REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 524/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D-D. d.o.o. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & P iz Z., protiv tuženice D. M. iz K., OIB ... , koju zastupaju punomoćnici D. J. i M. M., odvjetnici iz B., radi isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužiteljice D. M. iz K. OIB … , koju zastupaju punomoćnici D. J. i M. M., odvjetnici iz B., protiv protutuženika D.-D. d.o.o. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-122/2019-3 od 7. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-876/2017-17 od 18. prosinca 2018., u sjednici održanoj 13. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e :

Tuženici se dopušta revizija protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-122/2019-3 od 7. studenoga 2019. u odluci kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja, a sve u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje: "jesu li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa i ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka, uz to i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene da je radnik prouzrokovao manjak kod poslodavca sa namjerom ili krajnjom nepažnjom - po čemu bi odgovarao poslodavcu za štetu u svezi toga manjka prema odredbi čl. 99. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/2009., 61/2011. i 82/2012.)".

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao djelomično neosnovana i prihvaćena kao djelomično osnovana žalba tuženice ujedno i protutužiteljice tako da je prvostupanjska presuda:

1.1. potvrđena u pobijanom dijelu:

- u toč. I. izreke, u odluci kojom je ukinut "platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. J. M. posl. br. Ovrv 93/2013 od 25. srpnja 2013.",

- u toč. IV. izreke, u odluci kojom je odbijen protutužbeni zahtjev na utvrđenje "da su ništetne odredba Ugovora o radu od 28.12.2010. zaključenog između tužitelja i tužene, i to članak 13" Ugovorne stranke su suglasne da će se povredom obveza iz radnog odnosa smatrati nesavjestan rad radnika koji ima za posljedicu manjak po inventuri u iznosu od 1.000 ili više EUR u kunskoj protuvrijednosti ili po primopredajnom i kontrolnom popisu u iznosu od po 100 EUR ili više u kunskoj protuvrijednosti za svaki mjesec inventurnog manjka, te čl. 14 "U slučaju postojanja manjka prema odredbama članka 13. ovog ugovora Radnik je dužan poslodavcu manjak naknaditi u roku od 15 dana od dana poziva poslodavca.",

- u odluci o trošku iz toč. III. izreke, kojom je tuženici ujedno i protutužiteljici naloženo da tužitelju ujedno i protutuženiku nadoknadi troškove postupka od 14.937,50 kn. 1.2. preinačena u "pobijanom dosuđujućem dijelu (točka II. izreke) tako da je tuženici naloženo da tužitelju isplati 12.448,20 kn sa zateznim kamatama koje teku na 159,50 kn od 16. lipnja 2010. do isplate, na 28,50 kn od 16. studenoga 2010. do isplate, na 18,74 kn od 3. svibnja 2011. do isplate, na 281,00 kn od 16. veljače 2012. do isplate, na 11.940,13 kn od 14. veljače 2013. do isplate, na 6,31 kn od 3. siječnja 2013. do isplate, na 14,02 kn od 3. siječnja 2013. do isplate, sve po u izreci presude određenoj stopi - dok je "u preostalom dijelu" zahtjev tužitelja odbijen.

2. Tuženica je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je obvezana na isplatu, dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - jer je u identičnom predmetu spora po drugome sudu donesena drugačija odluka.

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 7. studenoga 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu."

7. Tuženica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavila pitanja:

1. "obzirom da Zakon o radu propisuje u čl. 107. st. 1. namjeru ili krajnju nepažnju radnika za odgovornost poslodacu - te je teret dokazivanja na poslodavcu, kako radnik može biti odgovoran za manjak na inventuri (stanje u cijeloj poslovnici) ako poslodavac nije dokazao da je neka konkretna radnja radnika uzrokovala manjak na inventuri - a u trgovini je zaposleno više radnika (ne samo tužena)?",

2. "obzirom da zakon propisuje namjeru ili krajnju nepažnju radnika kao osnov odgovornosti, dali mora u obrazloženju presude biti naznačeno koje točno radnje radnika predstavljaju njegovu namjeru ili krajnju nepažnju u postupanju, zbog kojih radnik odgovara poslodavcu?",

te istakla da je u istovrsnom sporu, u postupku kojeg je tužitelj pokrenuo protiv nje "temeljem istih identičnih činjenica" i u kojemu je bila "terećena temeljem iste inventure" za manjak nastali u istoj prodavaonici na "isti način, ali za drugo razdoblje", sa istim uvjetima rada i sa u bitnome istim okolnostima slučaja, presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2620/2016-44 od 17. siječnja 2019., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-288/2019-2 od 23. srpnja 2019., odlučeno drugačije: tako da sada "o istoj pravnoj stvari postoje dvije različite pravomoćne presude".

8. Ta se pitanja u suštini svode na pitanje: "je su li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa i ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka, uz to i slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene da je radnik prouzrokovao manjak kod poslodavca sa namjerom ili krajnjom nepažnjom - po čemu bi odgovarao poslodavcu za štetu u svezi toga manjka prema odredbi čl. 99. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/2009., 61/2011. i 82/2012.), prema kojoj: "Radnik koji na radu ili u svezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi."

9. Postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu ("osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni"), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

10. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tuženice postavljena pitanja, shvaćena suštinski kao naznačeno pitanje, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji ili se može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

11. Stoga je pravilno za zaključiti:

11.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

11.2. da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda.

11.3. te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

Zagreb, 13. rujna 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug,v.r.