REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 34/2019-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK), optuženika M. V., optuženika B. Lj. i optuženika D. J., podnesenih protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. lipnja 2018. broj K-Us-33/2016., ispravljene rješenjem od 20. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022., u nazočnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženika M. V., N. B., odvjetnice iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., u zamjeni za I. S., odvjetnika iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., branitelja optuženika B. Lj., J. Š., odvjetnika iz Z., u zamjeni za G. P., odvjetnika iz Z. i branitelja optuženika D. J., N. Š., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. Š. i S. P. sa sjedištem u Z.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se djelomično žalba USKOK-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnim mjerama na način da se optuženiku B. Lj. i optuženiku D. J., na temelju članka 71. KZ/11., izriče sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti i to inspektora zaštite od požara u trajanju koje je 3 (tri) godine dulje od izrečenih im kazni zatvora.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalba USKOK-a u ostalom dijelu, a žalbe optuženika M. V., optuženika B. Lj. i optuženika D. J. u cijelosti te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. lipnja 2018. broj K-Us-33/2016., koja je ispravljena rješenjem istog suda od 20. prosinca 2018., na temelju članka 453. stavka 3. (ispravno je: točke 3.) Zakona o kaznenom postupku

I Kž-Us 34/2019-7

(„Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), optuženik N. K. oslobođen je optužbe zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11., opisanog u točki 1. Izreke prvostupanjske presude.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-17, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika N. K. i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Nasuprot tome, proglašeni su krivima:

- optuženik G. K. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, davanja mita iz članka 294. stavka 2. KZ/11., opisanog u točki 2. izreke prvostupanjske presude, za koje je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. mu je izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik G. K. u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo;

- optuženik M. V. zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, pomaganja u davanju mita iz članka 294. stavka 2. KZ/11., opisanog u točki 2. izreke prvostupanjske presude, za koje je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. mu je izrečena uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik M. V. u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da je određeno da će mu se, na temelju članka 54. KZ/11., u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 19. studenog 2014. do 16. prosinca 2014.;

- optuženik B. Lj. i optuženik D. J., zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, primanja mita iz članka 294. stavka 2. KZ/11., opisanog u točki 2. izreke prvostupanjske presude, za koje su osuđeni na kaznu zatvora od jedne godine svaki, a na temelju članka 54. KZ/11. optuženicima B. Lj. i D. J. je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 19. studenog 2014. do 16. prosinca 2014.

3. Na temelju članka 560. ZKP/08-17 u vezi s člankom 557. ZKP/08-17 i člankom 77. KZ/11. utvrđeno se da je su optuženici B. Lj. i D. J. kaznenim djelom iz članka 293. stavka 2. KZ/11. opisanim u točki 2. izreke prvostupanjske presude ostvarili imovinsku korist od 500,00 eura svaki te je utvrđeno da je taj iznos imovina Republike Hrvatske pa je naloženo optuženiku B. Lj. i optuženiku D. J. (u izreci pobijane presude u dijelu koji se odnosi na optuženika J. pogrešno je na jednom mjestu navedeno da je optuženik Lj. ostvario imovinsku korist počinjenjem djela iz članka 293. stavka 2. KZ/11.) da svaki od njih uplati novčani iznos od 500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08-17 naloženo je optuženiku G. K., OIB: ..., snositi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna, optuženiku M. V., OIB ..., trošak postupka u

I Kž-Us 34/2019-7

paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, optuženiku B. Lj., OIB ..., trošak postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna i optuženiku D. J., OIB ..., trošak postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna.

4. Protiv te presude žalbu su pravovremeno podnijeli:

- USKOK u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08-17) te u odnosu na osuđujući dio presude, zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (članak 471. stavci 1. i 2. ZKP/08-17). Žalbom se predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji ovu žalbu te ukine presudu pod toč. 1. izreke i istu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno preinači presudu u odnosu na IV okr. B. Lj. i V okr. D. J. te im izrekne kaznu zatvora u dužem trajanju i izreče sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti“;

- optuženik M. V. po branitelju I. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08-17), s prijedlogom „da drugostupanjski sud ovu žalbu prihvati, ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.“ U žalbi je zatraženo da se optuženikovog branitelja izvijesti o sjednici na kojom će se odlučivati o podnesenoj žalbi;

- optuženik B. Lj. po branitelju G. P., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže se „drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda te uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku“. Također je zatražena i obavijest o sjednici vijeća;

