Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-1772/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB…, zastupana po Općinskom građansko državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, protiv tuženika D. D. iz Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1126/2019-21 od 27. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1126/2019-21 od 27. travnja 2022. u pobijanoj točki I i II izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku D. D. iz Z.,

OIB 78620234136, da isplati tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB…, iznos od 14.875,00 EUR u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na staja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na pojedine iznose teče kako slijedi i to na iznos od:

- 50,00 EUR od 11. listopada 2013.

- 50,00 EUR od 11. studenog 2013.

- 50,00 EUR od 11. prosinca 2013.

- 50,00 EUR od 11. siječnja 2014.

- 50,00 EUR od 11. veljače 2014.

- 225,00 EUR od 11. ožujka 2014.

- 225,00 EUR od 11. travnja 2014.

- 225,00 EUR od 11. svibnja 2014.

- 225,00 EUR od 11. lipnja 2014.

- 225,00 EUR od 11. srpnja 2014.

- 225,00 EUR od 11. kolovoza 2014.

- 225,00 EUR od 11. rujna 2014.

- 225,00 EUR od 11. listopada 2014.

- 225,00 EUR od 11. studenog 2014.

- 225,00 EUR od 11. prosinca 2014.

- 225,00 EUR od 11. siječnja 2015.

- 225,00 EUR od 11. veljače 2015.

- 337,50 EUR od 11. ožujka 2015.

- 337,50 EUR od 11. travnja 2015.

- 337,50 EUR od 11. svibnja 2015.

- 337,50 EUR od 11. lipnja 2015.

- 337,50 EUR od 11. srpnja 2015.

- 337,50 EUR od 11. kolovoza 2015.

- 337,50 EUR od 11. rujna 2015.

- 337,50 EUR od 11. listopada 2015.

- 337,50 EUR od 11. studenog 2015.

- 337,50 EUR od 11. prosinca 2015.

- 337,50 EUR od 11. siječnja 2016.

- 337,50 EUR od 11. veljače 2016.

- 375,00 EUR od 11. ožujka 2016.

- 375,00 EUR od 11. travnja 2016.

- 375,00 EUR od 11. svibnja 2016.

- 375,00 EUR od 11. lipnja 2016.

- 375,00 EUR od 11. srpnja 2016.

- 375,00 EUR od 11. kolovoza 2016.

- 375,00 EUR od 11. rujna 2016.

- 375,00 EUR od 11. listopada 2016.

- 375,00 EUR od 11. studenog 2016.

- 375,00 EUR od 11. prosinca 2016.

- 375,00 EUR od 11. siječnja 2017.

- 375,00 EUR od 11. veljače 2017.

- 375,00 EUR od 11. ožujka 2017.

- 375,00 EUR od 11. travnja 2017.

- 375,00 EUR od 11. svibnja 2017.

- 375,00 EUR od 11. lipnja 2017.

- 375,00 EUR od 11. srpnja 2017.

- 375,00 EUR od 11. kolovoza 2017.

- 375,00 EUR od 11. rujna 2017.

- 375,00 EUR od 11. listopada 2017.

- 375,00 EUR od 11. studenog 2017., pa do isplate;

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku D. D. iz Z., OIB…. da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB…, nadoknaditi trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB…, nadoknaditi tuženiku D. D. iz Z., OIB…, prouzročeni parnični trošak u iznosu 22.500,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja u iznosu 120.000,00 kn kao neosnovan.“

2. Protiv točke I i II izreke navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj, kao suvlasnik nekretnine u Z. u ½ dijela, … ulica br. 7, traži od tuženika, kao drugog suvlasnika, isplatu ostvarene koristi u razmjernom dijelu svog suvlasništva, a koja se odnosi na zakupninu ostvarenu na temelju Ugovora o zakupu od 4. ožujka 2013. od društva S. S. V. d.o.o.

