

- i naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.482,50 kn (stavak III. izreke).

Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev:

- za isplatu daljnjeg iznosa od 40.000,00 kn po osnovi neimovinske štete sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2013. godine do isplate (stavak II. izreke);

- za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 3.482,50 kn (stavak IV. izreke),

- i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (stavak V. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom II. i IV. izreke žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 2.412,50 kn (1.562,50 kn za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku, 850,00 kn za sudsku pristojbu na žalbu).

3. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom I., III. i V. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a.

4.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 1.250,00 kn.

5. Odgovor na žalbu tuženice nije podnesen.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženice je neosnovana.

8. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 kn po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (članak 19. stavak 1. i 2., članak 1100. stavak 1. i članak 1046. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a/) sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (1. listopada 2013.) do isplate i zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu 31.640,50 kn sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2022. (donošenja prvostupanjske presude) do isplate (list 168., 373. i 375. spisa).

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije utvrđena povreda pravila o odlučivanju (sadržaju presude) po sudu prvog stupnja iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa, odnosno da obrazloženje nije manjkavo i da svojim sadržajem objašnjava odluke sadržane u izreci.

10. Nisu utvrđene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, te je prije podnošenja tužbe proveden zakonom predviđen postupak mirnog rješenja spora.

11. Pravilan je i izbor materijalnog prava po sudu prvog stupnja (članak 19. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 1100. stavkom 1. i 2., člankom 1046. ZOO-a, člankom 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora /Narodne novine, broj: 128/1999., 55/2000., 129/2000., 59/2001., 67/2001., 11/2002., 190/2003., 76/2007., 27/2008., 83/2009., 18/2011., 48/2011., 125/2011., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZIKZ-a), člankom 25. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) i člankom 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a).

11.1. Navedenim materijalnim pravom je između ostalog propisano da/da se:

- svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (članak 19. stavak 1. ZOO-a), pod kojim se u smislu ZOO-a razumijevaju primjerice prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo (članak 19. stavak 2. ZOO-a);

- neimovinska štete odražava u povredi subjektivnih prava i interesa (članak 1046. ZOO-a), kao samostalna šteta (članak 1100. stavak 1. ZOO-a), visina koje se utvrđuje na temelju mjerila težine povrede prava osobnosti, među kojima su jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i druge relevantne okolnosti svakog konkretnog slučaja s tim da ista mora biti u skladu sa ciljem kojem služi pravična naknada i njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO-a);

- smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim, prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama (članak 74. stavak 1. ZIKZ-a);

- zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju, iznimno u zajedničku ako je za pretpostaviti da neće međusobno negativno utjecati, uz osiguranu zasebna postelju i mogućnost da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak (članak 74. stavak 2.);

- prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane - za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora (članak 74. stavak 3.);

- svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid (članak 74. stavak 4.);

- kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (članak 74. stavak 5.), a pitka voda uvijek dostupna svakom zatvoreniku (članak 74. stavak 6.),

odnosno da se lišenje slobode provodi u skladu s uvjetima koji jamče poštivanje ljudskog dostojanstva, te da metode i mjere izvršenja kazne ne izlažu pojedinca duševnoj boli i poteškoćama koje prekoračuju razinu patnje koja je svojstvena lišenju slobode (članak 25. Ustava i članak 3. EKZLJP-a).

12. Međutim, prvostupanjski je sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak da tužitelju ne pripada pravo na pravičnu naknadu i u daljnjem iznosu od 40.000,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (1. listopada 2013.) do isplate, a na što se opravdano žali tužitelj.

13. Naime, iz rezultata raspravljanja u bitnome proizlazi da je:

- tužitelj (rođen 12. rujna 1975.) boravio u svojstvu pritvorenika u Zatvoru u Z.¹ u razdoblju od 24. listopada 2006. do 25. travnja 2008. (550 dana), zatvorenika u istom zatvoru 20 dana, od 14. svibnja 2008. do 11. siječnja 2012. (1338 dana) u kontinuitetu izdržavao kaznu u Kaznionici L., od kojih je 1336 dana boravio u sobama sa ostalim zatvorenicima koje su površinom po zatvoreniku bile manje od 3 m2 (u sobama površine 9,50 m2 i 10,02 m2, od čega je površina sanitarnog čvora iznosila 1,80 m2 /1,50 m2, 1,60 m2/, broj zatvorenika se kretao od 3 do 6 /list 92. i 215. spisa/);

- pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Ik.I.389/2010-8 od 5. lipnja 2012. utvrđena nezakonitosti u primjeni članka 74. stavka 2. ZIKS-a vezano za smještaj zatvorenika M. J. (tužitelja u predmetnoj parnici) u spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže u Kaznionici u L. (list 16. do 20. spisa);

- zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora podnesen 17. travnja 2013. otklonjen po Općinskom državnom odvjetništvu u Z.¹ 16. kolovoza 2013. (list 24. spisa), a predmetna tužba podnesena 1. listopada 2013. (list 1. spisa).