- optuženik D. J. po branitelju N. Š., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda N. Š. i S. P. sa sjedištem u Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, uz prijedlog da „Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednicu Vijeća pozove branitelja i V-optuženika D. J., te da na istoj sjednici ovu žalbu usvoji, presudu suda prvog stupnja ukine i predmet vrati nižem sud na ponovno odlučivanje, odnosno da pobijanu presudu preinači na način da V-optuženog D. J. oslobodi od optužbe“.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti braniteljice optuženika M. V., N. B., odvjetnice iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., u zamjeni za I. S., odvjetnika iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & P. d.o.o. sa sjedištem u Z., branitelja optuženika B. Lj., J. Š., odvjetnika iz Z., u zamjeni za G. P., odvjetnika iz Z. i branitelja optuženika D. J., N. Š., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. Š. i S. P. sa sjedištem u Z., dok na sjednicu nisu pristupili uredno izvješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske te

I Kž-Us 34/2019-7

optuženici M. V., B. Lj. i D. J. pa je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22. - dalje: ZKP/08-22), održana u njihovoj odsutnosti.

8. Žalba USKOK-a je djelomično osnovana i to u odnosu na neizrečenu sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, dok je u ostalom dijelu, kao i žalbe optuženika M. V., optuženika B. Lj. i optuženika D. J., neosnovana.

U odnosu na oslobađajući dio pobijane prvostupanjske presude:

9. Nije u pravu USKOK kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi počinjena bitna odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17 jer da u toj presudi prvostupanjski sud gotovo u cijelom obrazloženju koji se odnosi na oslobađajući dio presude, prema stavu USKOK-a, obrazlaže da ne postoji kazneno djelo iz članka 293. stavka 1. KZ/11. za koje optuženik N. K. nije niti optužen pa da se stoga presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi odlučnim činjenicama.

9.1. Protivno ovakvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi u odnosu na odlučne činjenice dao sasvim dostatne, jasne i valjane razloge zbog čega optuženika N. K. nije proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11., koje razloge u cijelost prihvaća i ovaj sud. Pritom, suprotno žalbenim navodima USKOK-a, takvo obrazloženje u odnosu na razloge koji su odlučni za donošenje oslobađajuće presude, ni na koji način pobijanu presudu ne čine nepodobnom za preispitivanje.

9.2. Također, premda je USKOK u pravu da je prvostupanjski sud pogrešno u pobijanoj presudi naveo da D. P. nije ponovio na raspravi navode istaknute u žalbi USKOK-a, taj propust prvostupanjskog suda, protivno žalbenim tvrdnjama, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Naime, niti u tom dijelu iskaza D. P. nije potvrdio činjenične navode iz optužnice koji su odlučni za opstojnost djela koje je optužnicom USKOK-a stavljeno na teret optuženiku N. K., odnosno nije potvrdio da je optuženik N. K. od njega zatražio da od dogovorenog iznosa za zakup zemljišta, iznos od jedan euro po m[2] za zemljište, odnosno 1.750,00 eura mjesečno plaća njemu i drugim NN službenim osobama G. Z. koji će osigurati zaključenje ugovora s G. Z. o unajmljivanju kuće za potrebe dječjeg vrtića, na razdoblje od pet godina uz mogućnost produljenja najma za daljnjih pet godina, uz cijenu najma za unutrašnji prostor kuće od osam eura po m[2] te za zemljište uz kuću od 1750 m , dva eura po m[2] te da im za prvu godinu trajanja ugovora plati 20.000,00 eura unaprijed, a što je naveo prilikom iskazivanja pred USKOK-om u dokaznoj radnji kojoj nije bio prisutan optuženik N. K. niti njegov branitelj.

10. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud optuženika N. K. oslobodio optužbe za kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. KZ/11., obrazlažući svoju odluku činjenicom da D. P., ispitan u svojstvu svjedoka na raspravi, više nije teretio optuženika K. kao što je to činio prilikom ispitivanja pred USKOK-om, odnosno više se na raspravi ničega nije sjećao.