6. Među strankama nije prijeporno:

- da su suvlasnici, svaki u 1⁄2 dijela, nekretnina opisanih u zemljišnim knjigama kao 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), 2. poslovni prostor u prizemlju poslovne zgrade koji se sastoji od šest prostorija ukupne površine 74,94 čm i 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3) 3. poslovni prostor u prizemlju poslovne zgrade ukupne površine 81,00 čm, a koji su neodvojivo povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika i to M… ulica, dvorište, zgrada mješovite uporabe br. 7, poslovna zgrada, pomoćna zgrada i garaža, sveukupne površine 694 m2,

- da je tuženik kao suvlasnik prijeporne nekretnine sklopio Ugovor o zakupu 4. ožujka 2013. s društvom Studio S. V. d.o.o. za 1⁄2 dijela poslovnog prostora koji se sastoji od tri objekta ukupne površine 150 četvornih metara, koja zgrada je izgrađena na z.k.čbr. 416 i upisana u z.k.ul. br. 213 k.o. G. Z.,

- da je sukladno sklopljenom Ugovoru o zakupu visina zakupnine mjesečno za suvlasnički dio iznosila za razdoblje od listopada 2013. do ožujka 2014. 100,00 EUR, od ožujka 2014. do ožujka 2015. 450,00 EUR, od ožujka 2015. do ožujka 2016. 675,00 EUR i od ožujka 2016. do studenog 2017. 750,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja,

- da suvlasnička zajednica stranaka nije razvrgnuta.

7. Iz iskaza svjedoka S. V. proizlazi da je zaključio Ugovor s tuženikom o zakupu poslovnog prostora u M… 7 u dvorišnom objektu. Objekt je bio neodržavan i vrlo zapušten, no međutim, činilo mu se da ima potencijala. Dogovorio je se s tuženikom da će prva godina zakupnina biti niža jer će se njegova ulaganja u taj prostor uračunavati u visinu zakupnine. Dvorišni prostor je bio pun smeća i zapušten, a prostor koji je uzeo u zakup nalazio se s lijeve strane. Da bi isti uredio morao je imati struju, vodu i ostalu infrastrukturu, a utvrdio je da su stanari kada su postavljali prozore prerezali dotok struje, te je ubrzo poplavilo dvorište kanalizacijom jer se s vremenom smeće kompostiralo i na taj način začepilo odvodne kanale. Platio je odvoz cjelokupnog smeća kojeg su zapravo tu napravili stanari koji su odbijali bilo što učiniti. Radovi su ga stajali puno više od procijenjenog jer se stalno pojavljivala nova situacija i novi troškovi, te je s tuženikom zaključio i Aneks ugovora o zakupu kojim su to regulirali. Prostor je priveo namjeni i u početku se činilo da će to biti dobro, no međutim, i dalje se stalno nešto događalo što je zahtijevalo njegova daljnja ulaganja. Primjerice, susjedi je pala žbuka na njegov krov i razbila ga i stalno je bio izložen buci i radovima od susjeda i nije imao uvjete za rad, a također su ga i financijski iscrpljivali. Iselio je iz tog prostora prije par godina jer više nije mogao financirati održavanje cijele parcele, a nije se mogao ni baviti kreativnim radom jer je bio stalno izložen poslovima domara. Tuženik mu je prilikom davanja u zakup prostora pokazao prostor s lijeve strane i rekao da je taj prostor njegov i da je taj prostor predmet zakupa, a da je ostalo u suvlasništvu države i da će mu se oni vjerojatno javiti kada on preda dokumentaciju o njihovom ugovoru. Cijelo vrijeme se njemu nitko nije javljao sve do jednog dana kada je netko iz Ureda za državnu imovinu došao i napravio očevid. Proveo je tog gospodina i on je fotografirao lice mjesta. Ističe da je on morao očistiti smeće s cijelog dvorišta, kao i izvršiti radove na drugom dijelu, koji nije bilo u zakupu, kako bi osigurao zidove, statiku, nosače, slivne vode, zapravo sve potrebne radove da bi prostor bio u kakvom takvom stanju i siguran. Prostor je trebalo i dalje održavati jer je derutan i zahtjeva stalni angažman. Prethodno je pokušao doći do odgovorne osobe u Državnom uredu za državnu imovinu, ali nije uspio. Nakon nekog vremena od obavljenog očevida u pošti je dobio prijepis svih računa koje je platio tuženiku s pozivom da plati državi jednaki iznos. Angažirao je odvjetnicu koja mu se javila, no međutim, oni su pokrenuli ovrhu protiv njega i njegova punomoćnica je izjavila žalbu. U prostoru koji je priveo svrsi, s lijeve strane je držao svoju poslovnu dokumentaciju, arhivu, stolove, materijale s kojima je radio, slike, boje, skulpture i sve što čini jedan studio, dok s desne strane u prostoru koji se nalazi u prostoru predstavnika suvlasnika, a koji je bio pun smeća, je nakon uređenja istoga ostavljao stvari koje su pripadale prostoru s lijeve strane, a za koje nije znao hoće li zakupodavac koristiti, primjerice radijatore, daske, cijevi i sl. Nitko sa strane tužitelja nikada se nije javio, a imao je puno teških situacija kada mu je navirala voda u prostor i morao je brzo donositi odluke. Od ukupno provedenog vremena trajanja zakupa, polovinu vremena je proveo u radovima, a polovinu je pokušavao raditi svoj posao. Zakupnina mu je bila niža samo prve godine trajanja zakupa, a Aneks ugovora je došao nakon što je imao visoke troškove novog priključka struje i vodova, te brojila. Nikada nije nitko od strane tužitelja nije od njega tražio da preda posjed ili polagao pravo na posjed. Jedino što je dobio od strane tužitelja je bio Zapisnik nakon obavljenog očevida u kojemu je bilo navedeno što on koristi i da je u suvlasništvu.

