REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1670/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB 80572192786, sa sjedištem u Zagrebu, Strojarska cesta 11 i 2-tužitelja HŽ Cargo d.o.o., OIB 08720210702 sa sjedištem u Zagrebu, Trg kralja Tomislav 11/I, oboje zastupani po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolčić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB 38922958547, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 73, zastupanog po punomoćnici Vesni Katić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji 1-tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3453/18-2 od 15. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2357/15-53 od 6. travnja 2018., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija 1-tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev 1-tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i 2-tužitelja HŽ Cargo d.o.o. kojim traže da im tuženik plati iznos od 539.294,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. travnja 2007. do isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka (točka I. izreke), dok je naloženo 1-tužitelju i 2-tužitelju solidarno isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 56.150,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2018. do isplate (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba 1-tužitelja i 2-tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja te je odbijen zahtjev 1-tužitelja i 2-tužitelja za naknadu troška žalbe.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi 1-tužitelj na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude, preinačenje iste u smislu revizijskih navoda na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, pri čemu se ne poziva na odredbu ZPP u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka.
8. Revizijski navodi tužitelja koji se zapravo svode na osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi, zbog nemogućnosti uporabe dizel motornog vlaka i zastoja u prometu do kojeg je došlo zbog predmetnog štetnog događaja.
10. U postupku je utvrđeno da je 27. ožujka 2007. kod kolodvora [adresa] došlo do naleta vlaka broj 3507 (s dizel motornim vlakom broj 7 121-011) na kamion slovenske registarske oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom [registarska oznaka], kojom prilikom je oštećen dizel motorni vlak, pri čemu nije sporna isključiva odgovornost vozača teretnog vozila-kamiona inozemne registracijske oznake, a time i tuženika za nastalu štetu. Nesporno je da je tuženik 13. rujna 2007. isplatio predniku tužitelja štetu nastalu na dizel motornom vlaku u iznosu 285.257,89 kn. Utvrđeno je, iz internog računa prednika tužitelja br. 03-297-005/07 od 23. svibnja 2007., da je prednik tužitelja obračunao izmaklu korist HŽ-a za oštećeni dizel motorni vlak 7121 011 koja je nastala nakon predmetnog štetnog događaja u iznosu od 539.294,40 kn, da je stalni sudski vještak izradio nalaz i mišljenje na temelju Pravilnika o štetama HŽ-a (Službeni vjesnik HŽ, broj 3/97 od 16. lipnja 1997., dalje u tekstu: Pravilnik) i podataka tužitelja te da na temelju metodologije obračuna izmakle koristi iz Pravilnika izmakla korist u navedenom štetnom događaju iznosi 356,486,40 kn. U pogledu utvrđenja kolika su bila zakašnjenja drugih (teretnih) vlakova zbog korištenja zamjenskih lokomotiva, koji su se prijevozi obavljali sa zakašnjenjem, koliki su bili troškovi dodatnog angažiranja strojnog osoblja, lokomotiva i radionica za održavanje, trošak zbog isplate prekovremenih sati, trošak maziva, trošak goriva, održavanje i amortizacija, pripreme vozila i druge naknade za stajanje vlaka (prema čl. 6. toč. 1 Pravilnika) vještak nije mogao dati odgovor ili je dao načelno mišljenje što se u takvim situacijama u željezničkom prometu događa, a bez konkretno dostavljenih dokaza od strane tužitelja na navedene okolnosti.
11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud, dovodeći u vezu sadržaj odredbe Pravilnika i odredbu članka 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO), zaključuje da su tužitelji određujući osnovu i visinu zahtjeva primjenom Pravilnika primijenili matematičku formulu za izračun visine štete temeljem zastoja u prometu i izmakle koristi što nikako ne može predstavljati osnovu za dokazivanje stvarnog postojanja i visine štete, a kako je to propisano odredbom čl. 1089. ZOO. Stoga je sud prvog stupnja ocijenio da su tužitelji na temelju odredbe čl. 219. st.1 u vezi čl. 221.a ZPP bili dužni dokazati da im je šteta stvarno nastala, u čemu se sastoji šteta zbog zastoja u prometu odnosno- izmakla korist, kao i dokazati visinu iste, jer da se pitanje nastanka i visine štete zbog nemogućnosti korištenja dizel motornog vozila ne može ocjenjivati na temelju Pravilnika kao podzakonskog akta koji ne može jednostrano obvezivati štetnika kao treću osobu.
12. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu sudu prvog stupnja smatrajući da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je Pravilnik interni akt tužitelja glede izračuna visine štete zbog nekorištenja lokomotive i zbog zastoja u prometu, koji ne može obvezivati tuženika.
13. Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je Pravilnik interni akt tužitelja glede izračuna visine štete zbog nekorištenja lokomotive i zbog zastoja u prometu, pa u situaciji kada tuženik ospori takav izračun visine štete, tužitelj je dužan dokazati je li šteta stvarno nastala, u čemu se ona sastoji i visinu iste. Prema tome, tužitelji ne mogu obračunati štetu samo prema kriterijima internog akta (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama, primjerice Rev x-860/2017 od 9. listopada 2019., Rev x-353/2015 od 9. srpnja 2019.).
14. Budući da tužitelji, suprotno revizijskim navodima, nisu dostavili konkretne podatke o nastaloj šteti zbog izmakle koristi uslijed nekorištenja lokomotive, niti su dostavili konkretne podatke o šteti zbog zastoja u prometu, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.
15. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 13. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