I Kž-Us 34/2019-7

10.1. Naime, budući da jedino iz iskaza D. P. danog u istrazi bez prisutnosti stranaka proizlazi da je optuženik N. K. od njega tražio mito za sebe i NN službene osobe G. Z., a kako bi mu oni pomogli oko zaključivanja ugovora, dok niti jedan drugi dokaz ne upućuje na zaključak da je optuženik N. K. tražio mito da bi izvan granica svoje ovlasti obavio službenu radnju koja bi se morala obaviti, premda neki posredno upućuju na ovu okolnost, a na koje upućuje USKOK u svojoj žalbi, što bez iskaza D. P. iz istrage, nije dostatno za donošenje osuđujuće presude, to je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je upravo taj njegov iskaz iz istrage u pretežnoj mjeri dokaz za osudu. S obzirom na to da se, sukladno članku 411. stavku 4. ZKP/08-17, osuđujuća presuda ne može temeljiti isključivo ili u odlučujućoj mjeri na takvom iskazu, pravilno je i zakonito optuženik N. K. oslobođen optužbe za kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. KZ/11. jer nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje.

10.2. Osim toga, sukladno izjavi od 31. srpnja 2014. broj POV-36/14. potpisanoj kod USKOK-a, D. P. je stekao svojstvo pouzdanika, u smislu članka 332. stavka 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13. i 145/13.; dalje: ZKP/08-13), na čijem se iskazu, sukladno članku 333. stavku 2. ZKP/08-17, ne može isključivo temeljiti osuđujuća presuda pa je, u nedostatku drugih dokaza koji bi barem u pretežitoj mjeri potvrđivali činjenične navode iz oslobađajućeg dijela pobijane presude, i to razlog za donošenje oslobađajuće presude.

11. Stoga u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude navodi iz žalbe USKOK-a nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost te presude, a budući da nisu utvrđene niti povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08-22 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu USKOK-a u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi oslobađajući dio prvostupanjske presude.

U odnosu na osuđujući dio pobijane prvostupanjske presude:

12. Pobijajući prvostupanjsku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke ZKP/08-17, optuženik B. Lj. smatra da se pobijana presuda ne može ispitati jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi. Ovo stoga što ovaj žalitelj smatra da je u izreci pobijane presude navedena samo jedna radnja koju je optuženik Lj. počinio (u zapisniku utvrdio nedostatke na zgradi zbog kojih nije moguće dobiti dozvolu za prenamjenu), a ta radnja u suštini nije mogla biti predmet bilo kakvog „koruptivnog dogovora“ smatra da pa je činjenični opis kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim u suprotnosti s pravnim opisom kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. KZ/11. za koje je optuženik Lj. proglašen krivim. Osim toga, u žalbi se tvrdi da u točki 2. izreke pobijane presude nije sadržana službena radnja koju da je poduzeo optuženik Lj. i za nju primio mito pa da pobijanom presudom nisu utvrđena sva bitna obilježja kaznenog djela primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11., iz kojeg razloga da se također pobijana presuda ne može ispitati, na koji je način, prema stavu optuženika Lj., također počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17.

12.1. Premda suštinski na ovakav način optuženik Lj. pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja u prvostupanjskoj presudi (o čemu će više riječi biti u nastavku ove

I Kž-Us 34/2019-7

presude), ovdje treba istaknuti da je u činjeničnom opisu kaznenog djela primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11., opisanog u točki 2. izreke pobijane presude, za koje je optuženik B. Lj. proglašen krivim, sasvim dostatno opisana njegova službena radnja koju je obavio i koju je morao obaviti, a za čije je obavljanje primio mito. Naime, njegova se je radnja sastojala u vrlo aktivnom i intenzivnom pomaganju zajedno s optuženikom D. J. optuženiku G. K. radi dobivanja pozitivnog mišljenja za prenamjenu zgrade suinvestitora G. P., što je sasvim jasno i dostatno opisano u činjeničnom opisu kaznenih djela iz točke 2. izreke prvostupanjske presude pa ta izreka niti je nerazumljiva niti je proturječna sama sebi. Dakle, radnja optuženika Lj. sastojala se u radnjama dogovaranja i požurivanja novog pregleda zgrade i sastavljanja novog zapisnika, a za to je u konačnici primio 500 eura mita. O svemu tome navedeni su i sasvim jasni, valjani i dostatni razlozi u obrazloženju pobijane presude pa u njoj nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17.

12.2. S tim u vezi, a protivno navodima u žalbi optuženika Lj., kazneno djelo primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11. za koje je proglašen krivim, moguće je počiniti na način kako je to opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude. Naime, optuženik Lj. propušta uočiti da je proglašen krivim da je za unaprijed obećanu nagradu pomogao kod dobivanja pozitivnog mišljenja za prenamjenu zgrade pa stoga na postojanje djela nije ni od kakvog utjecaja činjenica što je mito dano nakon obavljene radnje, a ne istovremeno ili prije obavljena radnje za čije je obavljanje mito dano.