8. Iz iskaza tuženika proizlazi da je u postupku povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine dobio suvlasništvo prostora u M… ulici koji je bio u vrlo lošem stanju. Drugi suvlasnik je bila država koja se uknjižila 2018. Kako je prostor bio zapušten i derutan i urušavao se, uspio je pronaći zakupca S. V. koji bi taj prostor priveo svrsi, odnosno njegov suvlasnički dio, a rekao mu je da bi mu se država trebala javiti za svoj suvlasnički dio jer je on bio zainteresiran i za taj dio. S. V. je dosta uložio u saniranje tog prostora što se odrazilo kroz smanjenu zakupninu. U prostoru je bio oko četiri i pol godine, nakon čega ga je napustio budući da se stalno morao baviti dio radnog vremena sa samim prostorom, a drugi suvlasnik mu se nikada nije javio, te su raskinuli ugovor. Ističe da je dao samo svoju polovinu u zakup i samo mu je polovinu prostora predao u posjed, odnosno radilo o prostoru koji je čak manji od polovine prostora. Ključeve tog prostora dobio je Grada i njih je predao g. Vujčiću i rekao mu da ne mijenja brave, što i nije, a pretpostavio je da je i država dobila iste ključeve. Sve troškove za komunalnu naknadu, slivne vode i naknadu za uređenje voda je plaćao isključio on, odnosno u vrijeme zakupa g. V., a nakon toga opet on, što i danas čini. Pokušao je kontaktirati tužitelja i posjetio je poslovne prostore preko puta Filozofskog fakulteta, misli da se tada zvao AUDIO, gdje je predao sve papire. Njemu se nikada tužitelj nije obratio vezano za taj poslovni prostor prije pokretanja ovog postupka, odnosno zahtjeva za mirno rješenje spora. Također ima i poslovni prostora u suvlasništvu sa državom u M… 7 gdje ima isti problem, ali je za taj prostor država tužila zakupca. Negdje u rujnu tražio je suglasnost tužiteljice za davanje suglasnosti za zakup prostora, ali mu nisu nikada odgovorili. Imao je i probleme sa drugim stanarima u zgradi koji su mu prijetili postupcima za naknadu štete zbog urušavanja zidova i krova.

