Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1203/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja I. Š. iz Z., OIB: …, i drugotužitelja B. V. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tužene Z. P. iz P., OIB: …, zastupana po punomoćniku J. T., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-405/2021-9 od 1. ožujka 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-405/2021-9 od 11. ožujka 2022. godine pod točkom I i III izreke.

II Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljima na ime neplaćenog odvjetničkog honorara iznos od ukupno 12.718,75 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počam od 28. ožujka 2017. pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog iznosa od 12.718,75 kuna iz točke I. izreke ove presude, a do utuženog iznosa od 17.812,50 kuna, tj. za iznos od 5.093,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu 4.344,54 kuna, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Protiv ove presude pod točkom I i III izreke žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu prvotužitelj osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe tužene sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalba ukazuje. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim potražuju iznos od 17.812,50 kuna s osnova obavljenih odvjetničkih usluga za zastupanje tužene u predmetima Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-4174/2009, R1-562/2015, Z-10291/2008 i predmetu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-401/2012.

Među strankama ovog postupka nije sporna osnova tužbenog zahtjeva odnosno nije sporno da su tužitelji kao punomoćnici zastupali tuženu u predmetima Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-562/2015, P-4174/2009 i Z-10291/2008, nije sporno da tužena tužiteljima za njihovo zastupanje nije plaćala naknadu, a niti da je do otkaza punomoći došlo 28. ožujka 2017.

Prema odredbi čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, dalje ZOO) ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. St. 2. istog članka propisuje da nalogoprimac ima pravo na nagradu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Odredbom članka 776. stavka 1. ZOO je propisano, ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

Iz navedenog proizlazi da potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje u nekom sudskom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad, slijedom čega odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog tj. završi zastupanje stranke u određenoj pravnoj stvari (pri čemu se smatra da je nalog izvršen pravomoćnom i ovršnom odlukom u određenoj pravnoj stvari), odnosno eventualno i prije kada otkaže zastupanje ili stranka opozove punomoć odvjetniku.

Odredbom čl. 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu (NN br. 9/94, 117/20, 50/09, 75/09, 18/11, dalje: ZO) propisano je da odvjetnici imaju pravo za nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa. Sukladno navedenoj odredbi ne znači da će odvjetnik stranci ispostaviti račun nakon svake obavljene radnje već će, sukladno odredbama ZOO-a koje reguliraju institut naloga, svoju uslugu obračunati nakon što je izvršio nalog. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 9/04, 37/05, 59/07) nije propisan neki drugi početak zastare, dok je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12) u Tbr. 48. st. 5. koja je na snazi od 19. prosinca 2012. propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Za radnje koje su tužitelji poduzeli u zastupanju tužene prije 19. prosinca 2012. odnosno prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 142/12) zastara počinje teći od dana kada je okončan postupak ako nije sklopljen poseban sporazum između odvjetnika i stranke koju zastupa o načinu plaćanja odvjetničkih usluga."

7. Stoga, prvostupanjski sud, a utvrđujući da je punomoć otkazana još i prije 28. ožujka 2017. godine zaključuje da u odnosu na zatraženu nagradu tužitelja za obavljene poslove zastupanja tužene u predmetima R1-562/15 i P-4174/09 nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, pa stoga primjenom odgovarajućih odredbi Tarife dosuđuje tužiteljima nagradu i naknadu troškova za njihov rad u tim predmetima kao što je to odlučeno pod točkom I izreke pobijane presude.

8. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

9. Na navode žalbe valja reći da je pravilan pravni stav prvostupanjskog suda da naplata odvjetničkih usluga je u konkretnom slučaju dospjela otkazom odnosno opozivom punomoći, pri čemu valja reći da tužitelji navodi da je tužena njima opozvala punomoć dok tužena navodi da su njoj tužitelji otkazali punomoć, ali to nije pravno odlučno obzirom da, a kao što je prethodno navedeno, naplata odvjetničkih usluga odspijeva otkazom ili opozivom punomoći.

10. Odgovaraju navodi žalbe da iz stanja spisa proizlazi da je prvotužitelj u svom iskazu naveo da su se s tuženom usmeno dogovorili da će na kraju platiti njihove usluge a nakon dovršetka poslova po nalogu, dok je tužena u svom iskazu navela da je dogovor bio da kada se otvori put na nekretnini da se ta nekretnina da u prodaju te da će se oni od te cijene namiriti, dakle, nakon prodaje nekretnine.

