Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-1771/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sabine Dugonjić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. M. OIB… iz K. L., kojeg zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u S., protiv tuženika O. b. d.d., OIB…, S., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A. & A. iz S., po generalnoj punomoći Su-549/21, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3209/19 od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3209/19 od 26. travnja 2022., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko nespornog iznosa od 42.497,73 kn/5.640,42 EUR[1] za daljnji iznos od 1.685,95 kn/223,76 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i dijelu toč. III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.328,00 kn/1.370,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate.

II. Odbija se žalba tužitelja u pobijanom dijelu toč. III. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 2.250,00 kn/298,63 EUR.

III. Preinačava se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 500,00 kn/ 66,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji iznos parničnog troška od 500,00 kn/ 66,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate, po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 56,81 kn/7,54 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 44206/06 od 6. lipnja 2006. koji je sklopljen između tužitelja I. M. kao korisnika kredita i HVB S. b. d.d. S. (sada O. b. d.d., S.) u svojstvu kreditora, koji Ugovor je 6. lipnja 2006. potvrđen (solemniziran) kod javnog bilježnika J. M. u S. i to: točka 1. ugovora kojim Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 34.356,00 CHF koji se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora važećem na dan korištenja kredita; - točka 4. odjeljak a) ugovora u dijelu u kojem je nominalna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva ; - točka 8. odjeljak c) stavak/podtočka 1. pod b) ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se svaka mjesečna rata plaća prijenosom/uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja važećeg za valutu Ugovora (CHF) na dan ispunjenja obveze; - točka 8. odjeljak c) stavak/podtočka 2. ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će Banka kod pravovremenog ispunjenja obveze primijeniti ugovoreni prodajni tečaj važeći na prethodno navedene dane ispunjenja obveze zavisno o načinu plaćanja; - točka 8. odjeljak d) stavak/podtočka

1. ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će Kreditor u slučaju kašnjenja Korisnika kredita sa uplatom mjesečne rate prihvatiti/primijeniti prodajni devizni tečaj važeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima-mjesečnom ratom; - točka 8. odjeljak d) stavak/podtočka 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će se prijevremene uplate kada nisu povezane s neradnim danima prihvatiti po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća (desetog u mjesecu); - točka 8. odjeljak d) stavak/podtočka 3 ugovora u kojem je ugovoreno da Banka uvijek zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih plaćanja/uplata; - točka 10. stavak/podtočka 1. ugovora u kojoj je ugovoreno da je redovna (nominalna) kamata promjenjiva i da se utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.183,68 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u točki II. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.328,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.750,00 kn, kao neosnovan (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko nespornog iznosa od 42.497,73 kn za daljnji iznos od 1.685,95 kn, te pod toč. III. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe uz naknadu parničnog troška ili da se u tom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Protiv dijela toč. III. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.750,00 kn žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga i predlaže preinačenje presude u tom pobijanom dijelu uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljem stečenog bez osnove.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje tuženik, jer presuda, sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelj i prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. dana 6.6.2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 44206/06 kojim je prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 34.356,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita, da je kredit odobren s rokom otplate od 84 mjeseca od kojih 83 jednaka mjesečna anuiteta u iznosima od 488,58 CHF i jedna rata u iznos od 487,16CHF, da u čl. 4. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10% godišnje koja je promjenjiva prema Odluci o kamatnim stopama ili drugim aktima kreditora, da je tuženik tijekom otplate kredita više puta jednostrano povećavao kamatnu stopu do najviše 8,00% godišnje, da se u razdoblju trajanja kredita mijenjao i tečaj CHF, te da je financijskim vještačenjem i njegovom dopunom utvrđeno da je razliku između početno ugovorene redovne kamatne stope od 5,10% i kamate nakon promjene kamatne stope tijekom otplate kredita čini iznos od 15.449,59 kn, te da razlika preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF tijekom trajanja kredita iznosi 28.734,09 kn ili ukupno 44.183,68 kn, a da je ukupan iznos koji je tužitelj manje platio u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 1.685,95 kn.

8. Temeljem utvrđenja da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, i suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnim predmetne ugovorne odredbe temeljem odredbe čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125711, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), te obvezao tuženika da tužitelju temeljem stečenog bez osnove primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO isplati preplaćene iznose anuiteta kredita s osnova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ukupnom iznosu od 44.183,68 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9. Uz valjane je razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se pozvao sud prvog stupnja utvrdio ništetnim dijelove odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF.

10. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-249/14 od 9. travnja 2015., donesenoj povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 u postupku tužitelja Udruge potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka radi zaštite kolektivnih interesa, izrazio je pravno shvaćanje da su pojmovi koje koriste banke u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njihova obračuna visoko stručni i kao takvi razumljivi samo onim osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija nerazumljiva i da unatoč tome što su odluke tuženih banaka koje su utvrđivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja potrošačima bile dostupne u poslovnicama banaka, da nisu bile razumljive, te da se niti razlozi promjenjivosti kamatne stope ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdan razlog za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

11. Isto tako, pravilno se sud prvog stupnja pozvao na učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je ovdje prednik tuženika HVB S. b. između ostalih utuženih banaka u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82., i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09-dalje: ZZP/07). U navedenom kolektivnom sporu nepoštenom su utvrđene i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i prednik tuženika, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, no unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom i švicarskim francima. U toj se pravomoćnoj odluci još navodi kako na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, niti se informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

12. Odredbe čl. 106. st. 1. i 118. ZPP i čl. 502.a st. 1. ZZP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, a što je tužitelj u ovom sporu i učinio.

13. Kako je opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano u odredbi čl. 323. st.. 1. ZOO prema kojemu je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovora strana dužna vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je pobijanom presudom prvostupanjski sud pravilno naložio tuženiku, kao nesavjesnom stjecatelju (čl. 1115. ZOO) da tužitelju isplati preplaćeni iznos s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, čija visina je utvrđena temeljem provedenog financijskog vještačenja sa zateznim kamatama tekućim od dana kada je tuženik primio svaku pojedinu uplatu mjesečnog anuiteta do isplate.

14. Jedini žalbeni navod koji tuženik ističe u žalbi svodi se u bitnome na tvrdnju da je prvostupanjski sud od ukupno utvrđenog preplaćenog iznosa od 44.183,68 kn, umanjiti tzv. negativne kamate u iznosu od 1.685,95 kn koje je odnose na razdoblje kada je tužitelj zbog promjene tečaja vraćao anuitete u manjim iznosima. Smatra da preplata po osnovi tečajnih razlika i promjenjive kamatne stope koje tužitelj potražuje temeljem stečenog bez osnove ne može biti veća od iznosa koji je tuženik eventualno stekao.

15. Ovim navodima tuženik ustvari prigovara metodi kojom je izvršen izračun preplaćenog iznosa, no kako u postupku nije prigovarao matematičkoj točnosti financijskog vještačenja, ovo pravno pitanje (materijalnopravne prirode) prvostupanjski sud je uz valjane razloge ocijenio neosnovanim. Naime, pored činjenice da tuženik u postupku nije postavio nikakav određeni zahtjev, kako protutužbeni, tako niti prigovor radi prijeboja, ne postoji nikakav osnov za umanjenje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF stekao od tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu, time da kada bi takav zahtjev i postojao isti bi bio u direktnoj suprotnosti s čl. 323. st. 2. ZOO, prema kojoj ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla (a to je u konkretnom slučaju tuženik) odgovara svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima slučaja nije mogao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Osim toga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj plaćanjem anuiteta kredita nije ništa primio, zbog čega niti nema obvezu bilo što vratiti temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO.

16. Zbog iznijetih razloga, pravilnom je primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev prihvaćen preko nespornog iznosa od 42.497,73 kn i za daljnji iznos od 1.685,95 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, te toj odluci tuženik neutemeljeno u žalbi prigovara.

17. Neosnovano tuženik žalbom pobija i dio odluke o troškovima postupka u dijelu toč. III. izreke kojim mu je temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, kao stranci koja je izgubila parnicu naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.328,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

18. Slijedom iznijetih razloga žalba tuženika ukazuje se neosnovanom u cijelosti.

19. Međutim, osnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije dosudio zatraženi trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 500,00 kn. Zahtjev za naknadu troškova ročišta za objavu presude tužitelj je određeno postavio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. i 3. ZPP do zaključenja glavne rasprave u iznosu od 500,00 kn, a njegov je punomoćnik pristupio na ročište na kojemu je presuda objavljena. Radi se o potrebnom parničnom trošku u smislu odredbe čl. 155. ZPP nastalom tijekom parničnog postupka, te je pravilnom primjenom materijalnog prava Tbr. 9./3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) tužitelju ovaj trošak trebalo priznati. Stoga je prvostupanjska presuda djelomično preinačena temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP i tužitelju dosuđen daljnji iznos parničnog troška od 500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Žalba tužitelja je neosnovana u odnosu na preostali odbijajući dio parničnog troška u iznosu od 2.250,00 kn koji se odnosi na trošak privatnog nalaza i mišljenja, jer taj nalaz kao dokaz nije korišten u ovoj parnici, i nije bio potreban za postupak u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

20. Slijedom iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

21. Razmjerno tužiteljevu uspjehu u žalbenom postupku od 18,18% priznat mu je trošak sastava žalbe po Tbr. 10./5. Tarife u iznosu od 56,81 kn, dok mu nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu, jer u spisu nema dokaza da je navedenu pristojbu i platio.

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.