Iz dopisa odvjetnice D. V. od 12. rujna 2017. razvidno je da se ista obraća Ministarstvu državne imovine kao punomoćnica S. V. vezano za dostavljene račune za zakup od ožujka 2013. do kolovoza 2017. U istome ona ističe da je njezina stranka bila u zakupnom odnosu s tuženikom za 1⁄2 dijela poslovnog prostora i to 65 m2 prostorija za obavljanje glavne djelatnosti i 5 m2 prostorija koja predstavlja sanitarni čvor, ukupno 70m2. Ujedno ističe da je njezina stranka uredila cijeli poslovni prostor (uvela struju, čišćenje i sl.) jer je isti bio zapušten, pun smeća. Za polovinu zakupljenog prostora plaćena je zakupnina tuženiku, slijedom čega nije ni u kakvoj obvezi prema naslovu. Ujedno ističe da iz zk izvatka za prijepornu nekretninu ne proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik u zemljišne knjige slijedom čega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

9. Iz Zapisnika od 27. studenog 2017. proizlazi da je isti sastavljen prilikom primopredaje prijepornog poslovnog prostora od strane Studia S. V. tuženiku.

10. Sukladno odredbi čl. 38. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP), nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju. Svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i podijele sve koristi.

Kad nema sporazuma između suvlasnika o načinu suposjedovanja zajedničke nekretnine, a jedan ili više suvlasnika posjeduje stvar u većem opsegu od svog suvlasničkog dijela, ostalim suvlasnicama pripada pravo na naknadu za koristi koje su njima uskraćene (tako i VSRH u Rev-834/87).

11. Prvostupanjski sud zaključuje, da navedeno nije ostvareno, jer iz Ugovora o zakupu od 4. ožujka 2013. vrlo jasno proizlazi da je predmet zakupa 1⁄2 dijela poslovnog prostora koji se sastoji od tri objekta ukupne površine 150 četvornih metara, koja zgrada je izgrađena na z.k.čbr. 416 i upisana u z.k.ul. br. 213 k.o. G. Z., što potvrđuje u svom iskazu i svjedok S. V. i tuženik, kao i da je isključivo tuženik, odnosno zakupac, snosio sve troškove sanacije zapuštene nekretnine, održavanja, režija i slično, u čemu tužitelj neprijeporno nije sudjelovao. Na taj način su učinjene i poboljšice i na suvlasničkom dijelu tužitelja. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao koji je u naravi njegov suvlasnički dio, kao i kojeg je u posjedu, a tuženik je izjavio da je ključeve prostora svog suvlasničkog dijela u postupku povrata imovine dobio od Grada Zagreba i nije mijenjao brave.

12. Sukladno odredbi čl. 39. st. 2. ZVDSP kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga. Prema odredbi čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Tuženik, odnosno zakupac, je obavio posao za koji nisu imali odobrenje drugog suvlasnika, međutim, obavljanje tog posla bilo je nužno, kako je detaljno opisao svjedok S. V. u svom iskazu.

13. Prvostupanjski sud zaključuje da je općepoznato je stanje nebrige tužitelja za nekretnine u državnom vlasništvu, a koje proizlazi i iz fotografija koje prileže na listu 51-62 spisa, kao i iz korespondencije tuženika i G. Z. i njihovih utvrđenja nakon tehničkog očevida, te ostale dokumentacije (list 63-72 spisa).

14. Činjenica da je predmetom zakupa bio idealni suvlasnički dio, ne dokazuje da tužitelju pripada dio ostvarenih plodova i koristi razmjerno suvlasničkom dijelu.

15. Naime, tuženik je, sukladno odredbi čl. 37. st. 3. ZVDSP ovlašten u pravnom prometu samostalno raspolagati svojim suvlasničkim dijelom nekretnine jer se uzima da je isti samostalna stvar, pa ga tako dati i u zakup. Tuženik je obavijestio tužitelja o svom raspolaganju, a sam zakupnik je izrazio volju i pozvao tužitelja na zaključenje ugovora o zakupu, ali u tome nije uspio, kako to proizlazi iz njegova iskaza. Da je zakupnik koristio više od suvlasničkog dijela koji je uzeo u zakup tada bi tužitelj od njega mogao potraživati naknadu.

16. Činjenica jest da tužitelj nikada nije vodio brigu o prijepornoj nekretnini i nikada nije tražio predaju u posjed svog suvlasničkog dijela.