14. Prema tome, kako je u kontinuitetu najmanje 1336 dana (3 godine, šest mjeseci i šest dana) osobni prostor u kojem je tužitelj izdržavao kaznu zatvora, u kojem prostoru (sobi) je istovremeno boravilo više zatvorenika, bio manji od 3 m2, to po ocijeni ovog suda tužitelju u smisli odredbe članka 1100. stavka 2. u vezi s člankom 19. stavkom 1. ZOO-a pripada pravo na novčanu satisfakciju u iznosu 50.000,00 kn (37,42 kn po dana), kao primjerenu njezinoj naravi i društvenoj svrsi, koju mu je dužna isplatiti tuženica, odnosno uz dosuđeni iznos po sudu prvog stupnja (10.000,00 kn) i daljnji iznos od 40.000,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (1. listopada 2013.) do isplate (članak 1103., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

15. U prilog navedenom treba imati u vidu da je Europski sud za ljudska prava i u predmetu Huber protiv Hrvatske /Zahtjev broj 39571/16/ donio konačnu presudu 7. srpnja 2022., u kojoj ponavlja utvrđenje iz predmeta Muršić i predmeta Dolenec - "… do čvrste pretpostavke povrede čl. 3. dolazi kad je površina osobnog prostora koji je na raspolaganju osobi koja izdržava zatvorsku kaznu manja od tri četvorna metra. Ta se pretpostavka može pobiti samo ako su određeni čimbenici kumulativno ispunjeni, inter alia, ako su smanjenja potrebnog najmanjeg osobnog prostora od tri četvorna metra kratka, povremena i minimalna …".

16. Pri odlučivanju o visini novčane satisfakcije, osim činjenice da smanjenje potrebnog najmanjeg osobnog prostora od tri četvorna metra nije bilo kratko, povremeno, niti minimalno, već da je trajalo u kontinuitetu najmanje 1336 dana (3 godine, šest mjeseci i šest dana), drugostupanjski je sud imao u vidu i činjenicu da tužitelj nije bio uključen u organizirane oblike korištenja slobodnog vremena, a što se navodi u izvješća Uprave za zatvorski sustav i probaciju Kaznionice L. (list 205. spisa), da je po zahtjevu tužitelja, pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu utvrđena nezakonitost tuženice u primjeni članka 74. stavka 2. ZIKS-a i da tuženica na pravno relevantan način (primjerice dostavljanjem dnevnog rasporeda za tužitelja) nije uspjela dokazati da je smanjeni prostor u kojem je tužitelj boravio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora bio i stvarno popraćen dovoljnom slobodom kretanja tužitelja izvan sobe niti prikladnim aktivnostima izvan zatvoreničke sobe.

16.1. Naima, činjenice pružene liječničke i stomatološke skrbi, osigurane prehrane, prirodne ventilacije, mogućnost korištenja knjižnici, održavanje higijene zatvorenika i prostora, te obveza boravka na zraku dva sata uz mogućnost prakticiranja sportskih aktivnosti o kojima su iskazivali svjedoci, svaka za sebe i zajedno ne daju osnove za zaključak da je smanjeni prostor u kojem je tužitelj kontinuirano boravio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora bio popraćen dovoljnom slobodom kretanja tužitelja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan zatvoreničke sobe, kako to tuženica očito bezuspješno pokušava prikazati. U konačnici i sama tuženica je priznala činjenicu prenapučenosti zatvora i kaznionica, a što po logici stvari dovodi do znatnog ograničavanja slobode kretanja zatvorenika kako u zatvorenim, tako i otvorenim prostorima zatvora i kaznionica.

17. Nadalje, točno jest da je tužitelj počinjenjem kaznenog djela sam uzrokovao svoj boravak u zatvoru. Međutim, isto tako točno jest da su ZIKS-a propisani uvjeti izvršavanja kazne zatvora koji u okolnostima konkretnog slučaja nisu osigurani po tuženici i da za tužitelja loši uvjeti u zatvoru i Kaznionici L. nisu bili kratki, povremeni niti minimalni, već da su kontinuirano trajali najmanje 1336 dana (3 godine, šest mjeseci i šest dana), a što je dovoljna osnova za zaključak da je tužitelj kroz to vrijeme bio izložen duševnoj boli i poteškoćama koje su prekoračile razinu patnje koja je svojstvena lišenju slobode, odnosno da je tuženica odgovorna za predmetnu štetu.