12.3. Također niti činjenica da u činjeničnom opisu djela za koje su optuženici proglašeni krivima nije opisan njihov subjektivni odnos prema djelu, nije od utjecaja na postojanje, kako kaznenog djela primanja mita, tako ni kaznenog djela davanja mita. Naime, ta se djela mogu počiniti samo s izravnom namjerom pa izostanak izričitog navoda o obliku krivnje u činjeničnom opisu djela nije od utjecaja na postojanje djela. Jednaka je situacija i s obrazloženjem jer sama činjenica da ova djela mogu biti počinjena samo s izravnom namjerim, ne čini obrazloženje presude nerazumljivim da se ne bi presuda mogla ispitati. Stoga nisu osnovani ni ovi žalbeni navodi optuženika Lj.

12.4. Protivno navodima u žalbi optuženika Lj., unatoč tome što je na jednom mjestu u izreci presude (kod odluke o oduzimanju imovinske koristi) doista došlo do pogreške u pisanju imena jer je kod utvrđivanja visine imovinske koristi i nalaganja plaćanja iznosa oduzete imovinske koristi od optuženika D. J., spomenut optuženik B. Lj., ta pogreška nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer se, unatoč spomenutoj pogrešci, prvostupanjska presuda i u odluci o oduzimanju imovinske koristi može ispitati i sasvim je jasno iz nje da je na tom mjestu imovinska korist oduzeta od optuženika D. J., a to je i obrazloženo.

13. Nije u pravi niti optuženik D. J. kada tvrdi u žalbi da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 450. stavkom 1. ZKP/08-17, jer da se presuda temelji na dokazu koji nije izveden na raspravi, a koja je počela iznova zbog promjene članka vijeća. Naime, na raspravi održanoj 26. ožujka 2018. pročitano je rješenje Službeničkog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2018. (8. stranica zapisnika, odnosno poleđina 2923. lista spisa predmeta), dok je na raspravi održanoj 11. lipnja 2018. pročitano rješenje Višeg

I Kž-Us 34/2019-7

službeničkog suda od 23. ožujka 2018. (2. stranica zapisnika, odnosno poleđina 2834. lista spisa predmeta). Pritom svakako treba imati na umu i da je za ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08-17 nužno da je nepravilna primjena koje odredbe tog Zakona utjecala ili mogla utjecati na presudu, a to ovdje nije slučaj. Naime, navedene presude nisu ni na koji način utjecale na opstojnost kaznenog djela za koje je optuženik J. proglašen krivim, a pogotovo ne na način kako se to upire u žalbi, odnosno u konkretnoj situaciji ne radi se o presuđenoj stvari jer se radnje za koje je optuženik J. u ovom postupku proglašen krivim uopće ne podudaraju s radnjama za koje je u stegovnom postupku oslobođen odgovornosti. Osim toga, okolnost da je optuženik D. J. u stegovnom postupku oslobođen odgovornosti da bi počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima prekoračenjem ovlasti u službi nije ni od kakvog utjecaja na postojanje kaznenog djela primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11. za koje je proglašen krivim u ovom postupku, s obzirom na to da je osuđen za primanje mita da bi unutar granice svojih ovlasti obavio radnju koju mora obaviti, dakle, radnju prilikom koje ni na koji način nije prekoračio granice svojih ovlasti, jedino što je za tu svoju radnju primio mito.

13.1. Nadalje, nije u pravu optuženik J. niti kada tvrdi da naknadnom izmjenom optužnice od strane USKOK-a nije izmijenjen identitet optuženice jer da u izmijenjenoj optužnici više nije sadržano vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je taj optuženik proglašen krivim. Naime, premda nije izričito navedeno vrijeme kada je optuženiku J. predan novac, iz činjeničnog opisa se nesporno da zaključiti da je do predaje novca optuženiku J. došlo 26. kolovoza 2014., kako se to i obrazlaže u pobijanoj presudi.

13.2. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 458. ZKP/08-17 jer su rokovi za izradu pisanog otpravka presude instruktivne, a ne prekluzivne naravi i to prekoračenje, protivno navodima u žalbi optuženika Jurića, nije utjecalo na kvalitetu presude.

13.3. Stoga u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na način kako ih u svojim žalbama obrazlažu optuženici B. Lj. i D. J., a niti je povrijeđen kazneni zakon na način istaknut u tim žalbama. Pobijana presuda ispitana je i po službenoj dužnosti te nisu utvrđene povrede zakona na koje sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08-22 ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Nisu u pravu niti optuženici M. V., B. Lj. i D. J. kada u svojim žalbama pobijaju pravilnost u prvostupanjskoj presudi utvrđenog činjeničnog stanja.