Budući da je utvrđeno da tuženik nije dao u zakup više od svog suvlasničkog dijela, te da nije onemogućio tužitelja u izvršavanju njegovog suvlasničkog dijela i prava koja iz toga proizlaze, nego upravo suprotno, to po shvaćanju i ovog drugostupanjskog suda, tužitelju ne pripada tražena naknada u visini polovine ugovorene zakupnine prema Ugovoru o zakupu od 4. ožujka 2013. (tako i VSRH u Rev x 512/15-2 od 1. rujna 2015.). Tuženik je na ostvarenu zakupninu platio porez, slijedom čega ni visina tražene zakupnine ne može biti u visini određenoj Ugovorom o zakupu bez umanjenih davanja. Na tu okolnost je tužitelj predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem koji dokaz sud nije proveo budući je utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Sud nije proveo ni predloženi dokaz saslušanjem svjedoka K. D., F. D., V. R. i Đ. J. na okolnost zapuštenog stanja prijepornog prostora i njegove sanacije jer je isto utvrđeno iz priložene dokumentacije i iskaza svjedoka S. V. i tuženika.

17. Neosnovano tužitelj u žalbi prigovara, da bi zaključak suda o nebrizi za spornu nekretninu u njegovom suvlasništvu bio netočan, jer je isti dokazan u postupku fotografijama i iskazima tuženika i svjedoka S. V., te opsežnom dokumentacijom, pri čemu je tuženik poduzeo, putem zakupnika, radnje za uređenje prostora, dok se tužitelj na sve pozive da u bilo čemu u vezi uređenja sudjeluje, oglušio. 18. Iz dopisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. tužitelju od 22.11.2011. (list 66-67 spisa) vidljivo je, da je tužitelj obaviješten o ruševnom stanju dvorišnog objekta u M… 7 te o tome da je upravitelj zgrade poduzeo potrebne aktivnosti, a da suvlasnici zgrade nisu voljni sudjelovati u rekonstrukciji objekta do čijeg urušavanja je došlo zbog nebrige vlasnika (tužitelja i tuženika u ovom postupku).

19. Tuženik je sklopio ugovor o zakupu svog suvlasničkog dijela, te nije bio niti dužan uplaćivati tužitelju dio dobiti koji bi odgovarao njegovom suvlasničkom dijelu; tu dobit tužitelj je mogao ostvariti sklapanjem ugovora o zakupu u odnosu na svoj dio. Iz iskaza zakupnika proizlazi da je uveden u posjed na način da mu je tuženik pokazao prostor sa lijeve strane i rekao da je ostalo u suvlasništvu države i da će mu se oni vjerojatno javiti kada on preda dokumentaciju o ugovoru, što se nije dogodilo, a da je on bez uspjeha pokušavao doći do odgovorne osobe u državnom Uredu za državnu imovinu.

Ukoliko je zakupnik, protivno ugovoru o zakupu i uvođenju u posjed samo u suvlasnički dio tuženika, ipak koristio i suvlasnički dio tužitelja, kako tužitelj tvrdi, radilo bi se o uporabi tuđe stvari u svoju korist od strane zakupnika, te bi tada tužitelj svoj zahtjev trebao usmjeriti protiv zakupnika, a ne protiv tuženika. Iz iskaza zakupnika i dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj tako i postupio, te da vodi odvojeni postupak za isplatu iznosa, koji je predmet ovog postupka, i protiv zakupnika.

20. Nadalje, činjenica da nije bilo sporazuma o načinu vršenja suposjeda, pri čemu je tuženik izjavio da je ključ poslovnog prostora dobio od Grada, pa je isto mogao ostvariti (i vjerojatno ostvario) i tužitelj, ne može se stavljati na teret tuženiku jer se radi i o propuštanju tužitelja.

21. Iz dokaza u spisu proizlazi, da je zakupnik koristio poslovni prostor u omjeru suvlasništva tuženika, ali je, da bi to bilo moguće, morao urediti čitav prostor (čime je i tužitelj ostvario korist, o kojoj prvostupanjski sud nije raspravljao jer se radi o prigovoru prijeboja a tužbeni zahtjev je odbijen).

22. Radi toga je materijalno pravo čl. 1120. ZOO pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev odbijen.

23. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

24. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.