18. Kako se prema odredbi članka 1100. ZOO-a za povredu prava osobnosti ne plaća naknada, već novčano zadovoljenje (satisfakcija), koje nije ni naknada niti kazna za štetnika, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženice u dijelu kojim tvrdi da bi dosuđeni iznos od 10.000,00 kn po prvostupanjskom sudu predstavljao svojevrsnu zaradu, što da dovodi u pitanje cilj i društvenu svrhu prava na pravičnu naknadu, a niti u dijelu kojim neargumentirano, a time i neosnovano tvrdi da duševne boli koje je tužitelj trio zbog nedostatka prostora ne prelazi onaj neizbježan element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, te da sama činjenica nedostatka prostora soba u kojima je tužitelj boravio, ne predstavlja niti oblik poniženja, niti nečovječno postupanje prema tužitelju, kao zatvoreniku, kojim bi tužitelju bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti.

19. Pogrešno je po sudu prvog stupnja odlučeno i o prigovoru zastare, a na što se opravdano žali tužitelj.

20. Općim i posebnim pravilima o zastari je propisano da: zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze (članak 214. stavak 1. ZOO-a); zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo ugovoreno (članak 215. stavak 1. ZOO-a), a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog roka (članak 216. ZOO-a); tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (članak 230. stavak 1. ZOO-a), koje pravilo podrazumijeva ne samo saznanje o štetniku i štetu, već i spoznaju o opsegu i visini štete, a u svakom slučaju za pet godina od kad je šteta nastala (članak 230. stavak 2. ZOO-a); u slučaju kad je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 238. stavak 2. ZOO-a), i podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora zastarijevanje zastaje (članak 186. a stavak 3. ZPP-a).

21. Prema tome, kako je tužitelj štetnim utjecajima neprimjerenog smještaja u Kaznionici L. bio kontinuirano izložen od 14. svibnja 2008. do 11. siječnja 2012. to je suprotno zaključku prvostupanjskog suda, tužitelju rok zastare za predmetno potraživanje počeo teći 11. siječnja 2012. (kada su prestali kontinuirani štetni utjecaji zbog neprimjernog smještaja za vrijeme izvršavanja kazne zatvora), a ne prije toga kako je to zaključio sud prvog stupnja, pogrešno polazeći od činjenice da bi za ocjenu prigovora zastare istaknutog po tuženici bilo odlučno to što je tužitelj premještan iz zatvora u Z.¹ u Kaznionicu L., a potom u G..

22. Naime, tek prestankom loših uvjeta u zatvoru koji su, kako je navedeno, u kontinuitetu trajali do 11. siječnja 2012. tužitelj je mogao saznati za opseg štete, što znači u smislu navedenih pravila o zastari da je tužitelju za predmetno potraživanje od 11. siječnja 2012. mogao početi teći rok zastare i da za ocjenu prigovora zastare u okolnostima konkretnog slučaja nije od značaja to što je tužitelj boravio u više zatvorskih ustanova, odnosno da za predmetno potraživanje nisu nastupili učinci zastare s obzirom da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 17. travnja 2013. (otklonjen po Općinskom državnom odvjetništvu u Z.¹ 16. kolovoza 2013.), a predmetna tužba 1. listopada 2013. (prije isteka zakonom određenog subjektivnog roka od tri godine).

23. Nadalje, pravilima o parničnim troškovima je propisano da:

- o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja (članak 164. stavak 1. ZPP-a) i da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu (članak 164. stavak 2. ZPP-a);

- o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (članak 164. stavak 4. ZPP-a);

- sud kad preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, odlučuje o troškovima postupka jednom odlukom (članak 166. stavak 2. ZPP-a);

- troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice i da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a);

- stranka koja u cijelosti izgubi parnicu protivnoj stranci i njezinu umješaču naknađuje troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a);

- kod ocjene potrebitosti troškova sud osobito voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. stavak 1. ZPP-a);

- sud odmjerava troškove prema tarifi, ako su propisani tarifom za nagradu odvjetnika ili za druge troškove (članak 155. stavak 2. ZPP-a);

- sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijem donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/),

a što znači da se pravila o troškovima postupka temelje na principu svrsishodnosti, racionalnosti i pravednosti.

24. Tužitelj je određeno postavio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 34.053,00 kn (prvostupanjski postupak 31.640,50 kn /24.062,50 kn na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku + sudska pristojba na tužbu - 1.682,00 kn, na presudu od 30. listopada 2015. - 1.682,00 kn, na žalbu od 16. studenog 2015. - 3.364,00 kn, presudu od 18. ožujka 2022. - 850,00 kn + drugostupanjski postupak - sastav žalbe - 1.562,50 kn + sudska pristojba - 850,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 31.640,50 kn od donošenja prvostupanjske presude do isplate (list 168., 373., 375. i 427. spisa).