14.1. Naime, protivno žalbenim navodima optuženika V., Lj. i J., pravilno je prvostupanjski sud, na temelju obrane optuženika G. K. koji je priznao da je počinio kazneno djelo davanja mita iz članka 294. stavka 2. KZ/11. na način opisan u točki 2. izreke prvostupanjske presude te pritom teretio i optuženika M. V. za počinjenje kaznenog djela pomaganja u davanju mita iz članka 294. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. te optuženike B. Lj. i D. J. za počinjenje kaznenog djela primanja mita iz članka 293. stavka 2. KZ/11., utvrdio da su svi optuženici počinili na teret im stavljena kaznena djela upravo na način opisan u točki 2. izreke prvostupanjske presude. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je dao valjane, jasne i iscrpne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na koje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuju

I Kž-Us 34/2019-7

žalitelji. Pritom je obrana optuženika K. u odlučnim dijelovima, kako onima kojima tereti sebe, tako i u onima kojima tereti suoptuženike, potkrijepljena rezultatima posebnih dokazanih radnji provedenih sukladno članku 332. ZKP/08-17, prvenstveno nadziranim razgovorima koje prvostupanjski sud iscrpno reproducira u pobijanoj presudi te ih povezuje s obranom optuženika K. te drugim dokazima provedenim u tijeku prvostupanjskog postupka.

14.2. Na takvo utvrđenje prvostupanjskog suda nije ni od kakvog utjecaja upiranje u žalbi optuženika V. na „kaotičan odnos“ između optuženika K. i D. P. te isticanje P. kao nevjerodostojnog svjedoka. Naime, svijest optuženika V. da će novac (1.000,00 eura) kojeg daje optuženiku K. poslužiti kao mito za inspektore MUP-a, odnosno optuženike Lj. i J., nesporno proizlazi upravo iz sadržaja nadziranih razgovora između optuženika V. i optuženika K. te optuženika V. i D. P. u kojim razgovorima, kao što se to navodi i u obrazloženju prvostupanjske presude, optuženik M. V. 1. kolovoza 2014. govori optuženiku K. o „rješavanju vatrogasaca“ i ne uzimanju unaprijed novca od D. P. jer „nisu kurve da uzimaju unaprijed“, zatim mu u razgovoru 8. kolovoza 2014. optuženik K. govori: „Ovaj je otišao davno na godišnji (misleći na Lj.) i već mu je bila frka. Dođe mu republička kontrola za tren i ako nije predmet završio, a otišao je na godišnji, on je u sranju. Pa sitne novce je on…Ma to se njima ne isplati… Za par sto eura riskirat posao“. Nadalje, u razgovoru 26. kolovoza 2014. između D. P. i optuženika V. vidljivo je da D. P. pita M. V. može li riješiti to što se tiče „caltanja“, a optuženik V. odgovara da će to „popeglati“ s G. K., dok iz razgovora istog dana između optuženika V. i optuženika K. proizlazi da optuženik V. kaže optuženiku K. da je D. P. rekao da će novac dati tek popodne i tu se optuženik V. nudi optuženiku K. da će on biti „bypass“ i da će on dati novce. Sve navedeno jasno upućuje na zaključak da je evidentno da je obrana optuženika G. K. u kojoj navodi da je optuženik M. V. ponudio novac za inspektore MUP-a, istinita. To potvrđuje i razgovor od 27. kolovoza 2014. između optuženika V. i D. P., a u kojem razgovoru D. P. pita je li to riješeno s G. (misleći na K.) te mu optuženik V. odgovara da je on (misleći na sebe) to riješio.

14.3. Na utvrđenja prvostupanjskog suda nisu od utjecaja niti žalbene tvrdnje optuženika Lj. da on, osim što je 9. srpnja 2014. zapisnički konstatirao nedostatke na zgradi zbog kojih nije moglo doći do izdavanja dozvole za prenamjenu zgrade u dječji vrtić, nije poduzeo niti jednu drugu službenu radnju usmjerenu ka dobivanju prvo potvrde, a potom i dozvole za prenamjenu zgrade, s obzirom na to da se je veći dio terećenog razdoblja nalazio na godišnjem odmoru. Naime, upravo je iz nadziranih razgovora vidljiva intenzivna komunikacija optuženika Lj. s optuženicima K. i J. te svjedocima G. G., M. B. i J. L. Iz sadržaja tih razgovora vidljivo je da se optuženik Lj. uzrujao nakon što je svjedok G. zapisnik od 9. srpnja 2014. s utvrđenim nedostacima dostavio ... uredu ... te nakon toga intenzivno s optuženicima K. i J. dogovara novi pregled zgrade kojeg je obavio J. L. i s kojim je prije novog pregleda razgovarao i uputio ga što treba napraviti, govoreći mu „Napravi to čovjeku, neki iz G. su za njega“. Kada se sve to dovede u vezu s činjenicom da optuženik Lj. niti u jednom od tih razgovora nije nikome naveo da ga ostave na miru jer da je na godišnjem, nego i on sam njih zove, jasno je da njegova radnja nije bila samo sastavljanje zapisnika od 9. srpnja 2014., kao što to on neosnovano tvrdi u žalbi.

