Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-357/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. F. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/221., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog M. F. i okrivljenog N. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-36/2022. (Kov-20/2022.) od 25. srpnja 2022. o produljenju istražnog zatvora i produljenju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenih M. F. i N. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-36/2022. (Kov-20/2022.) od 25. srpnja 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-33/2022. od 30. ožujka 2022., protiv okrivljenog M. F. i drugih, zbog kaznenog djela javnog poticanja na terorizam iz članka 99. u vezi članka 97. stavka 1. točke 2. i 4. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) pod točkom I. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. F. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. pobijanog rješenja u istražni zatvor okrivljenom M. F. uračunato je vrijeme lišenja slobode i to od 3. prosinca 2021. pa nadalje. Pod točkom III. pobijanog rješenja na temelju odredbe članka 98. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. i stavkom 2. točkama 2., 3. i 11. ZKP/08. produljuju se mjere opreza okrivljenom N. K. i to: obveza redovitog javljanja Policijskoj upravi Zagrebačkoj, Policijskoj postaji Sesvete svakog ponedjeljka u mjesecu; zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja i to mjesta gdje se održavaju skupovi i okupljanja u cilju narušavanja ustavnih, političkih, gospodarskih i društvenih struktura Republike Hrvatske, potaknutih nezadovoljstvom odlukama i mjerama Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske vezanih uz zaštitu pučanstva od zaraze i prijenosa, te suzbijanja bolesti COVID-19 u vidu cijepljenja i posebne sigurnosne mjere obaveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 te zabrana pristupa internetu. Pod točkom IV. pobijanog rješenja određeno je da će se u slučaju nepridržavanja mjere opreza iz točke III. ista zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni M. F. po branitelju odvjetniku Z. H., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08. te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1., 2. i 3. ZKP/08. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje, „pustiti okrivljenika da se brani sa slobode, a podredno istražni zatvor zamijeniti adekvatnim mjerama opreza“.

2.1. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je i okrivljeni N. K. po branitelju odvjetniku E. M., iz „svih zakonom dopuštenih razloga“. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se određene mjere opreza ukinu.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, u odnosu na ovog okrivljenika i inkriminirana kaznena djela kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Ti razlozi su u skladu s podacima u spisu. Jednako tako, sud je dao i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenog M. F. i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenog M. F. kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., kao i žalbeni navodi kojima upire na postupovnu povreda iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. koju posebno niti ne obrazlaže.

5.1. Nije u pravu žalitelj M. F. kada u žalbi navodi da „nije jasno postojanje osnovane sumnje“ niti je u pravu žalitelj N. K. kada osporava postojanje osnovane sumnje. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljeni M. F. i okrivljeni N. K. počinili kaznena djela za koja se svaki od njih tereti te je nadalje pravilno zaključio da postoji potreban stupanj vjerojatnosti, odnosno osnovana sumnja da je okrivljeni M. F. i okrivljeni N. K. postupao na inkriminirani način, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza dati će raspravni sud, ako dođe do potvrđivanja optužnice, a nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima oba žalitelja tumače i ocjenjuju vjerodostojnost dokaza kao i postojanje dokazanosti kaznenih djela za koja se terete, a time i osnovane sumnje, nisu od značaja.

6. Nadalje, protivno žalbenim navodima okrivljenog M. F., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoje osobite okolnosti iz kojih proizlazi realna i konkretna bojazan da će okrivljeni M. F. ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Opravdano prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniji život ovog okrivljenika i dosadašnju usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima društva pa je tako prijašnja osuđivanost optuženika detaljno i pravilno navedena u odlomku 5.1. pobijanog rješenja, što upućuje na to da do sada izricana kazna nije utjecala na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Štoviše, osnovano se sumnja da je njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje postalo opasnije i teže. Pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i okolnosti i način počinjenja kaznenih djela (prema optužnici na javnim okupljanjima i putem video snimaka na javnim kanalima, te društvenim mrežama ovaj okrivljenik je poticao građane u zemlji i inozemstvu na napade na tjelesni integritet članova državne vlasti i općenito nasilne metode borbe protiv institucija Republike Hrvatske, a nakon što mu je u predmetnom kaznenom postupku određen istražni zatvor, u dva navrata koristeći svoje pravo telefonskog kontakta u dogovoru s okrivljenom L. U. izravno se obraćao javnosti govorima usmjerenim na nasilno rušenje ustavnih, političkih, gospodarskih i društvenih struktura), što upućuje na znatnu upornost i visok stupanj kriminalne volje. Sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i nije u pravu ovaj žalitelj kad osporava postojanje opasnosti od ponavljanja djela.