11. Pogrešno je tužena u žalbi poziva na Tbr. 39. Tarife koja regulira situaciju kada odvjetnik i stranka ugovore visinu naknade za odvjetnički rad, jer, iz ovakvih iskaza stranaka ne proizlazi da su oni ugovorili visinu nagrade za odvjetnički rad nego da su ugovorili vrijednosti spora (pa su tako tužitelji i tuženoj poslali specifikaciju sukladno tome) samo što tužena tvrdi da će takav odvjetnički trošak tužiteljima biti plaćen nakon što se proda zemlja a tužitelji tvrde da će njihov trošak biti plaćen nakon dovršetka poslova po nalogu ne tvrdeći pritom da je dovršetak posla podrazumijevao i prodaju nekretnine a od koje kupoprodajne cijene bi tužena platila njihov odvjetnički trošak.

12. Međutim, po mišljenju ovog suda, ovako oprečne tvrdnje stranaka nisu pravno niti odlučne u situaciji kada je došlo do opoziva ili otkaza punomoći jer u biti otkaz odnosno opoziv punomoći predstavlja raskid ugovora o nalogu, a slijedom čega je tužena dužna tužiteljima naknaditi onaj odvjetnički trošak za one radnje koje su tužitelji kao njezini punomoćnici izvršili do dana opoziva odnosno otkaza punomoći.

13. Dakle, otkazom ili opozivom punomoći, ako bi se i prihvatile tvrdnje tužene da je između stranaka bilo ugovoreno da će se odvjetnički trošak tužiteljima namiriti nakon prodaje nekretnine, takav sporazum više ne postoji, a niti jedna od stranaka niti ne tvrdi, pa dakle niti tužena, da nakon opoziva odnosno otkaza punomoći a u reguliranju posljedica otkaza odnosno opoziva punomoći je između stranaka dogovoreno da će tužitelji odvjetnički trošak naplatiti nakon prodaje nekretnine.

14. Ako bi se i prihvatile tvrdnje tužene da i u situaciji nakon otkaza odnosno opoziva punomoći bi ostao na snazi sporazum stranaka da će tužitelji svoj odvjetnički trošak naplatiti od prodajne cijene nekretnine, onda bi se time tužitelji izlagali nastupanju posljedica na čije nastajanje nisu mogli utjecati obzirom da više ne zastupaju tuženu, a to je uspjeh tužene u sporu u kojem su je zastupali, a ovisno o tome i mogućnost prodaje nekretnine iz koje bi se prema tvrdnjama tužene trebao namiriti odvjetnički trošak tužitelja.

15. Nadalje, valja reći da i u slučaju odustanka od ugovora po čl. 779. ZOO ili otkaza po čl. 780. ZOO tužena bi bila dužna naknaditi tužiteljima nagradu za njihov trud pri čemu tužena ni ne tvrdi da bi za njezin odustanak od ugovora bilo osnovanog razloga.

16. Na daljnje navode žalbe valja reći da sukladno Tbr. 43. st. 2. Tarife odvjetnik je dužan sastaviti pismeni obračun naknade za izvršeni rad i gotovih izdataka, uz predočenje Tarife, a upravo su to tužitelji i učinili kada su tuženoj dostavili trošak zastupanja od 10. ožujka 2017. godine s obračunatim PDV.

17. Vezano uz navode žalbe kojima se osporava da prvostupanjski sud nije mogao tužiteljima priznati i trošak zamolnica sudu kojim se je požurivalo postupanje suda, valja reći da odgovara da se takav trošak ne može priznati stranci a kada taj trošak ide na teret protivne stranke.

18. Sukladno Tbr. 43. st. 1. Tarife odmjeravanje i naplate troškova na teret protivne stranke ne utječu na obračun troškova između odvjetnika i stranke za izvršeni rad i izdatke u vezi s izvršenim radom, pa stoga, kada su tužitelji zatražili, a sud i priznao trošak koji se odnosi na požurnice sudu iz razloga jer isti nije postupao duže vrijeme, onda se radi o trošku koji je bio u korist tužene i bio u funkciji suđenja prvostupanjskog suda u razumnom roku, pa je pravilno prvostupanjski sud tužiteljima priznao i taj trošak.

19. U ostalom dijelu obračunate visine nagrade i naknade troškova za rad tužitelja u vrijeme dok su zastupali tuženu tužena u žalbi ne osporava takav obračun kao što ni ne osporava pravilan stav prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, ali u tom ovaj sud, radi izbjegavanja nepotrebno ponavljanja, upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz prvostupanjske presude.

20. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

21. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1

. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

22. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 13. rujna 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković, v.r.