14.4. Pritom na utvrđenje prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti optuženika Lj. nije ni od kakvog utjecaja okolnost je li optuženik K. njemu i optuženiku J.

I Kž-Us 34/2019-7

samoinicijativno obećao novčanu nagradu radi donošenja pozitivnog zapisnika nakon uklanjanja nedostataka na zgradi, odnosno potvrde ili je do takvog nuđenja došlo sukladno dogovoru s D. P.

14.5. Što se tiče upiranja optuženika Lj. i optuženika J. na označene novčanice koje je D. P. predao optuženiku G. K., a koje nisu pronađene niti kod jednog od njih dvojice, treba napomenuti da su optuženici Lj. i J., prema stanju spisa predmeta, dobili novac kojeg je optuženiku K. predao optuženik V. kada je D. P. odbio dati novac dok ne dobije dozvolu za prenamjenu, a označeni novac je dobio optuženik V. (1.000,00 eura koje je dao za inspektore), dok su tri novčanice pronađene kod optuženika K.

14.6. Nadalje, posve promašeno optuženik J. upire na iskaz svjedoka D. P., s obzirom na to da se prvostupanjska presuda u ovom dijelu prvenstveno temelji na obrani optuženika K. i nadziranim razgovorima. Upravo je iz tih razgovora vidljivo da je optuženik J. aktivno sudjelovao u cijelom postupku požurivanja novog pregleda zgrade i slanju J. L. radi novog pregleda i izdavanja pozitivnog zapisnika, a ne da je „uključen u predmet tek kada je utvrđeno da se postupak izdavanja dozvole ne može završiti zapisnikom, to znači prije izdavanja potvrde kada je V-optuženi predmet i prvi puta vidio“, kako se to upire u žalbi optuženika D. J. Naime, iz razgovora od 22. kolovoza 2014. između optuženika K. i optuženika J., vidljivo je da upravo D. J. kaže G. K. da je predmet dao J. L. kojem će dati službeni auto „da se tamo zaleti“. Stoga, neovisno o tome tko je formalno J. L. ovaj predmet dodijelio u rad, očigledan je angažman optuženika J. u dodjeljivanju predmeta u rad J. L., a što potvrđuju i nadzirani razgovori između optuženika K. i optuženika Lj. od 22. kolovoza 2014. kada optuženik B. Lj. zove optuženika G. K., a on ga obavještava da se čuo s optuženikom D. J. i da je predmet u Inspektoratu preuzeo J. L. Odmah nakon toga optuženik B. Lj. zove J. L., obavještava ga da se dan ranije vratio sa mora, ali da je još na godišnjem odmoru i pita ga je li mu optuženik D. J. dao predmet.

14.7. Stoga, premda je nesporno da se novi pregled zgrade morao obaviti i utvrditi da su otklonjeni nedostaci utvrđeni u ranijem zapisniku, očigledno je da optuženici K., Lj. i J. poduzimaju radnje da se taj predmet što prije pozitivno dovrši, a za to su u konačnici optuženici Lj. i J. primili i novac, i to upravo da bi obavili službenu radnju koju su morali obaviti.