25. Prema stanju spisa i vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kn (članak 35. ZPP-a) potrebni su bili troškovi zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskom postupku u iznosu od 14.375,00 kn (sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 100 bodova /Tbr. 28. OT/, tužbe - 100 bodova /Tbr. 7/1. OT/, podneska od 27. veljače 2014., 10. lipnja 2020. i 5. veljače 2012. od po 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, sastav žalbe od 16. studenog 2015. - 125 bodova /Tbr. 10/1. OT/, zastupanje na ročištima 2. listopada 2014., 18. rujna 2015. i 1. veljače 2022. od po 100 bodova /Tbr. 9/1. OT/, 30. listopada 2015. – 50 bodova /Tbr. 9/3. OT/, 10. lipnja 2020. i 11. svibnja 2021. od po 50 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 19. siječnja 2015., 14. travnja 2015., 22. svibnja 2015., od po 25 bodova /Tbr. 9/5. OT/ ili ukupno 1 150 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 11.500,00 kn + 2.875,00 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost /Tbr. 42. OT/ = 14.375,00 kn).

26. Preko iznosa od 14.375,00 kn do iznosa od 24.062,50 kn (za iznos od 9.687,50 kn) zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u prvostupanjskog postupku nije osnovan jer nije u skladu sa poduzetim radnjama i mjerodavnom OT-om (podnesci od 21. ožujka 2014., 1. listopada 2014., 10. rujna 2020. i 13. srpnja 2021. nisu pripremni podnesci u smislu odredbe članka 277. stavka 4. ZPP-a, odnosno istima se ponavljaju ili dopunjuju činjenični navodi - za takve podneske se ne priznaju troškovi /članak 155. ZPP-a/).

27. Od sudskih pristojbi tužitelju pripada pravo na trošak sudske pristojbe na žalbu od 16. studenog 2015. s kojom je uspio u cijelosti, u iznosu od 3.364,00 kn (list 159. - 160. spisa) i presudu od 18. ožujka 2022. u iznosu od 850,00 kn (list 396. - 398. spisa).

28. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sudskih pristojbi za daljnji iznos od 3.364,00 kn (sudska pristojba na tužbu i ukinutu presudu od 30. listopada 2015. od po 1.682,00 kn) i predmetnu žalbu (850,00 kn) nije osnovan jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelj plate te pristojbe.

29. S obzirom na navedeno, tužitelju pripada pravo na trošak prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 18.589,00 kn, odnosno uz dosuđeni iznos po sudu prvog stupnja /3.482,50 kn/ i daljnji iznos od 15.106,50 kn (članak 155. ZPP-a) sa zateznim kamatama na ukupni pripadajući trošak prvostupanjskog postupka od donošenja prvostupanjske presude /18. ožujka 2022./ do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članka 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

30. Za sastav predmetne žalbe po punomoćniku odvjetniku tužitelju pripada pravo na nagradu u iznosu od 1.562,50 kn (Tbr. 10/1., 42. i 50. OT), ali ne i trošak sudske pristojbe na žalbu (850,00 kn) s obzirom da kako je naprijed navedeno iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj platio pristojbu na predmetnu žalbu.

31. Prema tome, tuženica koja je u konačnici izgubila predmetnu parnicu, dužna je naknaditi tužitelju troškove predmetne parnice u ukupnom iznosu od 20.151,50 kn (prvostupanjski postupak - 18.589,00 kn /zastupanje po punomoćniku odvjetniku - 14.375,00 kn + sudska pristojba na žalbu od 16. studenog 2015. - 3.364,00 kn + sudska pristojba na presudu - 850,00 kn = 18.589,00 kn, drugostupanjski - 1.562,50 kn - nagrada za sastav žalbe po punomoćniku odvjetniku) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 18.589,00 kn od donošenja drugostupanjske presude (13. rujna 2022.) do isplate (članak 151. stavak 3. ZID ZPP/2022) i sama snositi svoje troškove iste (članak 154. stavak 1. ZPP-a), među kojima je i trošak predmetne žalbe s kojom nije uspjela.

32. Preko iznosa od 18.589,00 kn do iznosa od 31.640,50 kn (za iznos od 13.051,50 kn /9.687,50 kn - zastupanje, 3.364,00 kn pristojbe/) zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog postupka nije osnovan, što znači da je vezano za taj dio po sudu prvog stupnja pravilno odbijen tužiteljev zahtjev.

33. Zaključno, tuženica je dužna isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete (pravične naknade) uz dosuđeni iznos po sudu prvog stupnja (10.000,00 kn) i daljnji iznos od 40.000,00 kn (ukupno 50.000,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe (1. listopada 2013.) do isplate, naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 18.589,00 kn (uz dosuđeni iznos po sudu prvog stupnja /3.482,50 kn/ i daljnji iznos od 15.106,50 kn) sa zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske presude (13. rujna 2022.) do isplate, troškove predmetne žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, te sama snositi svoje troškove parnice, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. ZPP-a za stavak I. i III., članak 373. točka 3. i članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II., IV., V. i VI.).

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.