7. Nije u pravu žalitelj M. F. da je prvostupanjski sud svoju odluku pogrešno temeljio na činjenici prijašnje osuđivanosti okrivljenika, jer da on „ranije nije osuđen za isto ili istovrsno kazneno djelo“ te da su okolnosti počinjena kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret izvan njegova utjecaja. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost, ali i način i okolnosti djela za koje se tereti samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

8. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenog M. F. opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Protivno žalbenim navodima, izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod ovog okrivljenika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza kao blažom mjerom.

9. Što se tiče žalbenih navoda okrivljenog M. F., kojima upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na ovog okrivljenika niti su prihvatljivi njegovi navodi da se istražni zatvor „pretvara u kaznu“. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti ovaj okrivljenik, propisane kazne, te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja ovog okrivljenika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Protivno žalbenim navodima ovog žalitelja da se odluka o daljnjem trajanju mjere istražnog zatvora temelji na „istim okolnostima“ te da „nisu nastupile nove okolnosti“ koje bi opravdavale produljenje, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja. To iz razloga jer u konkretnom slučaju, temeljem svih izloženih osobitih okolnosti zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom ovog okrivljenika na slobodu, a riječ je o stadiju postupka u kojem se ispituje podignuta optužnica pa nije ni za očekivati nastupanje novih okolnosti pored onih na kojima se temelji podignuta optužnica.

10. Žalbeni navodi da je okrivljenog M. F. da je otac petero djece koju uzdržava te da ne postoje predmeti kojima bi ponovno počinio kaznena djela za koja se tereti nisu od utjecaja kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene i ne dovode u sumnju osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

11. Protivno žalbenim prigovorima okrivljenog N. K., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i obrazložio okolnosti koje upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. S obzir da sud istovremeno mora paziti je li se ista svrha može postići blažom mjerom, uvažavajući činjenicu da je ovaj okrivljenik do sada neosuđivana osoba, pravilno je prvostupanjski zaključio da su i dalje primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela.

11.1. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je primjena određene mjere opreza prema okrivljenom N. K. i nadalje nužna jer će se upravo primjenom tih mjera, kao blažom mjerom od istražnog zatvora, ali jednako učinkovitom, ostvariti svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom odnosno otkloniti mogućnost ponavljanja djela. Prema ovom okrivljeniku su još od početka postupka određene mjere opreza kao manje tegobne od istražnog zatvora upravo vrednujući okolnosti modaliteta počinjenja kaznenog djela, koje mu se stavlja na teret i ranije neosuđivanosti, pa su ograničenja prava, koja je ovaj okrivljenik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti, u razmjeru s interesima kaznenog postupka, koji se time ostvaruju.

12. Tvrdnje okrivljenog N. K. da se „besprijekorno pridržavao svih mjera“ u dosadašnjem trajanju i da je to „vrijeme dovoljno utjecalo“, „da su mjere polučile svoju svrhu“, samo potvrđuje da mjere uspješno ostvaruju svoju svrhu. Dakle, nije u pravu žalitelj kada, nastojeći dovesti u pitanje svrhovitosti primjene produljenih mu mjere opreza, ističe da ne postoji daljnja potreba za njihovim produljenjem.

13. Kraj takvog stanja stvari, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima okrivljenog N. K. da „nema namjeru istupati u javnosti na bilo koji način“ niti da mu „teško pada izrečena mjere opreza…jer često odlazi u I. zbog obiteljskih razloga“.

14. Budući da žalbenim navodima okrivljenih M. F. i N. K. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.