14.8. Niti upiranjem na potvrdu ... postrojbe G. Z., optuženik J. nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja iz prvostupanjske presude. Naime, iz obrane optuženika K., kao i iz rezultata posebnih dokaznih radnji, proizlazi da je optuženik K. u više navrata ulazio u zgradu I. M.-a, a da pritom nije bio evidentiran, kao i da je ušao u tu zgradu 26. kolovoza 2014. kada je optuženiku J. u njegovom uredu predao 500 eura. Naime, kao što to navodi i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, iz rezultata posebnih dokaznih radnji vidljivo je da optuženik G. K. 26. kolovoza 2014. u 13:46:25 obavještava D. P. i optuženika M. V. o odlasku u I. M.-a optuženiku D. J., a u 14:21:22 optuženiku J. i najavljuje svoj dolazak za deset minuta. Nakon toga u 16:04:46 obavještava optuženika V. što je dogovorio s optuženikom J. Ovaj ulazak optuženika K. nije evidentiran u evidenciji ... postrojbe G. Z. Sljedećeg dana, 27. kolovoza 2014. u 10:06:06, optuženik J. zove optuženika K. i ovaj mu najavljuje svoj dolazak u I. Zatim optuženik K. zove u 10:45:46 i moli optuženika J. da mu osigura da automobilom uđe unutra jer nosi dokumentaciju, a na što mu optuženik D. J.

I Kž-Us 34/2019-7

odgovara da može. Niti ovaj ulazak nije evidentiran u evidenciji ... postrojbe G. Z. Nadalje, 4. rujna 2014. iz izvješća tajne pratnje u okviru provođenja posebnih dokaznih radnji, vidljivo je da optuženik G. K. svojim automobilom marke ... registarske oznake i broja ... u 09:08 prolazi kroz podignutu rampu na zatvoreno parkiralište ... postrojbe G. Z., nakon čega je iz dvorišta izašao u 09:21 s istim automobilom u kojem se sada s njim u automobilu nalazio i optuženik B. Lj. Ni taj ulazak nije evidentiran u evidenciji ... postrojbe G. Z. Stoga je očigledno da je optuženik K. u više navrata ušao u zgradu I. M.-a, a da pritom nije evidentiran od strane ... postrojbe G. Z., pa Potvrda navedene postrojbe nema posebnu dokaznu snagu.

14.9. Slijedom svega navedenog, žalbenim navodima u istaknutim žalbama optuženika M. V., optuženika B. Lj. i optuženika D. J. nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja iz prvostupanjske presude.

15. Žaleći se zbog odluke o kazni u odnosu na optuženike B. Lj. i D. J., USKOK smatra da im je izrečena kazna od jedne godine preblaga i u potpunosti neprimjerena težini kaznenog djela kojeg su počinili, ujedno smatrajući da su im neosnovano olakotnim cijenjene posljedice koje će ih pogoditi u slučaju pravomoćnosti presude u vidu prestanka službe i da im je, bez obzira na te posljedice, trebalo izreći sigurnosnu mjeru zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti.

15.1. Nasuprot tome optuženici Lj. i J. smatraju da su im izrečene prestroge kazne i da im je neosnovano otegotnim cijenjeno svojstvo službene osobe M. jer je to obilježje djela, kao i da im neosnovano nije kao olakotno cijenjena njihova dosadašnja neosuđivanost. U odnosu na optuženika V. postupljeno je sukladno članku 478. ZKP/08-22.

15.2. Razmatrajući žalbene navode stranaka, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud, vodeći računa o okolnostima koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, neke od tih okolnosti pogrešno vrednovao, a na što pravilno upiru optuženici u svojim žalbama. Tako je pravilno optuženiku M. V. olakotno cijenjena dosadašnja neosuđivanost i činjenica da je kazneno djelo počinio kao pomagatelj, dok mu je pravilno otegotnim cijenjena upornost u počinjenju kaznenog djela, koju okolnost je kao otegotnu pravilno prvostupanjski sud cijenio i optuženicima B. Lj. i D. J. No, istovremeno pogrešno optuženicima Lj. i J. nije olakotnim cijenjena njihova dosadašnja neosuđivanost, koja okolnost nije vezana uz zaposlenje nego predstavlja opću kategoriju okolnosti i svakako je i njima trebalo olakotim cijeniti njihovu dosadašnju neosuđivanost. Naime, i u odnosu na ove optuženike činjenica da su neosuđivani upućuje na zaključak da su u dosadašnjim životima poštovali pozitivne pravne propise. Također je, protivno njegovoj žalbi, optuženiku J. pravilno sud otegotnim cijenio činjenicu da je djelo počinio kao službena osoba, imajući pritom na umu upravo njegovo svojstvo vodeće funkcije u toj službi, odnosno voditelja I. Policijske uprave ..., Sektora .... Naime, ova funkcija nadilazi pojam službene osobe kao elementa kaznenog djela i upravo se od njega kao rukovodeće osobe očekuje ponašanje kojim se ne narušava autoritet službe, nego daje primjer kako u službi treba postupati i kako ne narušiti povjerenje građana u zakonito postupanje službenih osoba. Budući da je optuženik J., kao rukovodeća osoba u svojoj službi, postupio suprotno povjerenju koje mu je dano, to mu je svakako trebalo otegotno cijeniti. No,

I Kž-Us 34/2019-7

optuženik Lj. nije imao svojstvo rukovodeće osobe pa njegovo svojstvo službene osobe koja je poduzela radnju koju je u okviru svojih ovlasti morala obaviti, predstavlja samo element kaznenog djela za kojeg je proglašen krivim pa nije bilo mjesta tu okolnost još dodatno otegotno cijeniti, kako se to osnovano i ističe u žalbi optuženika Lj. Pravilno je ovim optuženicima olakotno uzeto i da će po pravomoćnosti ove presude ostati bez zaposlenja, no, ta je okolnost precijenjena jer nije sama za sebe dostatna za preveniranje ubuduće ovakvog ponašanja.

15.3. Cijeneći pravilno utvrđene i vrednovane, kako olakotne, tako i otegotne okolnosti u odnosu na optuženika M. V., a vodeći računa i da je taj optuženik proglašen krivim za pomagateljske radnje, dakle, blaži oblik sudioništva u počinjenju djela, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud optuženika M. V. za kazneno djelo iz članka 294. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. osudio na kaznu zatvora od jedne godine. No, vodeći računa, s jedne strane upravo o činjenici da je djelo počinio kao pomagatelj, a s druge strane i o proteku vremena od osam godina od počinjenja djela, a imajući na umu i osobine optuženikove ličnost, ocjena je i ovog suda, da kaznu zatvora na koju je optuženik V. osuđen nije potrebno izvršavati, već da će se i upozorenjem uz prijetnju kaznom postići svrha kažnjavanja. Stoga mu je pravilno izrečena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od tri godine koja će, i prema ocjeni ovog suda, u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja.

15.4. Imajući na umu u odnosu na optuženike Lj. i J. po ovom sudu utvrđene i vrednovane, kako olakotne, tako i otegotne okolnosti, a vodeći računa i o zdravstvenom stanju kćeri optuženika Lj., o čemu je na sjednici drugostupanjskog vijeća priložio dokumentaciji, koja zadnja datira iz 2018. i iz koje je vidljivo da je stanje kćeri u poboljšanju, ali i protek od osam godina od počinjenja djela, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji opravdano oba optuženika osuditi na minimalnu zakonom propisanu kaznu za kazneno djelo iz članka 293. stavka 2. KZ/11. Naime, i po ocjeni ovog suda, upravo je kazna zatvora od jedne godine, kazna koja je primjerena okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika Lj. i J. Ta će kazna utjecati na optuženika, a i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženicima ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna, uz od strane ovog suda izrečenu sigurnosnu mjeru za oba optuženika, sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje su optuženici Lj. i J. počinjenjem djela prouzročili i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela te će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

15.5. Slijedom navedenog, nisu mogle biti prihvaćene ni žalba USKOK-a, a ni žalbe optuženika V., Lj. i J. zbog odluke o kazni.

15.6. Međutim, prihvaćena je žalba USKOK-a zbog neizricanja sigurnosne mjere optuženicima B. Lj. i D. J. te im je izrečena sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti i to inspektora zaštite od požara u trajanju koje je tri godine dulje od izrečenih im kazni zatvora jer će se, prema ocjeni ovog suda, upravo navedenom mjerom spriječiti njihovo zapošljavanje na istim poslovima još izvjesno vrijeme i nakon izvršenja kazne, koja kazna će svakako za posljedicu imati gubitak zaposlenja.

I Kž-Us 34/2019-7

15.7. S obzirom na to da nitko ne smije zadržati imovinsku korist pribavljenu počinjenjem kaznenog djela, u smislu članka 478. ZKP/08-22, ovaj je sud utvrdio da je osnovano i zakonito od optuženika B. Lj. i D. J. oduzeta imovinska korist u iznosu od 500 eura od svakog jer je utvrđeno u tijeku postupka da je svaki od njih primio mito u navedenom iznosu koji su po pravomoćnosti ove odluke dužni uplatiti u korist Državnog proračuna.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, osim u dijelu koji se odnosi na neizricanje sigurnosne mjere optuženicima B. Lj. i D. J., a prilikom ispitivanja te presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu USKOK-a trebalo djelomično prihvatiti, a u ostalom dijelu, kao i žalbe, optuženika M. V., optuženika B. Lj. i optuženika D. J., trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08-22 odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.